Njemački ekspert za jugoistočnu Evropu, Bernd Robionek smatra da je "dokazno stanje" veoma loše u vezi bivšeg funkcionera nekadašnje jugoslovenske i hrvatske tajne službe Josipa Perkovića, koji je izručen Njemačkoj, a koji se tereti za umiješanost u ubistvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine nedaleko od Minhena.
On je, u intervjuu bečkom dnevniku "Standard", kazao da još nije razjašnjeno da li je Perković odgovoran za ubistvo Đurekovića.
"Zbog njegove tadašnje funkcije je sumnja, međutim, osnovana. Dokazno stanje je jako loše, pošto je operacija ubistva obavljena neformalnim putem, a i mnogi su svjedoci već umrli. Perković u Hrvatskoj ima bonus da je 1991.ostao najvažniji obavještajac na strani Zagreba", objasnio je Robionek.
On je ocijenio da je jugoslovenska država bila savršen nalogodavac za ubistva u inostranstvu, jer je raspolagala odgovarajućom infrastrukturom, uživala je visok ugled u cijelom svijetu i sa pasošem te zemlje se mogla proći svaka granica.
"Jugoslovenske vlasti su mogle opremati profesionalne ubice važnim dokumentima i ujedno im omogućiti, na svojoj teritoriji, komforno mjesto za povlačenje", dodao je Robionek, ukazujući da su institucije zemalja, u kojima su se dešavala ubistva, radi očuvanja dobrih odnosa, prihvatale objašnjenja jugoslovenske strane da se radi o obračunu zavađenih emigranata.
Na konstataciju da je sud u Minhenu ocijenio da je Josip Broz Tito lično do svoje smrti davao naređenja za likvidaciju, Robionek je uzvratio da sumnja da je tadašnji šef države uopšte direktno imao dodir sa procesom oko ubistva pojedinih Hrvata u egzilu.
Robionek smatra da Tito nije "prljao ruke" ubistvima hrvatskih emigranata" (foto: Tanjug)
"Dokaza svakako do sada nema. Možda se to pojedinim Hrvatima u egzilu ne svidi, ali njihova uloga je bila periferna, tako da jedan šef države nije ni morao da se bliže njima bavi. Izuzetak su možda bile militantne žrtve kao što su Josip Senić i Stipe Sevo ili tri pripadnika ustaške oragnizacije, ubijeni u oktobru 1968.u Minhenu. Tito je možda dao uopšten pristanak, ali nije davao naređenja pojedinačno. Njegovi specijalisti su mogli efikasnije da procijene bez toga da on prlja ruke", uvjeren je Robionek.
On je ukazao da su ubistva UDB-e slabo rasvijetljena u Evropi, ističući da nijedno ubistvo Hrvata u egzilu nije dovoljno rasvijetljeno, a tako je i na suđenju u Minhenu ostalo mnogo otvorenih pitanja.
Upitan koliko ubistava je sprovela UDBA, Robionek je odgovorio da se to ne može jasno reći.
"Od Hans-Peter Rulmana započeta i onda od Hrvata u egzilu vođena lista navodi 69 žrtava, koje su ubijene između 1946. i 1989. Međutim, tu treba biti oprezan, jer se na listi nalazi i Branimir Jelić, koji je 1972.umro prirodnom smrću, ali je od svojih nasljednika prikazan kao žrtva. "Takođe, i mnogi ubijeni Hrvati u egzilu nijesu bili žrtve UDB-e. Trebalo bi svaki slučaj detaljno istražiti", objasnio je on.
Govoreći o agentima UDB-e, Robionek je istakao da su diplomatska predstavništva bila njihove centrale i osoblje je često radilo za obavještajne službe.
Njemački ekspert je ocijenio da je suočavanje sa ovom prošlošću pravno i naučno poželjno, ali bi trebalo da se oslanja na više od subjektivno "ofarbanih" izjava osoba koje su bile uključene.
"Potreban nam je dokazni materijal", zaključio je Robionek.
Galerija
Bonus video:
