Poznati hrvatski glumac Rade Šerbedžija obratio se pismom Ministarstvu branitelja u Hrvatskoj, demantujući time natpise pojedinih medija da je na Beogradskom sajmu knjiga izjavio sledeću rečenicu:
"Nije slučajno da su ti najveći ratnici, takozvani heroji koji su završili u Hagu, zapravo kriminalci".
Šerbedžija se zbog ove izjave, koju kako sam tvrdi nije izjavio, našao "razapet" od strane pojedinih hrvatskih medija, ali i branitelja.
"Ministarstvo hrvatskih branitelja ima obvezu čuvati vrijednosti i stečevine pravednog, legitimnog, obrambenog i osloboditeljskog Domovinskog rata na ponos hrvatskih branitelja, ratnih stradalnika i svih građana Republike Hrvatske", navodi se između ostalog u saopštenju hrvatskih branitelja.
Šerbedžija je zato odlučio da se obrati hrvatskoj javnosti pismom, koje prenopsi "Večernji list".
"Povodom javnog obraćanja vašeg Ministarstva medijima Hrvatske o mojim navedenim izjavama na pres konferenciji sajma knjiga u Beogradu a koje ste objavili na osnovu netačnih i proizvoljnih tumačenja onoga što sam ja tamo govorio, dozvolite da vam se ovim putem javno obratim.
Već vam je moj advokat Čedo Prodanović uputio dva pisma i priložio transkript i audio snimak s pres konferencije u Beogradu s ciljem da se demantuju netačni i lažni navodi onoga što sam tamo navodno rekao. Usprkos tim priloženim dokumentima, koji potpuno demantuju moje navodne izjave na osnovu kojih ste me nepravedno optužili, vi do danas niste niti mome advokatu a niti hrvatskoj javnosti objavili da ste raspolagali netačnim navodima onoga što sam govorio na toj pres konferenciji.
Vaša ishitrena i opasna objava o mojim navodnim izjavama koja je preuzeta iz žute štampe jedne strane države izazvala je pravu lavinu ogorčenja u hrvatskim medijima i vi ste me stavili u krajnje neugodnu i opasnu situaciju u kojoj se moram opravdavati za nešto što nisam nikada mislio, rekao, niti učinio.
1975. godine Miroslav Krleža došao je u teatar ITD da vidi moju monodramu "Moj obračun s njima", koju sam napravio i sastavio od njegovih pjesama, proznog djela "Izlet u Rusiju" i političkih eseja, u kojima se obračunavao s kompleksnim odnosima na Balkanu govoreći o ljudskoj gluposti kao svemirskoj sili nad nama i o pogašenim svjetlima u balkanskim krčmama iz kojih nas vječno vrebaju mrakovi, primitivizam i krvoprolića. Nakon predstave sjedio je u mojoj garderobi i dugo ćutao. Vjerojatno je, shvaćajući što je to mene, tada mladog glumca, toliko uznemiravalo u toj našoj stvarnosti. Zatim mi je rekao rečenicu koje se uvijek sjetim kada se nađem na nišanu nekih ozlojađenih i ratobornih ljudi:
"Sviraš ti na violini, mali moj, ali zapamti - tvoj život će biti borba s divljim zvijerima!"
Nisam tada shvatao proročku dubinu njegovih riječi. Ali mi se sada, kada se bližim godinama koje je Krleža u to vrijeme imao, vraćaju te njegove riječi upozorenja a i ćutnja u kojoj je proveo zadnjih dvadeset godina. U životu sam izabrao put umjetnosti ali se neminovno na ovim našim prostorima miješala politika u moj život. Bio sam jedan od onih umjetnika koji je uvijek izražavao svoje mišljenje, stavove i reagovao na razne nepravde i probleme s kojima se nosilo društvo u kojem sam živio.
1971. godine u Hrvatskom narodnom kazalištu održao sam govor u kojem sam branio Miku Tripala i napao birokratski boljševički partijski sistem SK Hrvatske. Zbog toga sam godinama imao ozbiljnih problema s političkim vlastima u Hrvatskoj. Kao mladog čovjeka intrigirala su me pitanja Golog otoka i Informbiroa, partijskog jednoumlja, jednopartijski sistem, protekcije, veze, nepravde.
Devedesetih godina kada je počelo zveckanje oružjem i razbuktali se nacionalizmi koji su očigledno vodili u krvopoliće, digao sam svoj glas. Na brojnim mirovnim koncertima, tribinama, skupovima i akcijama, često sam bio sa samo šačicama ljudi koji su pokušavali spriječiti užas koji je dolazio. I upravo zbog takvog mog mirotvornog angažmana postao sam trn u oku svim ostrašćenim nacionalistima i ratnim huškačima, i krenula je teška medijska kampanja protiv mene, s izmišljenim pričama, izjavama i tobožnjim mojim stavovima.
Sve je kulminiralo kada sam na mirovnom skupu u Sarajevu, gdje sam se zatekao zbog promocije moga i Montenovog albuma, uputio poruku svijetu i Ujedinjenim nacijama da hitno šalju svoje mirovne snage i da spriječe rat koji će inače ovdje početi. U izvještaju zagrebačkog TV Dnevnika puštena je video snimka bez mog govora ali je spiker rekao da je to izgleda zadnji pokušaj Šerbedžije da spašava Jugoslaviju. Beogradski TV Dnevnik je cinično prenio da je izgleda Šerbedžija odabrao stranu... muslimansku.
To je samo jedan primjer kako se medijima manipulisalo i kako je glas razuma bio uzaludan. Rezultiralo je time da sam postao dežurni krivac i neprijatelj i jednog i drugog naroda. U Zagrebu prijetnje, u Beogradu prijetnje i pucanje iz pištolja. Postao sam, kao i moj stari Krleža, dvostruki izdajnik. U Beogradu prodana duša i smeće s jugoslovneskog đubrišta, kako me je titulirala Mira Marković, a u Zagrebu Miloševićevac i četnik.
A ja sam bio i ostao sin hrvatskog partizana. Moja misija mirenja i spriječavanja rata postala je besmislena, a kako je moje lice bilo i suviše prepoznatljivo i mnoge ljude provociralo, postalo mi je nemoguće živjeti u mojoj zemlji i otišao sam. Uslijedile su godine rata i stradanja hiljada ljudi. Naravno da poštujem svakoga ko je branio svoj dom, sve istinske heroje i sve stradalnike. Takvih je mnogo i cijena rata je zastrašujuća.
Medijske spletke i igre oko moga imena su se i poslije rata nastavljale, a neke se gotovo planski ponavljaju, obično prije nekih izbora ili političkih skandala, pa se u nedogled ponavljaju laži, na primjer o tome da sam u zimu 1991. snimao film u razrušenom Vukovaru. I uzalud moj demantij svih ovih godina. Pa evo i sada se opet priča ponavlja. Ja uistinu u svome intervjuu na Beogradskom sajmu knjiga nisam ni jednom riječju spomenuo Domovinski rat, hrvatske branitelje, hrvatske generale niti Hag. Od brojnih medija koji su bili prisutni samo je nekolicina žute štampe iskrivila moje riječi. Na osnovu toga Ministarstvo branitelja je nesmotreno i bez provjere autentičnosti poslalo saopštenje javnosti u kojem me se defamira.
Na pisanje portala i žute štampe već dugo ne reagujem. Ali smatram da je ovo neodgovoran postupak jedne državne institucije. Ja čitav svoj život u teškim vremenima u kojima smo živjeli i kroz koja još uvijek prolazimo želim spajati ljude i nadam se da ćemo jednoga dana izaći iz krugova nasilja i stradanja u koja nas je naša istorija utopila. To neke iritira ali uvjeren sam da Hrvatska ide prema građenju jednog slobodnog i demokratskog društva u kojem će neke nove generacije sretnije rasti.
Što se mene tiče, usprkos svemu, izgradio sam nekoliko karijera s kojima sam zadovoljan, stekao prijatelje na koje sam ponosan, a publika koja me je kroz sve ove godine pratila zna da nema potrebe da Ministarstvo branitelja ikoga brani od mene. I umjesto da se Ministarstvo obračunava samnom, korisnije bi bilo da sve svoje kapacitete usmjeri na brojne probleme branitelja i hrvatskog naroda. I da svi zajedno gradimo ovdje jedan bolji i sretniji život".
Bonus video:
