Muhamed Ibrahim je pobjegao od sukoba u Avganistanu nadajući se boljem životu u Njemačkoj, ali je ostao u oronulom hotelu na grčkom ostrvu Kos. Ima malo hrane i vode, ali se nada da će uskoro uspjeti da ode.
„Ovdje samo čekamo“, rekao je reporteru Rojtersa ovaj 18-godišnjak, u napuštenom hotelu Captain Elias, dvospratnoj zgradi gdje su privremeno smještene stotine migranta sa Bliskog istoka i iz Azije.
„Nadu i dalje imamo. Ako bog da, stići ćemo u Njemačku,“ rekao je ovaj student, koji ima prijatelje u Njemačkoj.
Malo ko od migranata želi da ostane u Grčkoj, koja je pogođena ekonomskom krizom.
Kos, samo 20 km udaljen od turskog primorskog grada Bodrum, prošlih nedjelja je preplavljen migrantima i izbjeglicama koji žele da se domognu EU.
Lokalne vlasti muče muku sa pridošlicama. Feribot koji je stigao do Kosa u cilju smještanja i registrovanja migranata, daje prioritet Sirijcima, koji se tretiraju kao izbjeglice jer u njihovoj zemlji bjesni građanski rat.
Veliki broj onih iz drugih država spava u hotelu, koji se nalazi na periferiji glavnog grada Kos. Desetine starih madraca je poređano u holu, gdje se jedan čovjek odmara na recepciji, pokriven čaršafom.
Zabrađene žene nadziru djecu koja spavaju na podu od pločica, pokušavajući da izbjegnu krhotine od stakla razasute okolo.
U nekadašnoj bašti hotela, ljudi šire robu između sasušenih palmi. Nagnut nad kofom, jedan muškarac se brije u improvizovanom šatoru.
Kada padne mrak, porodice pale vatru i kuvaju pirinač i povrće koje ponekad obezbjeđuje agencija Ljekari bez granica (MSF). Ostali pokušavaju da zaspu na kartonima postavljenim na terasi, prekrivenoj naslagama lišća i smeća.
„Nema struje, nema mjesta za djecu, nema privatnosti“, žali se 16-godišnja Murkal Rezaj iz Kabula, koja je na Kos došla sa sestrom i roditeljima. „Situacija je teška, toliko kultura zajedno...“
Julija Kurafa, ljekarka iz MSF-a, rekla je da agencija daje sve od sebe da pomogne, ali nema dovoljno resursa da nahrani sve ljude. Postavili su šator za psihologa da pomogne migrantima, ali su ga oni odmah pretvorili u još jedno mjesto za spavanje.
„Spavaju natrpani, gotovo jedni preko drugih. To nisu dobri uslovi“, rekla je ljekarka.
Jedne nedjelje su porasle tenzije u hotelu kada su dva volontera dijelila hranu i vodu. Desetine su se otimale sa kese za namirnicama a dvije žene su se potukle oko flaše vode.
„Captain Elias je kamp za siromašne“, kaže Ulan Mustafa (22), student IT iz Pakistana, koji dan provodi igrajući karte i fudbal. „Ako se Captain Elias zatvori, ne znam šta ćemo.“
Prisjetio se svog opasnog noćnog putovanja na Kos sa grupom prijatelja preko uskog morskog pojasa iz Turske. Njegova porodica nema pojma gdje je. „Ne znaju jesam li živ.“
Bonus video:
