Kada je procurila informacija da su mali procenti da zaigra u finalu Evropskog prvenstva, postalo je jasno da su šanse crnogorskih vaterpolista da se domognu zlatne medalje mnogo manje.
Riječ je o Borisu Zlokoviću, čovjeku koji maltretira protivničke bekove, igraču koji je bio glavna snaga "ajkula" u Ajndovenu, ali koji zbog povrede šake na lijevoj ruci nije mogao da pomogne u utakmici svih utakmica...
Kako god i srebrna medalja je zadovoljila sve u Crnoj Gori, a Zloković je poželio da sreća bude na našoj strani na narednom velikom takmičenju. Nažalost, njegov izostanak je bio teško nadoknadiv.
"Neka nam se sve vrati na Olimpijskim igrama. Taj turnir, na koji treba prvo da se plasiramo, doživljavamo kao vrhunac ove generacije i cilj je medalja u Londonu. To je cilj, a naravno da ćemo svi da težimo da ona bude ona najsjajnija", počeo je Zloković intervju za "Vijesti".
Da li sada, tri dana nakon finala, žalite još više za propuštenom šansom?
"Uvijek ostane žal kada izgubite u finalu, kada ste na korak od zlatne medalje. Tim prije kada preživite toliko sudijskih nepravdi na cijelom turniru, prođete kroz pakao u grupi, jer je konkurencija zaista bila veoma jaka. Usuđujem se da kažem da je ove godine ta konkurencija nikad jača, ne sjećam se da je ikada bilo ovoliko jakih ekipa koje pucaju visoko", kazao je Zloković.
Gotovo svaki meč u Holandiji je bio „na nož”. Koji bi izdvojio kao presudan na putu do srebra?
"Svaki je zaista bio jako težak i bitan, čak i oni dueli sa Njemačkom i Rumunijom koje smo rezultatski lakše pobijedili. Po mom mišljenju, presudan je bio poraz od Hrvatske, nakon njega je došlo do izražaja naše zajedništvo, mentalna snaga i želja da budemo jači od svega i da dokažemo da možemo da se borimo za medalju, jer nas nekoliko godina nije bilo u vrhu. I onaj meč sa Mađarskom je bio istorijski, kao i finale, te duel sa Srbijom u grupi. Zaista, od svih osam utakmica teško je izdvojiti ijednu, sve su bile posebne na svoj način..."
Kako je bilo gledati finale sa klupe?
"Najteže je kada ne možete da igrate. Finale je nešto specifično, najljepši meč za igrača u kojem ste uvijek rasterećeni i svjesni da možete da izrastete u heroja nacije. Ovo mi je prvi put u karijeri da dođem do finala, a da ne mogu da igram. I osjećaj je užasan, ne ponovilo se", ističe centar Pro Reka.
Šta se, u stvari, desilo sa tvojom rukom u tom polufinalu?
"Protiv Mađarske sam zadao i dobio mnogo udaraca u vodi. I tokom meča sam osjetio bol u šaci, ali to nije izgledalo tako ozbiljno, kao ni nekoliko sati nakon meča. Međutim, u toku noći i sjutradan više nisam mogao da pomjerim šaku, bol je bio sve jači. I što je najgore, i sada me boli sve više..."
Znači, nije bilo nikakve šanse da budeš akter u finalnoj utakmici?
"Mogao sam da igram jedino sa longetom, a ona nije dozvoljena u bazenu".
Misliš li da je Srbija zaslužila zlato u Ajndhovenu?
"Zaslužila je, kao i mi, plasman u finale. Tu već odlučuje više faktora. Mislim da je razlika to što oni imaju lobi i van bazena, mi to nemamo. A vaterpolo je, nažalost, sport u kojem sudije mogu bitno da utiču na ishod mečeva. Ipak, moram da kažem da smo u finalu imali mnogo bolje suđenje nego u ranijim mečevima na turniru".
Lijepo je ponovo biti na pobjedničkom postolju
Zlato u Malagi na Evropskom prvenstvu 2008, zlato u Svjetskoj ligi 2009, potom i srebro u istom takmičenju godinu kasnije.
Od te ljetnje večeri u Nišu 18. jula 2010. crnogorski vaterpolisti nisu bili ni blizu medalje.
"Svađa" sa pobjedničkim postoljem je trajala, dakle, više od godinu i po...
"Osjećaj je opet sjajan, bez obzira na to što nismo bili na najvišem postolju u Ajndhovenu. Ali, ipak je lijepo kada se vratiš tamo gdje si siguran da ti je i mjesto. Sada smo mirniji i nije tragedija što smo bili drugi, neka zasija zlato u Londonu", rekao je Zloković.
Nada u doktora Stankovića
Povreda šake na lijevoj ruci, dakle, nije nimalo naivna.
Koliko je stvar ozbiljna znaće se sjutra kada Boris Zloković ide kod doktora Ljubiše Stankovića u Leskovac.
Stanković je, inače, Zlokoviću ne tako davno izliječio rame, a Aleksandra Ivovića je u posljednjem trenutku spasao već viđene operacije koja bi ga odvojila na više mjeseci od bazena (takođe povreda ramena).
"Imam pozitivno iskustvo sa doktorom Stankovićem, dogovor je da se sretnemo na aerodromu u Beogradu, jer se on vraća iz Stokholma. Tada ću znati koliko ću morati da pauziram. Nadam se da će sve da bude u najboljem redu", rekao je Zloković.
Pažnja pred Edmonton
Iako su misli već usmjerene ka Olimpijskim igrama u Londonu ne smije da se zaboravi da Crna Gora prvo mora da prođe kvalifikacije za najmasovnije svjetsko takmičenje.
Za sada je poznato da će u Edmontonu na kvalifikacionom turniru da učestvuju, pored Crne Gore, i Njemačka, Grčka, Rumunija, Španija, Meksiko, Kanada, Brazil i Argentina.
Naknadno će da budu poznata imena još tri reprezentacije. Plasman na Olimpijske igre će da izbore četiri prvoplasirane ekipe iz Edmontona.
"Jasno je da smo favoriti na tom turniru, ali moramo da budemo oprezni. Sve ove reprezentacije iz Evrope su pokazale do sada, pa i u Ajndhovenu, da posjeduju kvalitet i da nisu daleko od vrha. Ipak, ubijeđen sam da ćemo uz pravi pristup da opravdamo ulogu favorita i izborimo vizu za London", jasan je Zloković.
Galerija
Bonus video:
