Set medijskih zakona koje je srpski parlament usvojio po hitnom postupku donosi povoljniji zakonski okvir za medije, ocjenjuju medijska udruženja i asocijacije, kao i većina eksperata. Usvajanjem medijskih zakona je okončan višegodišnji proces tokom koga su vodeća srpska medijska udruženja i asocijacije, uz podršku Brisela, vodili mukotrpnu borbu za bolju medijsku regulativu sa nekoliko vlada koje su se u tom razdoblju smjenjivale.
Novi set medijskih zakona čine Zakon o javnom informisanju i Zakon o javnim servisima. Novi zakoni predviđaju da se država do 1. jula 2015. povuče iz vlasništva nad medijima, a da do tog roka prestane direktno budžetsko finansiranje medija. Novac za finansiranje javnih servisa (Radio televizija Srbije, RTS i Radio televizija Vojvodine, RTV) treba da bude obezbijeđen taksom koju će naplaćivati država. Ovo su svakako najvažnije novine i upravo oko njih su se tokom minulih godina vodile i najoštrije polemike.
Srbija upravo ulazi u pregovore o priključenju EU, a Brisel je medijske slobode i uređivanje medijske scene postavio kao jedan od bitnih kriterijuma u tom procesu
Osim činjenice da su se medijske asocijacije i udruženja dobro međusobno povezali i nastupali jedinstveno, na uspjeh je bitno uticala i podrška Brisela. Jer, Srbija upravo ulazi u pregovore o priključenju EU, a Brisel je medijske slobode i uređivanje medijske scene postavio kao jedan od bitnih kriterijuma u tom procesu. Bez „sugestija“ iz EU vlasti bi teško pristale na promjene o kojima je riječ.
Vlasništvo
Najviše prašine podignuto je oko potpunog povlačenja države iz vlasništva nad medijima. To djeluje pomalo iznenađujuće budući da većina medija, uključujući i one najuticajnije, nije u vlasništvu države. Sve radio i TV stanice sa nacionalnom pokrivenušću, izuzev javnih servisa (RTS i RTV) su u privatnom vlasništvu. Privatno vlasništvo su i tiražni tabloidi i svi drugi dnevni listovi i nedjeljnici, izuzev dnevnika Politika i Večernje novosti, u kojima država i dalje ima kapital (u Politici 50 odsto, a u Novostima oko 30 odsto).
U vlasništvu države je ostalo još oko 80 lokalnih i regionalnih RTV stanica iz kojih su dolazili najsnažniji otpori. Lokalne vlasti, naime, nikako nisu željele da se odreknu direktnog uticaja na uređivačku politiku lokalnih medija kojima su direktno davali novac iz budžeta. Ti mediji koncipirani su kao javna preduzeća sa godišnjim stavkama u lokalnim budžetima. To im je garantovalo redovan priliv novca, naravno pod uslovom da su lokalne vlasti zadovoljne njihovim izvještavanjem.
U privatizaciju će morati i novinska agencija Tanjug, koja od države godišnje dobija 1,7 miliona eura. Taj novac čini dvije trećine njenih prihoda. Istovremeno, na srpskom tržištu djeluju dvije privatne agencije, Beta i Fonet, koje ne dobijaju nikakve budžetske dotacije. Te agencije već godinama traže ravnopravnu poziciju na tržištu, smatrajući da su izložene nelojalnoj konkurenciji.
Za funkcionisanje medija čiji je vlasnik republika i za funkcionisanje medija u vlasništvu lokalnih vlasti godišnje se iz budžeta izdvaja oko 25 miliona eura. To je ozbiljna suma, budući da je ukupno medijsko tržište u Srbiji u prošloj godini „obrnulo“ oko 140 miliona eura. Direktni medijski prihodi iz budžeta su, u takvim uslovima, mogli da utiču na stvaranje nelojalne konkurencije.
Vladajuća Srpska napredna stranka (SNS) i njen lider, premijer Aleksandar Vučić imaju apsolutnu većinu u srpskom parlamentu i bez teškoća je skršila otpore i izdejstvovala da medijski zakoni u parlamentu dobiju ubjedljivu većinu. Članovi srpskog parlamenta iz gradova i opština koje se protive privatizaciji nisu voljno prihvatili promjenu, ali su na kraju morali da se povinuju zahtjevu stranačke centrale.
Novac
Za funkcionisanje medija čiji je vlasnik republika i za funkcionisanje medija u vlasništvu lokalnih vlasti godišnje se iz budžeta izdvaja oko 25 miliona eura. To je ozbiljna suma, budući da je ukupno medijsko tržište u Srbiji u prošloj godini „obrnulo“ oko 140 miliona eura
Javni servisi se neće finansirati iz pretplate koju plaćaju građani, nego će država uzimati posebne takse i finansirati rad tih servisa. Država će morati da se povuče iz vlasništva nad dnevnim listovima Politika i Večernje novosti, ali će svakako imati prostora da utiče na to ko će da kupi njene akcije u tim medijima. Treba, naime, imati u vidu da je država minulih godina, pri prodaji 50 odsto vlasništva Politike i oko 70 odsto vlasništva Novosti, takođe uticala na izbor kupaca.
Novinarska udruženja i asocijacije svjesni su da ne mogu odlučujuće da utiču na tokove novca i da spriječe uticaj na uređivačke politike, pa su se fokusirali na nastojanje da smanje prostor za manipulacije budžetskim novcem opština, gradova, pokrajine i republike. Uvođenje zakonske zabrane direktnog budžetskog finansiranja medija, za šta su se kontinuirano zalagali, je njihov možda najveći uspjeh.
Umjesto budžetskih uplata za medije čiji su vlasnici, opštine će morati da pređu na projektno finansiranje javnog interesa. Osnovni postulati javnog interesa definisani su u zakonu, a opštine treba da raspišu konkurse za javni interes i formiraju nezavisne komisije koje će odlučivati o kvalitetu prispjelih projekata. Na konkurse, naravno, mogu da se jave svi lokalni mediji.
Prostor za manipulaciju i ovdje postoji, pa treba očekivati da će opštine i gradovi pokušati da „namjeste“ konkurse tako da novac dobiju oni mediji koji su im naklonjeni. To će im u početku biti olakšano činjenicom da država još nije propisala i razradila mehanizme koji će omogućiti prelazak na projektno finansiranje, ali ostaje činjenica da će u novim uslovima privatni mediji, naročito na lokalnom nivou, biti u ravnopravnijem položaju.
This publication has been produced with the assistance of the European Union. The contents of this publication are the sole responsibility of Osservatorio Balcani e Caucaso and its partners and can in no way be taken to reflect the views of the European Union. The project's page: Safety Net for European Journalists.A Transnational Support Network for Media Freedom in Italy and South-east Europe.
Bonus video:
