Već krajem proljeća ove godine bilo je jasno da na najznačajnijim zapadnim adresama više nema nikoga ko bi bio spreman da štiti predsjednika Demokratske partije socijalista i države Mila Đukanovića, a važnu ulogu za rezultat parlamentarnih i lokalnih izbora u Crnoj Gori 30. avgusta imala je i crkva.
To je ocijenio direktor Društva za istraživanje politike i političke teorije, Vladimir Pavićević, analizirajući "godinu promjena" u regionu i da li bi ona mogla uticati na politička dešavanja u Srbiji.
"Milo Đukanović je izbore izgubio onda kada nijedan ključni faktor za definisanje pobjednika na tim izborima nije bio na njegovoj strani. Opozicioni politički savezi u Crnoj Gori su imali toliku snagu da su po prirodi stvari bili ozbiljna konkurencija Đukanovićevom DPS-u. Uoči izbora formirali su tri logički osmišljene izborne liste čiji se predstavnici tokom izbornog procesa međusobno nisu napadali, zajednički su kontrolisali i nadzirali izborni proces i bili su solidarni jedni s drugima u slučajevima teške represije Milove mašinerije prema nekom od opozicionih političara i kandidata. Važnu ulogu imala je Crkva. Jednostranim usvajanjem neustavnog, nepravednog i diskriminatorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti DPS je prinudio Crkvu da se za svoja prava bori i direktnim angažovanjem u politici. Crkva je odgovorila organizovanjem litija koje su prerasle u odbranu ustavnih prava svih građana Crne Gore i u odbranu same države od teškog nasrtaja tada vladajuće partije. U takvim okolnostima Crkva je imala legitimno pravo da javno pozove građane da glasaju za jednu od opozicionih lista i ona je to i uradila", navodi Pavićević u autorskom tekstu za portal Nova.rs.
Pavićević ističe da je "međunarodna determinanta na Balkanu, a i drugdje, uvijek važna".
"U crnogorskom slučaju je već krajem proleća 2020. godine bilo jasno da na najznačajnijim zapadnim adresama više nema nikoga ko bi bio spreman da štiti Mila Đukanovića. To saznanje je za opozicionare bilo dovoljno da zaključe da će u slučaju pobjede nad DPS-om Milov jedini mogući put biti mirna tranzicija vlasti, čemu upravo i svjedočimo. Sve su to bile važne tačke u sagledavanju mogućnosti da se u Crnoj Gori dese političke promjene. Promjene su se desile i one će sigurno da donesu progres crnogorskom društvu", smatra Pavićević
Stanivukovićeva pobjeda u Banjaluci
Pavićević navodi da je nedjelju dana pred lokalne izbore u BiH bio u Banjaluci i razgovarao sa Draškom Stanivukovićem, te da je on bio entuzijastičan oko rezultata na izborima i vjerovao u pobjedu.
"Govorio je o političkim idejama kojima je posvećen i ličnostima koje su po njegovom razumijevanju radile odlične stvari i usmjeravale svoja društva naprijed. Boraveći tih dana u Banjaluci i prateći pažljivo sve oko izbora u tom gradu, bilo je jasno da opozicioni kandidat ima ogromnu podršku u biračkom telu. Bilo je očigledno i da je Draško neumoran, da će i po nekoliko puta obići svaki dieo svoga grada u želji da se javnim poslovima zajednice bavi sa pozicije prvog čovjeka Banjaluke. Svima je bilo jasno da pobjedu zaslužuje, ali to nije značilo i da je pobjeda unaprijed sigurna. Sa kim god da sam tih dana popričao izvan kruga stranačkih aktivista i funkcionera, svi su govorili da će biti neizvjesno."
Banjalučki izbori, dodaje Pavićević, nosili su i jednu osobenost.
"Dodikov favorit i kandidat za gradonačelnika gospodin Radojičić nije u svom SNSD-u imao podršku svih relevantnih pojedinaca i ‘struja’. Mnogim svojim odlukama se zamerio upravo nekima i u svojoj stranci. Ima komentatora koji smatraju da ni sam Dodik nije podržavao sve Radojičićeve odluke. Otud onima koji su bili upućeni u zbivanja nije bilo iznenađenje što je Dodikova lista kandidata za Skupštinu Banje Luke na izborima prošla veoma dobro, a što je u isto vrijeme i na istim izborima Dodikov kandidat za gradonačelnika izgubio. Nema nikakve sumnje da je svojom posvećenošću i ozbijnim radom u politici Draško za sebe stvorio izvanrednu priliku da bude pobjednik izbora. Ovog puta je i fortuna bila na njegovoj strani. Suparnički tabor mu je svojim djelanjem, kalkulisanjem i prekombinovanjem pomogao, makar toliko da pobjeda bude zapečaćena", navodi Pavićević.
Beograd i Srbija
Jedna stvar je jasna, ističe Pavićević. "Razumijevanje konteksta u kojima se odvijaju politički procesi je ključ za uspjeh u politici i ključ za razumijevanje politike. I kao što su se mogućnosti promjena u političkom polju u Crnoj Gori ticale specifičnosti političkih prilika i kao što je isto tako primjer Banjaluke osoben, tako i Beograd i Srbiju treba razumijevati u odnosu na prilike i determinante koje su važne za politički život u toj sredini u datom momentu. Isto tako, postoje neke stvari bez kojih je nemoguće ozbiljno razmišljati o promjenama u jednom društvu."
Uočljiva razlika između slučajeva Crne Gore i Banjaluke, dodaje Pavićević, gdje su bivši nosioci vlasti razvlašćeni i slučaja Beograda i Srbije, je što u Srbiji danas opozicione grupacije nisu ni približno onoliko snažne koliko su bile jake u Crnoj Gori ili koliko je Stanivuković bio jak kandidat za gradonačelnika Banjaluke.
"Osnovni preduslov za mogućnost političkih promjena u jednoj zajednici je da postoji opoziciona snaga za koju se vjeruje da može da iznese promjene. Takva snaga danas u Srbiji ne postoji", ocjenjuje on te dodaje:
"Odmah može da uslijedi napomena da je usred ogromnog Vučićevog pritiska na opoziciju nemoguće razviti jak opozicioni subjekt. Odgovor je još brži – ni Dodikov ni Đukanovićev režim nije milovao opozicione prvake. I jedni i drugi su pobijedili u nedemokratskim uslovima. O ovome mogu mnogo detaljnije da pišem na primjeru Crne Gore jer sam i sam često bio na licu mjesta kada je Đukanovićev aparat pribjegavao teškoj represiji prema opozicionim političarima, ali i prema slobodnim građanima."
Preduslov za realno razmišljanje o promjenama u Srbiji, napominje Pavićević, je da se opozicioni političari trgnu i uozbilje. Da počnu da grade ozbiljne političke strukture koje će u dogledno vrijeme biti ozbiljni konkurenti Vučiću. Da prestanu da se žale na uslove i da počnu ozbiljno, danonoćno i predano da rade po cijeloj Srbiji. Tek tada će biti relevantno kako se postavljaju međunarodni predstavnici, šta će biti s Makijavelijevom fortunom i da li sukobljene struje u SNS-u mogu da proizvedu dobit za suparničku stranu. Do tada, Vučić ostaje u glavnoj ulozi, jednim dijelom zbog svog pregnuća, a drugim dijelom zbog odsustva pregnuća onih političara koji su nezadovoljni njegovim učincima", zaključuje Pavićević.
Bonus video:
