Analitičari kažu da je Aleksandar Vučić nastupom na nacionalnoj televiziji zaštitio Ivicu Dačića. To je uticalo i na medije da prestanu da se bave snimcima sastanaka Dačića i njegovih saradnika sa Rodoljubom Radulovićem, važnim članom narko-kartela.
Na snimcima koje je prošle nedjelje objavila Mreža za istraživanje kriminala i korupcije – KRIK vide se tadašnji ministar policije Dačić i trojica njegovih saradnika kako se s Radulovićem sastaju u kafićima, restoranu, na ulici i u parku. Ovo je izazvalo brojne reakcije u javnosti, ali i političke konflikte.
Gostujući prošle nedjelje na javnom servisu, Vučić je priznao da je za tajne snimke znao u vrijeme kada je odlučivao o formiranju sadašnje vlade i da je, uprkos tome, postavio Dačića za ministra. To je obrazložio time što, kako je rekao, Dačić nije bio optužen, nije lijen ni glup i koristan je za državu. Dodao je i da preuzima političku odgovornost za Dačićevo imenovanje u vladu.
Poslije ovog obraćanja, interesovanje medija za temu je naglo utihnulo. Čak su i članovi Vučićeve partije, Zorana Mihajlović i Nebojša Stefanović, koji su kritikovali Dačića zbog sastanaka sa mafijašem, prestali s javnim istupima protiv njega.
Analitičari sa kojima su novinari KRIK-a razgovarali složili su se da je premijer preuzimanjem odgovornosti smanjio interesovanje medija za ovaj slučaj.
„Poslije priznanja da je znao za snimke, to više nije afera Dačić - Banana, nego Vučić - Dačić“, kaže Đorđe Vukadinović, glavni i odgovorni urednik portala „Nova srpska politička misao“.
„Mediji su shvatili da insistiranje na temi nakon tog intervjua znači uvlačenje u priču i Vučića, na način koji njemu ne odgovara. Mislim da je ovo vjerovatno glavni razlog zašto je priča stala – jer bi to otvaralo pitanje odgovornosti premijera zbog tog saznanja. Naglašavam, samo ukoliko bi se utvrdilo da tu ima nešto problematično“, kaže Vukadinović.
Kriminolog Dobrivoje Radovanović kaže da premijer ima običaj da preuzima odgovornost za greške koje naprave ljudi iz njegove partije i vlade.
„Na taj način htio je da zaštiti svog potpredsjednika čime je u stvari suspendovao rad tužilaštva“, ocjenjuje Radovanović.
Vučić je na RTS-u izjavio da Tužilaštvo za organizovani kriminal već nekoliko godina posjeduje snimke i da je vodilo istragu, ali da nije pronašlo elemente krivičnog dela za Dačića. Tužilaštvo, međutim, nije ni potvrdilo, niti demantovalo njegove navode.
Ni druge nadležne institucije nijesu regovale na objavljivanje snimaka do danas, a Dačić nikada nije saslušan povodom sastanaka.
Dejan Vuk Stanković, politički analitičar, smatra da se upravo zbog toga što institucije nijesu iznijele svoje mišljenje o tome, stiče utisak da je Vučić politički presudio slučaju tajnih snimaka.
„Tužilac nije iskoračio u javnost i rekao da tu nema elemanata za krivično gonjenje. Da je to uradio, potencijal za pravljenje političke fabule bio bi znatno sužen. Afera ima višeslojni karakter, tiče se i pravosudnih organa i političkih odnosa snaga, nikad istraženih ili dovoljno istraženih odnosa između politike i ljudi koji su sa one strane zakona. Mislim da je ona pokazala da naše institucije, bez obzira na zakonska ovlašćenja, nemaju tu vrstu integriteta da u javnosti istupaju sa svojim mjerodavnim mišljenjem o ovakvim stvarima“, smatra Stanković.
On kaže i da će epilog afere zavisiti od Vučićeve procjene da li Dačića vidi kao budućeg partnera.
Skretanje pažnje
Poslije objavljivanja snimaka, državni i stranački funkcioneri, ali i mediji, više su se bavili temom kako su snimci procurili u javnost i na koji način su stigli do novinara – nego sadržinom samih snimaka.
Spekulisalo se i o političkom trenutku za objavljivanje snimaka, mada je urednik KRIK-a Stevan Dojčinović istog dana kada su snimci objavljeni u „Kažiprstu“ na B92 rekao da politika nema veze sa tim.
„Stvorila se politička zavrzlama u kojoj Vučić navodno pušta snimke da bi oborio Dačića, a zaboravlja se da bi Vučić mogao bez Dačića da izađe na izbore, ubjedljivo pobijedi i da sam vlada“, kaže Stanković.
On smatra da se sa teme skreće kako bi se Dačić sačuvao kao politički partner.
„Da bi smanjio izrazito negativan utisak i da bi se Dačić medijski sačuvao, vjerovatno za neke nove političke poduhvate, stavljen je fokus na to ko je, kada i zašto to pustio, a ne na glavno – sadržaj tih razgovora i koliko je zapravo šokantno da ministar unutrašnjih poslova sjedi sa ljudima sa kojima ne bi trebalo da sjedi“, kaže Stanković.
Stanković podsjeća da je ključna stvar sadržina razgovora.
S tim se slaže i Radovanović.
„Kada se utvrdi da li ima ili nema saradnje (Dačića i mafije) tj. da li ima krivičnog djela, onda može da se utvrđuje da li su snimci dobijeni na zakonit ili nezakonit način. Sve ostalo je odlaganje ili skretanje pažnje“, zaključuje Radovanović.
Bonus video:
