"Nemojte nam držati lekcije o humanosti. Ako ste tako humani, napravite centre kod sebe, a mi ćemo im omogućiti da čim uđu u BiH, najčistijim vozovima i autobusima dođu do vas", rekao je 2020., u jeku najveće migrantske krize, tadašnji ministar bezbednosti BiH Fahrudin Radončić nakon sastanka sa predstavnicima vlasti Republike Srpske u Banjaluci.
Šaljući poruku Briselu o sve većim pritiscima da se otvore prihvatni centri, Radončić je upozorio da BiH nema novca da primi toliki broj ljudi kojima je jedini cilj EU, a ne BiH.
"Zemlje EU su se do sada ponašale tako kako su se ponašale, vjerovatno i krivicom domaćih vlasti jer im niko nije imao hrabrosti reći to u lice", poručio je tada prvi čovjek Ministarstva bezbjednosti, na čije mjesto je ubrzo došao Selmo Cikotić, a bezbjednosnu palicu nakon oktobarskih izbora preuzeo Nenad Nešić.
Isti stavovi
Od tada do danas je nekoliko migrantskih talasa zapljusnulo BiH, posebno u Unsko-sanskom kantonu koji je i danas najčešća "čekaonica" za migrante koji preko Srbije i BiH žele da se domognu Hrvatske i EU.
Vlasti tog kantona tražile su da se teret prebaci ravnomjerno na cijelu državu, ali to za Republiku Srpsku nije bilo prihvatljivo.
"„Imamo jasne politike i oko migranata. Kada smo tražili da se kaže da ne može nijedan migrant ući u Bosnu i Hercegovinu, a onaj koji uđe da će istog trenutka biti deportovan i kada smo to predlagali, oni su glumili neke humanitarce", poručio je prije dvije godine Milorad Dodik kategorično.
"Eto vam, sad se bavite tim pitanjem humanitarnog karaktera. Mi u Republici Srpskoj nećemo praviti kampove za migrante", rekao je on tada tokom migrantskog talasa i sve jačih zahtjeva iz Brisela da se kriza ublaži ravnomjernom raspodjelom u BiH.
Ništa se od tada nije promijenilo po pitanju smještaja migranata u BiH, za šta je obezbijeđeno svega nekoliko prihvatnih centara na teritoriji Federacije BiH. Sve je finansirano uglavnom novcem iz EU, a nekoliko divljih kampova u Unsko-sanskom kantonu je zatvoreno.
Trenutno je u BiH oko 2.600 migranata, polovina od toga van prihvatnih centara. Broj se povećava svakim danom, a razlog je početak primjene sporazuma o readmisiji BiH i Hrvatske, zbog kojeg ova zemlja vraća migrante u zemlje iz kojih su stigli.
Prije pola godine iz Brisela je stigla najava o gradnji pritvorskih objekata, koje je najavio evropski komesar za proširenje EU Oliver Varhelji.
"Najavljujem još jedan pilot-projekat od 500 hiljada eura za kamp Lipa. Moramo držati naše pritvorske objekte u Lipi i regionu pod kontrolom, što znači da lažni azilanti moraju biti zadržani dok se ne vrate u svoje zemlje porijekla", rekao je tada Varhelji.
Selektivna readmisija
Vlast u Unsko-sanskom kantonu alarmirala je državne strukture nakon što su ove pritvorske jedinice izgrađene, a situaciju je morao smirivati i šef Delegacije EU u BiH Johan Satler.
"Neće biti nikakvog pritvorskog centra nego samo prostora za privremeni smještaj. Do tri dana za maksimalno 12 osoba, za osobe koje su problematične koje će nakon toga biti premještene u Lukavicu u Istočnom Sarajevu", rekao je Satler tokom sastanka sa predstavnicima vlasti kantona prošle sedmice.
Premijer ovog kantona Mustafa Ružnić rekao je da je zbog zaštite građana morao otvorenim pismom tražiti reakciju nadležnih.
"Insistiraću da se sporazum o readmisiji poštuje i sa Republikom Srbijom, odnosno da se migranti koji su u BiH došli iz Srbije tamo i vrate. Uz to, tražim da se migranti koji se iz Hrvatske vraćaju u BiH ravnomjerno raspoređuju u svih sedam privremenih prihvatnih centara u BiH", rekao je Ružnić.
U jeku migrantske krize u BiH spekulisalo se da postoji dogovor između vlasti Srbije i Republike Srpske da se migranti puštaju na istočnoj granici kako bi se rasteretio pritisak u Srbiji, a migranti dalje prebacivali u neki od kantona u Federaciji.
Sa druge strane, iako potpisan prije nekoliko godina, sporazum o readmisiji BiH i Srbije se gotovo ne sprovodi jer je za prva tri mjeseca ove godine u Srbiju vraćeno tek dvadeset migranata.
Ranije je rečeno da je granica BiH porozna jer nema dovoljno pripadnika Granične policije BiH, zbog čega je MUP Republike Srpske u nekoliko navrata slao svoju policiju na granicu.
Najavljeni razgovori
Oko stotinu naših policajaca djeluje zajedno s Graničnom policijom na zaštiti granice, rekao je tada ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač.
U tom periodu Republika Srpska je blokirala odluku kojom se daje saglasnost za raspoređivanje snaga Fronteksa na granici Hrvatske i BiH. To bi štitilo samo spoljne granice EU, što za Banjaluku nije bilo prihvatljivo.
Zvanični plan o otvaranju nekoliko prihvatnih centara u Republici Srpskoj odbijen je u Savjetu ministara BiH, protivljenjem upravo predstavnika ovog entiteta. Takva politika na snazi je i danas.
Najviše migranata u BiH dolazi iz Avganistana i Maroka, zatim Kube, Burundija, Konga, Pakistana, Bangladeša, Iraka, Kameruna i Nepala.
Neki od njih stižu iz Srbije sa kojom države iz kojih dolaze imaju bezvizni režim. Iz Službe za poslove sa strancima BiH potvrdili su u više navrata da se readmisija migranata sa Srbijom realizuje uz poteškoće, zbog čega se već mjesecima najavljuju razgovori sa vlastima u Beogradu, kako bi se osiguralo da svi oni koje Hrvatska vrati u BiH i koji ne ispunjavaju uslove za azil, budu brzo vraćeni u zemlje porijekla.
Bonus video:
