U jednoj hrvatskoj luci usidren je brod izgrađen da prevozi banane od Afrike do Italije, koji je postavljao mine za nacističku Njemačku i koji su potopili saveznički avioni da bi na kraju postao lična jahta lidera koji je volio da putuje svijetom.
Josip Broz Tito i Jugoslavija su, kako navodi Rojters, već odavno postali istorija, a brod Galeb je ostao da rđa u uglu nekada moćnih dokova u Rijeci.
Sada, kada se Rijeka priprema da postane evropska prijestonica kulture 2020, gradske vlasti su od Evropske unije obezbijedile novac za restauraciju broda dugačkog 117 metara kako bi ga pretvorile u muzej.
Ukoliko je Galeb simbol Titovog prestiža na svjetskoj sceni - komunistički lider je bio jednako dobrodošao u lukama zapada i istoka - restauracija broda je dio mučnog procesa Hrvatske koja pokušava da se pomiri sa svojom istorijom iz 20. vijeka, navodi britanska agencija.
Za konzervativce u Hrvatskoj, Tito - kojem je otac bio Hrvat a majka Slovenka - je bio totalitarni lider, a gledati na njega blagonaklono znači biti nostalgičan za saveznom državom koja je Hrvatima uskraćivala nezavisnu državu sve dok je nijesu izvojevali u ratu 1991-95.
Sa druge strane, liberali se sjećaju njegove borbe protiv nacista i relativne slobode i prosperiteta Jugoslovena u poređenju sa onima koji su živjeli u Sovjetskom Savezu ili u njegovoj orbiti.
„Živimo u vremenu kada se istorija retroaktivno ponovo ispisuje“, kazao je za Rojters Ivan Šarar koji je kao šef odsjeka za kulturu u opštinskom savjetu Rijeke zadužen za pripreme za 2020. „Zanimljivo je da smo samo zbog toga što smo se upustili u restauraciju proglašeni revizionistima“, kazao je on.
Nakon višegodišnjih lažnih početaka, restauracija Galeba je sada izvjestan, ogroman i multimilionski posao kako bi se oživjela Titova plutajuća palata iz 1950-ih, na kojoj je ugostio preko 100 šefova država i neke od najvećih holivudskih zvijezda.
Dio namještaja je sačuvan u Titovoj kabini, kupatilu sa sanitarijama boje tirkiza i salonu sa izlazom na palubu. Međutim, sam brod je jedva malo više od trule ljušture.
Upravo je na Galebu Tito dao najveći doprinos istoriji, kazao je Šarar. Tu se radilo na osnivanju Pokreta nesvrstanih kao odgovoru na zapadno-istočnu polarizaciju za vrijeme Hladnog rata.
„Međutim, nećemo biti blagi prema nikome“, navodi Šarar i ukazuje na bliske Titove odnose sa diktatorima širom svijeta, egzodus stanovnika Rijeke kada je on preuzeo grad u okviru Jugoslavije i uskraćivanje demokratije tokom njegove apsolutne 35-godišnje vladavine do smrti 1980.
Upravo je Titovo zauzimanje Rijeke i poluostrva Istra učvrstilo njegov status oslobodioca u tom dijelu Hrvatske, navodi Rojters. Desetine ulica u Istri i dalje nose njegovo ime.
Konzervativci u Hrvatskoj su međutim izvojevali veliku pobjedu preimenovanjem Trga maršala Tita u Zagrebu u Trg Republike Hrvatske što je učinjeno u okviru dogovora koji je postigao gradonačelnik kako bi obezbijedio većinu u skupštini grada.
Čovjek koji je pokrenuo inicijativu, vodeći desničarski aktivista Zlatko Hasanbegović, kazao je za Rojters da mada je Tito „nesumnjivo bio značajna istorijska ličnost“, isto važi i za Napoleona, Staljina i Lenjina. „U svim zemljama, ulice i trgovi nose imena onih koji su otjelotvorenje vrijednosti sa kojima može da se poistovjeti cijela nacija“, kazao je on, opisujući restauraciju Galeba kao pokušaj da se oživi kult Tita.
„Oni koji insistiraju na tome treba da se zapitaju kako desetine hiljada žrtava jugoslovenskog komunizma gledaju na tu vrstu kvazi-kulturalnog egzibicionizma“.
Sa druge strane Šarar negira da planira ikakvu vrstu omaža Titu. „Želimo da stvorimo mjesto za dijalog, izvan aktuelne situacije ekstremno crne, bijele i crvene istine koja ne vodi nigdje“, kazao je on. „To mora biti teško“.
Bonus video:
