Dvojica ruskih naftnih barona zaoštrili su borbu za uticaj na unosnom sektoru energije, poslavši pismo predsjedniku Vladimiru Putinu sa međusobnim optužbama, naglašavajući sve dublji jaz između nekih članova njegovog najbližeg okruženja.
Agencija Rojters, koja je imala uvid u prepisku, ocjenjuje da bi ovaj rat mogao uznemiriti Putina jer predsjednik ne može priuštiti otvorene čarke među svojih najuticajnijim pristalicama dok nastoji da učvrsti vlast nakon velikih uličnih protesta.
Pisma su poslali Igor Sečin, šef najvećeg ruskog proizvođača sirove nafte Rosnjeft i Putinov bliski saradnik, i Nikolaj Tokarev, predsjednik Transnjefta, monopolnog operatera naftovoda.
Sečin i Tokarev se hvale dugogodišnjim vezema sa Putinom i odavno profitiraju od njegove podrške kao osobe koja ima posljednju riječ u najvećem proizvođaču nafte u svijetu.
Međutim, direktni okršaj bi mogao pretvoriti oba naftna magnata u teret za predsjednika ako ovaj osjeti prijetnju za svoju dominaciju, ocjenjuje Rojters. Već je izrazio nezadovoljstvo, tražeći od Rosnjefta da objasni visoku cijenu goriva.
Tokarev
Sečin u pismu na osam stranica optužuje Transnjeft da previše naplaćuje transport nafte. „Trenutni sistem Transnjeftovog tarifnog sistema nije transparentan i ne podrazumijeva smanjene tarife za naftne kompanije, koje investiraju u ovaj region i snabdijevaju Daleki istok naftnim proizvodima,“ rekao je Sečin.
Tokarev je u pismu Putinu i zamjeniku premijera Arkadiju Dvorkoviču demantovao da su Transnjeftove tarife doprinijele rastu cijena goriva.
Rosnjeft planira da modernizuje rafineriju Komsomolsk na Dalekom istoku i Angarsk u istočnom Sibiru, te da izgradi petrohemijsku fabriku u pacifičkoj luci Nahodka, što će, kako strahuje Transnjeft, preusmjeriti tok iz njegove pacifičke luke Kozmino.
Tokarev je kritikovao ove planove, rekavši da će za fabriku u Nahodki biti potrebne ogromne investicije i izgradnja naftovoda koja bi, kako se procjenjuje, koštala 250 milijardi rubalja (5,66 milijardi eura).
Britanska agencija podsjeća da su se ove dvije firme i ranije gložile oko planova Rosnjefta da proširi rafinerije na Dalekom istoku i izgradi nove naftovode.
Sečin je odavno jedan od Putinovih najvjernijih saradnika dok je Tokarev, prema pisanju poslovnog dnevnika „Vedomosti“, bio Putinov šef kada je radio kao špijun KGB u Drezdenu u Istočnoj Njemačkoj. Godinama su u zavadi, između ostalog zbog planova Rosnjefta da poveća isporuke nafte Kini.
I Rosnjeft i Transnjeft formalno poriču sukob između svojih izvršnih direktora.
Sečin će izvući deblji kraj?
Od kada je Sečin došao na čelo Rosnjefta prošle godine, ta kompanija je postala broj jedan u svijetu, pošto je kupila britansko-rusku kompaniju TNK-BP za 41 milijardu dolara, osigurala značajne ugovore sa zapadnim kompanijama o razvoju arktičkih resursa i postigla sporazum vrijedan 201 milijardu eura u cilju udvostručavanja isporuka nafte Kini.
Sečinovo nastojanje da pojača uticaj u strateškom sektoru nafte i gasa, koji obezbjeđuje više od polovine državnih prihoda, izazvao je kritike nekih čelnika industrije i eksperata.
Putin je stvorio sistem u kojem je moć koncentrisana u rukama predsjednika a uticaj manje-više ravnomjerno raspoređen između nekoliko klanova, od kojih nijedan ne uživa specijalnu naklonost Kremlja kako bi se izbjegli ozbiljni izazovi za njegovu kontrolu.
Sečin i Tokarev bi međusobnim napadima mogli dovesti sebe u rizik, zavisno od toga kako Putin gleda na situaciju. „Mnogi misle da, prije ili kasnije, ovo neće imati srećan kraj za Sečina,“ rekao je Rojtersu Sergej Žavoronkov iz Gajdar instituta za ekonomsku politiku.
Galerija
Bonus video:
