Začuđujuće je kako vodeći političari u Bosni i Hercegovini, ali i u članici Evropske unije Hrvatskoj, uprkos raznih izbornih poraza ne primjećuju da narod odbacuje njihovu politiku. Nacionalistička Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je na izborima u BiH 2018. pretrpjela veliki poraz. U tročlano Predsjedništvo nije izabran njen vođa Dragan Čović, već umjereni političar i demokrata Željko Komšić.
Naredni šamar HDZ je pretrpjela u januaru ove godine u susjednoj Hrvatskoj: Kolinda Grabar Kitarović, dosadašnja predsednica najmlađe članice EU, koja, kao i Čović, slijedi nacionalističko-populistički kurs, izgubila je od socijaldemokrate Zorana Milanovića.
Bez obzira na to, HDZ, kako u Hrvatskoj, tako i u BiH, očigledno ne primećuje da je njena šovinističko-reakcionarna politika u obe zemlje stvar prošlosti i da narod do takve politike više ne drži. Pri tom bi svakom na Balkanu moralo da upadne u oči da porazi hrvatskih nacionalista imaju političke posledice.
Tako je Milanović, neposredno nakon izborne pobjede, razgovarao sa turskim predsjednikom Erdoganom koji važi kao političar koji snažno podržava Bosnu i Hercegovinu. Navodno su pričali o reformi mirovnog sporazuma iz Dejtona kojim je pre 25 godina zaustavljen rat u BiH.
Dio tog sporazuma je Ustav BiH, koji je tada nastao pod pritiskom američkog specijalnog izaslanika Ričarda Holbruka u američkom Dejtonu. Dejtonski ustav dijeli Bosnu i Hercegovinu na dva entiteta: Republiku Srpsku, u kojoj pretežno žive pravoslavni Srbi i Federaciju BiH u kojoj većinu imaju Bošnjaci-muslimani i Hrvati-katolici.
Ta veoma komplikovana državna konstrukcija sa brojnim nivoima vlasti trebalo bi da osigura sprovođenje interesa tri najveće etničke grupe u BiH. Dejton je međutim od Bosne i Hercegovine de fakto napravio državu kojom je nemoguće upravljati. Holbruk je i sam uvek naglašavao da svrha Dejtonskog sporazuma nije bila da lošu situaciju u BiH ostavi nepromijenjenom, već da je on stvoren tako da vremenom omogući korake koji podrazumijevaju napredak i koji BiH dugoročno vode u EU.
Legitimnost Dejtonskog ustava danas se dovodi u pitanje iz tri razloga. On nije nastao demokratskim putem i sadrži niz odrednica koje su protivne međunarodnom pravu. Tako se na primer za dužnost predsjednika mogu kandidovati samo članovi tri konstitutivna naroda, dok su mnogobrojne manjine, među kojima su i Jevreji i Romi, isključeni iz kandidature. Ali Dejton mora biti promijenjen prije svega zbog svoje očigledne disfunkcionalnosti, i to je treći razlog zbog kojeg se on dovodi u pitanje.
Promjena Dejtona – do sada nemoguća misija
Do sada se međutim to pokazalo kao nemoguća misija. Od 2006. godine nijedan predlog promjene Dejtonskog sporazuma nije uspio da dođe pred parlament, jer pripadnici tri etničke grupe o tome nisu mogli da se dogovore. Zato danas mnoge Bosanke i Bosanci, prije svega u Federaciji BiH, traže međunarodnu pomoć za realizaciju Dejtona 2.
Pomene li se Dejton 2, u Republici Srpskoj to odmah izaziva odbijanje. Vođe bosanskih Srba plaše se promjene Dejtonskog sporazuma, jer njemu mogu da zahvale za priznavanje entiteta Republika Srpska, nastalog u ratu proterivanjem bosanskih katolika i muslimana. Oni ni u kojem slučaju ne žele da rizikuju da se egzistencija tog entiteta dovede u pitanje.
I Aleksandar Vučić, predsjednik susedne Srbije, naglašava da „bez prihvatanja Srba neće biti promene Dejtonskog sporazuma“. Ne interesuje ga to što je Ustav susedne zemlje BiH njeno unutrašnje-političko pitanje. Umjesto toga, Vučić se poziva na to da je Srbija kao zemlja-potpisnica, takođe garant Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Zar Bosna i Hercegovina ne smije da mijenja svoj Ustav bez da pita svoje susede Srbiju i Hrvatsku, koji joj baš i nisu prijateljski naklonjeni? Naravno da smije. A put u tom pravcu konačno mora biti otvoren.
Tu je Bosni i Hercegovi potrebna pomoć i podrška međunarodne zajednice, pre svega Evropske unije. Razvoj situacije u toj zemlji pomno se prati u Briselu. U decembru 2019. ugledni nemački pravnik Rajnhard Pribe, objavio je po nalogu EU izveštaj o stanju pravne države u toj balkanskoj zemlji. U njemu se ističe neophodnost reformisanja pravosudnih institucija u BiH, ali i neophodnost jačanja pravne države i implementacije presuda Evropskog suda za ljudska prava.
To može da funkcioniše samo ako dođe do reforme Ustava, odnosno Dejtonskog sporazuma. A za to je potrebna dobro pripremljena međunarodna konferencija.
Novoizabrani hrvatski predsjednik Zoran Milanović smatra da je to nemoguće, jer bi, prema njegovom mišljenju, za Dejton 2 morale da se okupe i izjasne sve strane potpisnice Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Naravno da je to moguće! Za to je potrebno samo politička volja.
Bonus video:
