Nakon što su u ljeto 2021. države jugoistočne Evrope ublažile granične kontrole uvedene u proljeće 2020. zbog pandemije, ponovo se povećava broj migranata na takozvanoj Balkanskoj ruti. Za razliku od 2015, Mađarska više nije zemlja preko koje ljudi iz ratom i krizama pogođenim zemljama pokušavaju da uđu u Evropsku uniju. Danas sve više ljudi pokušava da preko Hrvatske dospije do bogatog sjevera i zapada Evrope. To je objavila Agencija za zaštitu granica EU Fronteks u svom godišnjem izvještaju za 2020. godinu.
Prema izvještaju Fronteksa, od 635.000 migranata, najveći broj na zapadnobalkanskoj ruti otpada na ljude iz Sirije, a slijede Avganistan i Irak. Sadašnje povećanje broja migranata rezultat je zastoja do kojeg je došlo zbog pooštrenih kontrola na graničnim prelazima 2020, navodi se u izvještaju. Mnogi pokušavaju da se najkraćim mogućim putem domognu teritorije EU, jer strahuju da će, zbog rastućeg broja zaraženih koronavirusom, na jesen ponovo da se pooštre kontrole.
Ne zna se pouzdano koliko ljudi trenutno ilegalno preko Drine iz Srbije prelazi u Bosnu i Hercegovinu. Srpske vlasti polaze od toga da se trenutno na teritoriji Srbije nalazi oko 5.000 migranata. Ono što je sigurno jeste da ti ljudi na svom putu do Hrvatske, odnosno do spoljne granice EU prolaze kroz područja na kojima se još uvijek nalazi veliki broj mina zaostalih iz jugoslovenskih ratova (1991-95).
Centar za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini (BHMac) odgovoran ja za sve aktivnosti koje se tiču mina i njihovog uklanjanja: od evidentiranja u bazi podataka preko obilježavanja opasnih teritorija, organizovanja uklanjanja, do izdavanja sertifikata kojima se potvrđuje da je neko područje očišćeno od mina.
„Za sada nema žrtava među migrantima“
„Bogu hvala kod nas do sada nije bilo žrtava“, kaže za DW Svjetlana Luledžija, portparolka BHMac. Njena organizacija, koja je podređena Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine, informisana je u proljeće da se u blizini Tuzle navodno nalazi veći broj migranata koji su prethodno, zbog niskog vodostaja, uspjeli da pređu preko Drine.
„Oko Tuzle su tokom rata vođene borbe, zbog toga ima toliko mina“, objašnjava Luledžija. „Iako policija daje sve od sebe, ona često ne uspijeva da stupi u kontakt s ljudima. Zbog straha od policije oni se najčešće kreću noću i van naseljenih mjesta, a baš tamo je zbog mina najopasnije.“
180.000 neeksplodiranih mina
Pored nešto malo minskih polja zaostalih još iz Drugog svjetskog rata, mine većinom datiraju iz rata u BiH 1992-1995. godine. Postavljale su ih tadašnje zaraćene strane. „Polazimo od toga da u Bosni i Hercegovini još ima oko 180.000 neeksplodiranih mina“, kaže Svjetlana Luledžija. „Od 1996. pronađeno je i uklonjeno više od 136.000 mina. One se nalaze u 118 od ukupno 145 okruga.“
Od kraja rata u Bosni i Hercegovini u eksplozijama mina ranjeno je 1.765 osoba, 617 njih smrtno, dodaje portparolka BHMac. S obzirom na to da BHMaac konstantno obnavlja oznake minskih polja, poslednjih godina rjeđe je dolazilo do nesrećnih slučajeva. „U posljednje dvije godine nijedna osoba nije ranjena ili smrtno stradala od mina.“
Sva minska polja su obilježena
Luledžija naglašava da su obilježena sva područja na kojima su postavljene mine. „Odgovarajući znaci upozorenja postavljeni su posvuda duž staza na vidljivim mjestima. Ali, kao što sam rekla, migranti se kreću noću i lako može da se desi da, bez da to primijete, uđu u minska polja.“
Sanela Lepirica je terenska koordinatorka Crvenog krsta u Ključu u zapadnoj Bosni. „Ovde policija redovno zaustavlja autobuse, izvodi iz njih migrante koji su na putu ka zapadnoj Evropi i predaje ih našim timovima“, kaže Lepirica za DW. „Mi se onda brinemo o ljudima, dajemo im hranu i piće, informišemo o opasnostima od mina i onda odlaze dalje prema Bihaću i Velikoj Kladuši, ka granici sa Hrvatskom.“
Jedna žrtva u Hrvatskoj
Tim Crvenog krsta Sanele Lepirice stacioniran je tačno na entitetskoj granici, nekadašnjoj liniji fronta iz vremena rata u BiH. „I ovdje na obodu grada i na putu u pravcu hrvatske granice leže mine, jer su se tamo tada vodile borbe“, objašnjava. „Ovaj put je dakle veoma opasan. Ako nam kažu da žele da idu kroz šumu, upozoravamo ih. Pored toga stalno slušamo o nesrećama, kao u proljeće kada je jedna grupa Avganistanaca upala u minsko polje na hrvatskoj strani granice.“
Jedna grupa migranata je 4. marta ove godine u Hrvatskoj upala u minsko polje. Ministarstvo unutrašnjih poslova iz Zagreba saopštilo je da je tom prilikom eksplodirala jedna mina. Poginuo je jedan muškarac, a četiri osobe su ranjene, neke od njih teško. Narednog dana spasilački tim hrvatskog Centra za uklanjanje mina uspio je da izvede devet ljudi iz minskog polja, u koje su pobjegli nakon eksplozije i ne sluteći u kakvoj opasnosti se nalaze.
Teško dostupna područja
„Tek nakon rata saznali smo da je minirano i planinsko, teško pristupačno područje ispresijecano potocima i rijekama“, kaže za DW Nikša Bogdanić, direktor Hrvatskog centra za razminiranje. „Odmah po oslobođenju područja koja su okupirale srpske paravojne formacije, prvo smo se pobrinuli za stambena područja i poljoprivredne regione. Da bismo to učinili morali smo da obnovimo kompletnu infrastrukturu: puteve, električne mreže… To je bilo najpreče da se ljudima omogući povratak u svoja sela i kuće“.
Kasnije je Hrvatski centar za razminiranje angažovao neprijateljske vojne snage koje su timove za uklanjanje mina vodile u odgovarajuća područja da im pokažu tamošnja minska polja. U međuvremenu su označena sva minska polja, a Centar stalno provjerava da li se tamo i dalje nalaze odgovarajuća upozorenja i znakovi. „Do 2026. želimo da u potpunosti od mina očistimo pogranično područje“, kaže Bogdanić.
Do tada su sve informacije o temi mine javno dostupne. Hrvatski centar za razminiranje od 2009. ima i internet-stranicu koja se svakog mjeseca aktuelizuje. Tamo se nalaze sve karte dovoljnih razmjera, tako da svako ko koristi elektronske medije može da vidi gdje se nalaze opasna područja. „Ako stranica ponekad nije dostupna, razlog za to je server koji je oštećen u zemljotresu u januaru ove godine“, dodaje Bogdanić.
Centar za uklanjanje mina u Bosni i Hercegovini izradio je i aplikaciju „BH Mine Suspected Areas“. Tamo su unijeta sva minska polja u zemlji na osnovu „Open Street Maps“. Aplikacija funkcioniše slično kao Guglova karta ili karta na Ajfonu i može da se besplatno skine za oba operativna sistema.
Bonus video:
