Nezavisnost tužilaca od političke kontrole predstavlja snagu

Iako je primamljiva meta, politička pristrasnost nije opravdanje za sve Berluskonijeve pravne nevolje
1 komentar(a)
Ažurirano: 11.08.2013. 07:04h

Silvio Berluskoni kaže da je žrtva politizovanih sudija, njegovih neprijatelja, koji su ga konačno ščepali nakon što je duže od dvije decenije izbjegavao ruku zakona. U svakom slučaju, sudbina dominantnog italijanskog političara naglašava duboke probleme sa pravosudnim sistemom države.

Od kada je ušao u politiku 1994, četvorostruki premijer je kritikovao sudije a prošle nedjelje se još jednom obrušio na njih nakon što mu je vrhovni sud potvrdio jednogodišnju kaznu zatvora za poresku prevaru. Protiv njega su vođene desetine procesa, ali je ovo prva osuđujuća presuda.

Veći dio emotivnog video obraćanja lidera desnog centra nakon izricanja presude, sastojao se od ljutitog napada na „neobuzdane“ sudije koje ga 20 godina progone iz političkih pobuda.

Prošle subote, dok je 76-godišnji milijarder plakao na skupu njegovih pristalica u Rimu, vratio se na tu temu. „Moramo zajedno voditi ovu bitku za demokratiju i slobodu, da od Italije napravimo državu u kojoj se ljudi neće bojati da će završiti u zatvoru bez ikakvog razloga“.

Advokati i sudije se ne osvrću na njegove optužbe.

„S obzirom na to koliko ga je različitih sudija osudilo u toliko različitih situacija, sa statističke tačke gledišta je nemoguće da su svi ljevičari“, kaže milanski sudija Fabio Roja, član udruženja sudija političkog centra.

Petoro sudija vrhovnog suda je bilo politički konzervativno, a javni tužilac Antonelo Mura predvodi udruženje desničarskih sudija.

Advokat odbrane Markus Vidžet kaže da iako je zbog svog statusa Berluskoni možda postao primamljivija meta, politička pristrasnost ne može objasniti sve njegove probleme s pravosuđem.

Sam Berluskoni je 2008. saopštio da je imao 577 policijskih posjeta, 2.500 sudskih ročišta, a advokatima je platio ukupno 174 miliona eura.

„Berluskoniju je sudilo toliko sudija a nedavno i vrhovni sud, tako da je nemoguće da su svi oni bili pristrasni u analiziranju tih krivičnih djela“, rekao je Vidžet.

Ipak, optužbe medijskog tajkuna imaju odjeka kod mnogih birača u državi gdje je politika i dalje obojena vjerovanjima koja datiraju iz Hladnog rata, kada je 50 godina vladala Demohrišćanska stranka, a najmoćnija Komunistička partija na Zapadu bila trajno u opoziciji.

Istraga Tanđentopoli od 1992. do 1994. o rasprostranjenoj političkoj korupciji, počistila je taj stari poredak, uključujući demohrišćane.

U obraćanju prošle nedjelje, Berluskoni je tu istragu nazvao „abnormalnom reakcijom“ sudija koje su uništile političku zaštitu od komunista da bi predali vlast ljevici.

Ironija je u tome što on svoj uspjeh duguje Tanđentopoliju jer je popunio vakuum koji su napravili demohrišćani. On se i dalje predstavlja kao antikomunistički ratnik, više od 20 godina nakon raspuštanja italijanske Komunističke partije.

Slagali se Berluskonijevim stavom ili ne, u Italiji je rasprostranjemo mišljenje da je pravosuđe u haosu

To ima dobar prijem kod desničarskih birača, koji se s gorčinom sjećaju Tanđentopolija, posebno desetina samoubistava osumnjičenih i načina na koji su tužioci trpali ljude u zatvor da bi iznudili priznanje, za šta mnoge sudije sada kažu da je bila zloupotreba.

Slagali se Berluskonijevim stavom ili ne, u Italiji je rasprostranjemo mišljenje da je pravosuđe u haosu.

Sistem je ozloglašeno komplikovan i opterećen ogromnim odlaganjima kako za građanske parnice tako i za krivične postupke, pri čemu ovo drugo odvraća strane investitore.

Najveće neslaganje u vezi sa reformama je oko zahtjeva da se promijeni način na koji se reguliše rad sudija, nadzor i imenovanje. Trenutno oni upravljaju sami sobom.

„Mi smo izuzetno naklonjeni reformama. Međutim, kada govore o reformi pravosuđa, misle na reformisanje sudija, a to su dvije različite stvari“, objašnjava Roja.

Sudije se jako protive i skeptični su prema odricanju od ustavno zaštićene nezavisnosti jer bi ih to moglo potčiniti političkoj moći, dodao je.

„Sa političarima kakvi su naši, nažalost, postojao bi rizik da budu gonjeni samo siromašni ljudi, a ne oni koji se bave privrednim kriminalom. U drugačijoj ustavnoj situaciji, Berluskoni nikad ne bi bio osuđen“.

Ugledni politički analitičar Anđelo Panebjanko rekao je za „Korijere dela sera“ ove nedjelje da je u središtu italijanskih problema neravnoteža između moćnog pravosuđa i slabih, diskreditovanih političara.

Rješenje je u tome da se politika ojača vraćanjem legitimiteta, ali je podržao jednu od glavnih reformi koju zahtijeva Berluskoni, razdvajanje karijera tužilaca i sudija.

Kritičari sadašnjeg sistema kažu da to što sudije i tužioci imaju istu obuku, rade u istim zgradama i mogu da obavljaju obje profesije, znači da postoje zakulisne radnje na štetu odbrane.

Oni takođe žele da se smanje ovlašćenja tužilaca, koji vode policijske istrage povodom neke kriminalne radnje, ali Roja i ostali kažu da nezavisnost tužilaca od političke kontrole predstavlja snagu.

Roja takođe kaže da je samo oko dva odsto tužilaca i sudija mijenjalo karijeru jer se, između ostalog, od njih tražilo da se u tom slučaju presele u drugu regiju.

Vidžet, ekspert za privredni kriminal, podržava razdvajanje sudija i tužilaca, ali vjeruje da reforma pravosuđa ne može biti uspješna dok političari ne povrate kredibilitet.

„Oni moraju ubijediti sudije da nisu motivisani smanjenjem njihovih ovlašćenja ili izbjegavanjem istraga protiv političara,“ smatra Vidžet.

„Sudije sebe smatraju čuvarima demokratije, što je tačno do određene mjere, ali uvijek mora postojati ravnoteža moći“.

Dok plamti rasprava, Berluskoni obećava da će ostati u igri kao najuspješniji italijanski političar, uprkos izgledima da će biti izbačen iz parlamenta i provesti godinu u kućnom pritvoru ili obavljanju društveno korisnog rada.

„Sudije sebe smatraju čuvarima demokratije, što je tačno do određene mjere, ali uvijek mora postojati ravnoteža moći“

Bez obzira na reformu pravosuđa, to djeluje kao mukotrpna borba, čak i za Harija Hudinija italijanske politike.

Dobri su mu kad ga slušaju

Postoji oko devet miliona zaostalih slučajeva. Za rješavanje jedne građanske parnice u prosjeku je potrebno više od sedam godina, a za krivični postupak pet. Čak za manje prekršaje - poput falsifikovanja autobuske karte ili vožnju bez dozvole, predviđena su dva žalbena postupka.

Pravnici kažu da je Berluskoni doprinio tom problemu usvajanjem zakona radi lične zaštite, uključujući drastično skraćivanje rokova zastare, posebno za privredni kriminal, što advokatima odbrane daje inicijativu da odugovlače slučajeve.

„Berluskoniju su sudije dobre kada čine ono što želi“, ističe Roja i dodaje da kontrola koju ima nad medijskim carstvom omogućava bivšem premijeru da okrene javnost protiv pravosudnih neprijatelja u pravosuđu.

Prevela i priredila: Angelina Šofranac

Galerija

Bonus video: