"Moja Crna Gora", naslov je na specijalizovanom vaterpolo sajtu "vaterpolodevelopment.com" povodom intervjua koji je dao Italijan.
Da ne bude zabune, to je Italijan koji je skoro četiri godine radio u Crnoj Gori - u pitanju je Simone Rigalca, član sada već bivšeg stručnog štaba vaterpolo reprezentacije čiji je selektor bio Ranko Perović.
Rigalca, koji je vodio brigu o fizičkoj spremi igrača, u intervjuu za ovaj sajt je pričao o iskustvu u našoj zemlji i problemima koje crnogorski vaterpolo ima.
Iz ugla Italijana, kojima u ovom sportu ne fali apsolutno ništa, dešavanja u Crnoj Gori i nije lako shvatiti...
"U Crnu Goru sam došao 2011. u sklopu priprema za Evropsko prvenstvo u Ajndhovenu. Brzo sam se snašao, naišao na odlične ljude i svi smo bili spremni na određenu žrtvu kako bi naša saradnja bila dobra. Rezultatski, bilo je veoma dobro: dva puta smo bili trećeplasirani u Svjetskoj ligi (Čeljabinsk 2013, Dubai 2014. godine), srebrni na EP u Ajndhovenu, onda 4. na OI. Osvojili smo drugo mjesto na SP u Barseloni, prošle godine četvrto mjesto u Budimpešti, a potom i peto u Kazanju, uprkos tome što smo uključili nekoliko mlađih igrača”, počeo je Rigalca.
Rezultati su takvi kakvi su, za nekog dobri, za nekog su morali da budu bolji.
"Zadovoljstvo postoji i u Vaterpolo savezu, a mora da se zna da je Crna Gora mala država, sa mnogo organizacionih problema. Na primjer, naše 5. mjesto na SP u Kazanju ne može da se uporedi sa recimo onim kada je Srbija bila 7. u Barseloni. Zašto? Zato što je ogromna razlika u pogledu organizacije", navodi Rigalca i dodaje:
"Crna Gora nema mnogo igrača i zaista nije lako reagovati. Takođe, ne postoji nacionalni centar koji bi sve spojio i podigao standard. Često se trenira na bazenima nekog od lokalnih klubova, a prisutan je i logistički problem, jer mnogo igrača igra u inostranstvu. Idu po Rusiji, Mađarskoj, Italiji, Turskoj... Teško je i pitati se da li je savez mogao nešto više da uradi po tom pitanju, jer Crna Gora ima 600 hiljada stanovnika, ili jedan cent od italijanske populacije. Tako smo za velika takmičenja morali da se pripremamo putujući od Budve do Herceg Novog, onda bismo išli i do Podgorice... Uz to, ovog ljeta smo imali problema i sa sastavom - falili su nam golman i centar. U timu je bio momak koji je rezerva u Primorju (čuvar mreže Dejan Lazović) i sidraš iz Budve (Nikola Murišić) koji još nije spreman. Imali smo i Aleksu Ukropinu na SP, koji još nema ni 17 godina. Kroz Svjetsku ligu je bilo i nekoliko mladih igrača iz Budve... Talenata ima, ali je vaterpolo u Crnoj Gori u teškoj situaciji kada je budućnost u pitanju zbog ne baš sjajne organizacije".
Potom je upitan koje su prednosti koje mogu da pomognu Crnoj Gori.
"Crna Gora proizvodi dobre sportiste, potencijalne šampione. Crnogorski narod može da bude veoma ujedinjen i nekad uspijeva da stvori timski duh koji pomaže da se izađe iz komplikovanih situacija. Naravno, sve ovo mislim isključivo u sportskom smislu".
Rigalca je misiju u Crnoj Gori završio odlaskom Perovića s klupe prije skoro mjesec.
"Moj boravak u Crnoj Gori je bio divna avantura. Ako vidim da nisam 100 odsto motivisan onda mislim da je momenat za povlačenje. Jednostavno, u posljednje vrijeme nisam pronalazio snagu i volju koja me karakteriše u radu. Nije bila laka odluka, ali mi je prijala podrška koju sam na kraju dobio od igrača i saveza", naglasio je Rigalca i okrenuo se budućnosti.
"U ovom trenutku nemam planove isključivo vezane za vaterpolo. Baviću se svojom strukom u medicini u Đenovi, predavaću u dvije škole u Bariju i Torinu. Vidjećemo šta će biti kada je sport u pitanju. Idealno bi bilo da nastavim da radim sa Rankom Perovićem, s obzirom da mu slijepo vjerujem", zaključio je Rigalca.
Bonus video:
