Sjedinjene Države su ozbiljno razmišljale da dozvole Republici Srpskoj referendum o otcjepljenju i ponude stvaranje konfederacije RS sa SR Jugoslavijom.
To se navodi u dokumentu od 20. jula 1995. koji je Sendi Berger, savjetnik za nacionalnu bezbjednost tadašnjeg predsjednika SAD Bila Klintona, poslao državnoj sekretarki Medlin Olbrajt i ostalim najvišim zvaničnicima administracije sa predlozima kako da se okonča konflikt.
Riječ je o oko 300 dokumenata američke Centralne obavještajne agencije (CIA) koji će biti objavljeni nakon što je sa njih skinuta oznaka tajnosti, a tiču se rata na prostoru BiH, objavile su „Nezavisne novine”.
Na primjer, u dokumentu pod nazivom „Izlazna strategija za BiH“ navedena su dva moguća scenarija za završetak rata. Prvi se odnosi na brzi završetak konflikta i mirovni sporazum do kraja 1995, a drugi predviđa mogućnost nastavka rata i 1996, ukoliko sukobljene strane ne pristanu na dogovor 1995. Berger u dokumentu upozorava da je za Vašington bolje konflikt završiti prije američkih predsedničkih izbora 1996.
Berger upozorava da srpskoj strani ne odgovara da se okonča 1995, jer je još bila vojno jača od bošnjačko-hrvatskih snaga, pa je u devet tačaka predložio kako da administracija Srbima ponudi ozbiljne ustupke.
Ukoliko Srbi ne bi pristali na podjelu 49:51 odsto, Berger je predvidio mogućnost da Bošnjaci prihvate manje od 51 odsto u zamjenu za nešto kvalitetniju teritoriju. U četvrtoj tački je ponuda Srbima za veliku autonomiju srpskih područja i obimne specijalne i paralelne veze sa Srbijom.
„Ako bude neophodno, treba da pritisnemo Bošnjake da dozvole Srbima sprovođenje referenduma nakon dvije do tri godine, kao što smo se složili u paketu iz 1993. Naša argumentacija bi bila da, ako Bošnjaci ne mogu da ubijede srpsku populaciju da je njihova budućnost u reintegraciji, nema svrhe da se blokira mirno razdvajanje po uzoru na čehoslovački model“, navodi se u dokumentu.
U preostalim tačkama sporazum se bavi taktikom kako da se na saradnju privoli Slobodan Milošević. U taktici koju su nazvali „Ili radi, ili zaćuti“ bila bi ponuđena redukcija sankcija ukoliko bude bio spreman da prizna BiH.
Drugi scenario je nepovoljniji po srpsku stranu i predviđa povlačenje UNPROFOR-a, dizanje embarga na oružje Bošnjacima i eskalaciju vazdušnih udara protiv Srba u trajanju od godinu dana. U tih godinu dana bi, prema Bergerovim procjenama, došlo do izjednačavanja situacije na frontu.
Taj scenario predviđa i pogodnosti za Miloševića, s obzirom na to da se u to vrijeme SAD, iz istog razloga kao i u BiH, zalažu za brzo rješenje konflikta u Hrvatskoj.
Iako SAD razmatraju mogućnost ekonomske pomoći tadašnjem predsjedniku Hrvatske Franju Tuđmanu kako bi se odgodio napad na Krajinu, poželjniji im je scenario prisiljavanja Tuđmana i Miloševića na mirovni sporazum.
Medlin Olbrajt u dogovoru od 3. avgusta 1995. nije isključila mogućnost referenduma o otcjepljenju RS, ali je istakla da favorizuje opciju dizanja embarga na oružje, vazdušne udare protiv Srba i predavanje odgovornosti Bošnjacima za završetak konflikta.
„Naša argumentacija bi bila da, ako Bošnjaci ne mogu da ubijede srpsku populaciju da je njihova budućnost u reintegraciji, nema svrhe da se blokira mirno razdvajanje po uzoru na čehoslovački model“, navodi se u dokumentu
Bonus video:
