Poglavar Srpske pravoslavne crkve (SPC) patrijarh Irinej (Gavrilović), koji je preminuo danas u Beogradu, rođen je u selu Vidova, kod Čačka, 1930. godine od oca Zdravka i majke Milijane.
Na krštenju je dobio ima Miroslav.
U Vidovu je završio osnovnu školu, a potom gimnaziju u Čačku, Bogosloviju u Prizrenu, a Bogoslovski fakultet u Beogradu.
Potom je postavljen za profesora Prizrenske bogoslovije.
Prije stupanja na dužnost profesora, oktobra 1959. u manastiru Rakovica, prima monaški čin od patrijarha Germana, dobivši na postrigu ime Irinej.
Dok je službovao kao profesor u Prizrenskoj bogosloviji, upućen je na postdiplomske studije u Atini.
Za upravnika Monaške škole u manastiru Ostrog postavljen je 1969. godine, odakle se, zatim, vraća u Prizren gdje je postavljen za rektora bogoslovije.
Sa te dužnosti je, 1974. godine izabran za vikarnog episkopa (pomoćnika) patrijarha, sa titulom episkopa moravičkog.
Godinu dana kasnije izabran je za episkopa niškog, gdje služi sve do postavljenja za patrijarha.
Kako se još navodi u zvaničnoj biografiji, u vrijeme njegovog stupanja na patrijaršijski tron, u izgradnji je bilo oko 40 hramova na teritoriji Niške eparhije, sa približno istim brojem crkava u obnovi.
U 1998. godini, prvi put poslije pola vijeka, za hramovnu slavu niške Saborne crkve – Duhove, obnovljena je velika litija ulicama Niša.
Kao poglavar, isticao je važnost završetka radova na Hramu Svetoga Save, u Beogradu, na Vračaru.
SPC je obiležila 1.700 godina od Milanskog edikta.
U proslavi su, uz predstavnike pomjesnih pravoslavnih Crkava, učestvovali patrijarsi – vaseljenski Vartolomej i ruski Kiril.
Za centralnu manifestaciju odredjen je Niš, mjesto rođenja cara Konstantina koji je dozvolio slobodu vjeroispovijesti za hrišćane.
Patrijarh Irinej naslijedio je tron SPC u mirnodopsko vrijeme, ali sa dosta izazova.
Izabran je 22. januara 2010, na saboru u Beogradu, kao njen 45 poglavar.
U pristupnoj besjedi je istakao da nema svoj program već je to "program Crkve", podsjetivši na poruke iz Jevanđelja i kako očekuje od braće mitropolita i episkopa za zajednički krmare Crkvom Hristovom i privedu "tihom i mirnom pristaništu".
Međutim, šira javnost je vidjela jasno nesaglasje u vrhu Crkve kada je dodijelio Orden Svetoga Save predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, odajući mu priznanje za kosovsku politiku.
Zbog toga su neki arhijereji, prvenstveno mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije negodovali, smatrajući da je ta politika protivna nacionalnim interesima, ali je bilo i u drugim prilikama javnih istupanja pojedinih vladika koja su odudarala od patrijarhovog mišljenja.
Na istoj proslavi u Beogradu, posvećenoj jubileju – osam vjekova autokefalnosti SPC, patrijarh Irinej je uručio odlikovanje i vodećem političaru iz Republike Srpske Miloradu Dodiku, prema kojem takođe nije krio naklonost.
Opoziciji u Srbiji, okupljenoj u Savezu za Srbiju, zamjerio se kada se usprotivio višemjesečnim protestima u Beogradu i drugim gradovima.
Kosovo je bilo neizostavan dio patrijarhovih obraćanja, odražavajući stav Sabora kakav je upućivan vlastima sa zasijedanja ovog najvišeg crkvenog tijela, kojem je kao poglavar predsjedavajući.
Patrijarh Irinej je ponavljao da se Srbija ne smije odreći Kosova, jer je onda nepovratno izgubljeno, dok se ono što je oteto može jednom i vratiti, upoređujući ga, po simboličnom značenju, sa Jerusalimom.
Govoreći o međunarodnim političkim dešavanjima, imao je običaj da kaže kako Srbija svoj mali brod treba da veže uz veliku ruski.
Ubrzo po izboru uručio je u Beogradu Orden Svetog Save, tada, premijeru Rusije Vladimiru Putinu, koji mu je dodijeljen ranije na predlog patrijarha Pavla.
Zbog dešavanja na medjunarodnom crkvenom, ali istovremeno i političkom, planu u SPC je ušla strijepnja - može li se ukrajinski spor između Vaseljenskog patrijarha i Moskovske patrijaršije preliti na njene delove u Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori ali i šire u dijaspori gdje ima svoju organizaciju.
Patrijarh Irinej je bio jasan u stavu kako SPC smatra da je Ruska crkva u pravu kada optužuje patrijarha Vartolomeja da je "upao u njeno kanonsko područje" u Ukrajini i pojedinim crkvenim organizacijama dao autokefalnost mimo pravila.
Jedno opterećujuće pitanje dobilo je sa patrijarhom Irinejom i papom Franjom novi momenat, barem kao mogućnost da se dve strane direktno pogledaju i jasnije čuju.
Formirana je Mješovita katoličko pravoslavna komisija, kako bi predstavnici Hrvatske biskupske komisije i SPC razmotrili ulogu kardinala Alojzija Stepinca, povodom njegove kanonizacije.
"Irinej je veliki patrijarh. I Irinej mi je pomogao. Osnovali smo zajedno istorijsku komisiju. Radili smo zajedno. Jer, i Irineja i mene zanima jedino istina. Ne pogriješiti", rekao je papa, odajući veliko priznanje poglavaru SPC.
Ovu godinu, skoro u potpunosti je i SPC obilježila korona.
Nedavno je preminuo mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, prethodno vladika valjevski Milutin, a zaraženo je nekoliko episkopa.
Patrijarh Irinej je služio za najveći praznik – Uskrs, u praznom hramu Svetog Save, na Vračaru.
Čula su se različita mišljenja da li se pričešćivati iz jedne kašičice, ostati kući kako država nalaže ili ići na liturgiju.
Prilikom obilježavanja decenije na tronu poglavara, rekao je da "živimo u vremenu kada nije lako biti na nekom visokom položaju, pa tako nije jednostavno ni biti patrijarh", ali da se trudio i činio sve što je u njegovoj moći da Crkvu vodi ispravnim putem.
Pravila predviđaju da se novi patrijarh bira na Saboru, "apostolskim načinom", žrijebom, između tri kandidata sa najviše glasova.
Prilikom prethodnog izbora, najviše glasova je dobio mitropolit Amfilohije.
Do izbornog Sabora, određuje se, u skladu sa Ustavom SPC, mestobljustitelj, odnosno čuvar trona za vrijeme dok je patrijarh odsutan.
Puna titula poglavara SPC glasi Njegova Svetost arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski.
Povezani članci
Bonus video:
