Na video snimku, muškarac u narandžastom kombinezonu kleči pored jednog jezera i na ruskom jeziku priznaje da špijunira ekstremiste Islamske države (ID). Drugi muškarac, koji takođe govori ruski, u kamuflažnoj uniformi, otkida mu glavu lovačkim nožem.
Snimak koji je ID postavila na internet 2. decembra, donio je udaljeni sirijski sukob u domove običnih Rusa. Na snimku je prikazano kako mladi Rus ubija drugog iz razloga koji malo ko može da razumije. Takođe je otvorena još jedna misterija.
Zarobljenik i navodni špijun na snimku kaže da se zove Magomed Hasijev, da je iz Čečenije i da radi za rusku obavještajnu službu.
Čečenski lider Ramzan Kadirov je odmah negirao da je Hasijev špijun.
Rojters piše da se na osnovu razgovora sa više od 12 osoba koje su poznavale Hasijeva u Rusiji zaključuje da je ovaj 23-godišnjak bio povezan i sa muslimanskim grupama i sa ruskom obavještajnom službom.
Etnički Rus rođen u nemuslimanskoj porodici u ruskom industrijskom središtu, Hasijev je tinejdžerske godine proveo među Čečenima koji su ga znali kao pobožnog muslimana koji tečno govori čečenski. Neki njegovi čečenski drugovi su pošli da se bore na strani islamističkih ekstremista na Bliskom istoku i ohrabrivali ga da se pridruži.
U svom drugom životu, družio se sa nemuslimanima, imao prijatelja u policiji i dozvolu ministarstva unutrašnjih poslova da radi u obezbjeđenju, prema riječima njegovog bivšeg nastavnika, prijatelja i osoblja nekoliko bezbjednosnih kompanija. Rojters piše da je za neke potrebe, uključujući posao, Hasijev koristio ime koje mu je dato na rođenju - Jevgenij Kasin.
Ako je vjerovati njegovom svjedočenju na video snimku, Hasijev je upao u mutni svijet između zvaničnog ruskog učešća u sukobu u Siriji i džihada, kojem su se pridružile hiljade državljana Rusije i drugih sovjetskih republika.
Ni ruska Federalna služba bezbjednosti - za koju je Hasijev tvrdio da radi - ni rusko ministarstvo unutrašnjih poslova nisu odgovarali na zahtjeve Rojtersa da komentarišu ovaj slučaj.
Sirotište
Prema njegovom dosijeu u jednom sirotištu u Čečeniji, Hasijeva je u prvoj deceniji života podizala majka, etnička Ruskinja. Kada je imao deset godina, predala ga je sirotištu iz nepoznatih razloga.
Nedugo nakon toga, pokazuju dokumenta, majka mu je umrla od tuberkuloze.
U sirotištu je Hasijev, ili Judin u to vrijeme, učio čečenski, dao sebi muslimansko ime Magomed i prešao u islam.
Bivši upravnik sirotišta, Ruslan Jasupov, sjeća se kako se Hasijev igrao sa njegovom djecom i unučadi. „Bio je nježan kao mače. Toliko je volio pažnju i brigu.“
Nakon tri godine, Hasijeva je usvojila čečenska porodica i uzeo je prezime žene koja ga je usvojila, Marke Hasijeve. Međutim, ona ga je godinu kasnije vratila u sirotište zbog tenzija između nje i drugih članova porodice. Hasijeva je rekla Rojtersu da je ipak ostala u kontaktu sa dječakom i brinula o njemu.
Tadašnji ruski ministar unutrašnjih poslova Rašid Nurgalijev je 2008. posjetio sirotište da bi razgovarao sa potencijalnim novim regrutima za akademiju Suvorov, novu elitnu vojnu školu. Prema riječima osoblja sirotišta, Hasijev, ko je tada imao 16 godina, želio je da se upiše, ali su ga odbili zbog starosti. Njegov najbolji drug iz sirotišta, Minkail Temijev, se kvalifikovao.
Pravi Čečen?
Hasijev je poslat u koledž u Majkopu, prijestonici pretežno muslimanske ruske oblasti Adigeja, oko 500 km od čečenske prijestonice Grozni.
Tamo se, prema svjedočenju njegovih prijatelja i porodice, kretao u dva socijalna kruga. U jednom je zadržao čečenski identitet i bio u kontaktu sa porodicom koja ga je usvojila i starim prijateljima, uključujući Temijeva. Osoblje sirotišta je kazalo da je Temijev pošao za Hasijevim u Majkop.
Hasijev je na koledžu registrovan pod ruskim imenom. Međutim, rekao je profesorima da želi da ga zovu Magomed.
Poznanici izvan koledža, mahom Čečeni, su ga poznavali kao Magomeda. „Nije se ništa razlikovao od nas, govorio je čisti čečenski. Mnogi ljudi nisu ni znali da je Rus“, rekao je jedan od Hasijevljevih čečenskih prijatelja.
Hasijev je na kraju zvanično promijenio ime u Magomed Hasijev i prijavio se za novi pasoš, rekao je Viktor Zizin, bliski prijatelj i etnički Rus.
Ali uprkos tome što je insistirao na muslimanskom imenu, Hasijev nije djelovao kao čečenski nacionalista ili radikal, rekao je Zizin. Na Hasijevljevom nalogu iz 2011. na društvenoj mreži Vkontakte, Hasijev pozira pored postera čečenskog lidera Ramzana Kadirova. Kadirov je pomogao Kremlju da uguši muslimansku pobunu na Sjevernom Kavkazu i muslimanskim militanti ga smatraju nevjernikom.
A Hasijev je imao puno nemuslimanskih prijatelja, uključujući Zizina i etničkog Jermena, Granta.
Na snimku pogubljenja, Hasijev opisuje Granta kao starog poznanika i vezu sa ruskim specijalnim službama preko koje je prosljeđivao obavještajne podatke koje je prikupljao o militantima ID.
Jedan Hasijevljev čečenski prijatelj je rekao Rojtersu da Grant radi u policiji. Druge dvije osobe koje su poznavale Hasijeva, uključujući Zizina, da su sreli Granta ali da ne znaju gdje radi.
Rojters nije uspio da sazna Grantovo prezime niti druge detalje o njemu. Zvaničnici regionalne policije u Adigeji i lokalne u Majkopu su kazali da niko ko se tako zove ne radi za njih. Ministarstvo unutrašnjih poslova u Moskvi nije odgovorilo na zahtjev za komentar.
Krajem 2013, Hasijeva je angažovala Šerif M, bezbjednosna kompanija u Majkopu. Prema Anzoru Tahumovu, šefu lokalne škole za obezbjeđenje, Hasijev se pod imenom Judin nekoliko godina ranije prijavio za licencu ministarstva unutrašnjih poslova da radi u obezbjeđenju. To ime je koristio i da bi dobio posao.
Samo nekoliko mjeseci pošto je počeo da radi, rekao je Zizin, Hasijev je prodao stan koji je kupio u okviru programa ruske vlade za pomoć siročadi.
Radikalni prijatelj?
Prema pisanju Rojtersa, nije jasno kao je završio na teritoriji ID u Siriji, ali članovi Hasijevljeve porodice u Čečeniji kažu da je u o tome možda imao ulogu stari prijatelj Temijev.
Vjeruju da se Temijev radikalizovao. Marka Hasijeva je kazala da joj je posinak rekao da je Temijev pokušao da ga regrutuje za ID, ali da je Hasijev odbio. Prisjetila se da se Temijev pojavio na jednoj sahrani sa dugom bradom.
Ljudi koji su ga poznavali kažu da je Hasijev uživao u piću i izlascima i nije pokazivao nikakve znakove da simpatiše islamizam. „Nije imao nikakve ekstremističke stavove“, kaže Markin nećak Ruslan.
Hasijev je, ipak, napustio Rusiju u jednom momentu prošle godine. Porodica u Čečeniji nije imala pojma gdje je. „Mislili smo da negdje radi“, rekla je Malika Hasijeva, njegova tetka.
Drugu slao poruke sa periferije Kobanija
Hasijev je ostao u kontaktu sa ruskim drugom Viktorom Zizinom, šaljući mu poruke sa periferije Kobanija, sirijskog grada blizu granice sa Turskom, koji je bio poprište borbe između ID i kurdskih snaga.
Zizin je rekao da je mislio da je njegov drug pošao za Temijevim. Međutim, brzo je saznao da je Temijev ubijen, rekao je Zizin, navodeći poruke koje mu je Hasijev poslao.
Hasijev je u porukama saborce zvao „braćom“ i počeo sve češće da koristi uobičajene islamske izraze. Zizin je ispričao Rojtersu i da mu je drug rekao da „samo sakuplja leševe...Rekao mi je da je umoran od toga da sakuplja djelove.“
Hasijev je posljednju poruku poslao u februaru. Zizin mu je rekao da se vrati kući.
„Rekao je da će možda doći u posjetu. Međutim, na kraju je napisao da se umorio. Slao je glasovne poruke. Do tada mi je već bilo jasno da se neće vratiti. Od tamo prosto nema povratka.“
Galerija
Bonus video:
