Samozvani šaman koji je otkrio ljekovita dejstva bilja dok je imao vizije u bolničkoj postelji; bivši konsultant kompanije IBM koji je odustao od PowerPoint prezentacija da bi obilazio Afriku i umjetnik iz Luksemburga, koji je kvalifikovani vodoinstalater. Oni su dio 22-člane grupe koja se nastanila u selu Odrinci na jugoistoku Bugarske, gdje žive bez struje, ali sa 230 koza, piše Rojters.
U maju su pošli u jedno od brojnih sela ove balkanske države koja su napuštena usljed migracije mnogih Bugara u bogatije djelove Evrope. Prije njihovog dolaska u Odrince, u Rodopima blizu grčke granice, selo je imalo pet žitelja, navodi se u Rojtersovoj reportaži.
Mir prija Stefanu Gumbrihu, konsultantu koji je napustio posao 2013. i ostavio djevojku. Kaže da „pokušava da uspori mozak koji je uvijek žurio“.
Ova grupa je nastala u Njemačkoj, kada je Jirgen Humes, 57-godišnji stolar koji je postao šaman iz Moenčengladbaha, postao poznat po tome da liječi duhovnim savjetima, meditacijom te korištenjem bilja i mineralnog kamenja.
Pošto su prodali imovinu, on i nekoliko sljedbenika su se prvo nastanili u bivšem hostelu u Švarcvaldu ali su osjetili da ih život u Njemačkoj previše sputava. Preselili su se u Togo 2007. i sagradili bolnicu, obrazovali siročad i nudili prirodnu medicinu lokalnom stanovništvu.
Međutim, pošto su Africi dali sve što su mogli, a mnoge od njih su oborile tropske bolesti, grupa je odlučila da krene dalje. Humes je izabrao Odrince dok je posmatrao mapu kupljenu preko Interneta.
Grupa je kupila šest oronulih kuća u selu, gdje su višegodišnje kiše i nemar nagrizli glinene zidove.
Rojters navodi da je broj bugarskih sela sa manje od pet žitelja porastao na 268 2014. godine sa 184 deceniju ranije. Broj stanovnika Bugarske se za isti period smanjio sa 7,8 na 7,2 miliona.
„Nema struje u starim kućama i ne namjeravamo da je uvodimo,“ kaže Nadin Mukerdži (37), bivša medicinska sestra. „Želimo da živimo što bliže prirodi.“
Samo jedna prostorija je pogodna za boravak i u njoj je smještena majka sa bebom, dok ostali spavaju u šatorima. Dan počinju meditacijom, peku hljeb svaki drugi dan i kupuju povrće od seljana.
Jednog vrelog avgustovskog dana, grupa je radila na popravci kuća prije nego što dođe zima. Krovovi se moraju popraviti, postaviti prozori sa duplim staklima i očistiti stari blatnjavi bunari. U planu su gostinske kuće, prikladna štala za koze, objekat za proizvodnju sira i „kuća svjetlosti“ za meditaciju.
Članovi grupe uče bugarski i imaju samo riječi hvale za lokalne žitelje, koji su oduševljeni što imaju nove komšije.
„Ovi ljudi su divni. Ne znaju bugarski, ali su vrlo ljubazni,“ rekao je njihov komšija, 57-godišnji Vladimir Faitalov.
Na pitanje da li mu nedostaje prošli život, Gumbrih je rekao: „Stvarno mi ne nedostaje lijepa kuća, ili hotel, dobar restoran. Možda čaša dobrog vina s vremena na vrijeme, ali mislim da u Bugarskoj ponovo imam šansu da to pokušam.“
Galerija
Bonus video:
