Iznad grada Soči na Crnom moru, jedan od najbogatijih Rusa troši milijarde rubalja da bi parče planinske padine pretvorio u globalnu atrakciju. Tajkun metalske industrije Vladimir Potanjin je platio za nove zgrade, nove liftove i stotine sniježnih topova kako bi strmine nedaleko od suptropskog Sočija pretvorio u skijaški centar svjetske klase, piše Rojters u izvještaju o Zimskim olimpijskim igrama sljedeće godine.
Britanska agencija navodi da su ambicije domaćina za to skijaško selo i ostale lokacije, pretjerane, kao i većina planova za predstojeću Olimpijadu. Očekuje se da ukupne investicije koje ovu uspavanu oblast treba da pripreme za doček hiljada takmičara i svjetskih medija premaše 50 milijardi dolara, prema ruskoj novinskoj agenciji RIA Novosti.
Tako bi postale jedne od najskupljih igara, ljetnjih ili zimskih, koje su ikad održane.
Iako predsjednik Rusije nije pokazao da ima nešto protiv basnoslovne svote, nekim privatnim investitorima i bogatim oligarsima, koje je Vladimir Putin angažovao da pomognu u podmirivanju troškova, smeta što se od njih previše očekuje. „U rijetkom suprotstavljanju Kremlju, traže da im država pomogne da izađu na kraj sa sve većim troškovima“, piše Rojters.
Iako je teško doći do preciznih podataka o tome ko šta plaća u Sočiju, RIA Novosti je objavila da su privatni investitori potrošili skoro 25 milijardi dolara. Iz budžeta federalnih i regionalnih vlasti do sada je utrošeno oko 13 milijardi dolara, prema riječima zamjenika premijera Dmitrija Kozaka.
Pogled na olimpijski kompleks u Soči
Potanjin, čiju imovinu „Forbs“ procjenjuje na 14,5 milijardi dolara, što ga čini četvrtim po bogatstvu u Rusiji, žali se da se od njegove kompanije očekuju dodatna ulaganja od najmanje 530 miliona dolara. On traži da vlada poveća doprinos njegovim projektima tako što će mu smanjiti kamatu na dug, uključujući kredit koji je dobio od državne banke „Vnešekonombank“ od 750 miliona dolara.
„Mnogi to smatraju podrškom vlade. Ali to je zapravo kompenzacija za troškove, koji nisu karakteristični za...komercijalne projekte“, izjavio je Potanjin za Rojters.
I tajkun Oleg Deripaska ima slične pritužbe, koje su odraz kompleksnog, međuzavisnog odnosa između Putina i bogate ruske elite, ocjenjuje Rojters.
„Pregovaračku prednost imaju oligarsi do 2014. jer mogu tražiti pomoć od države ili zaprijetiti da izgradnja neće biti završena na vrijeme“, rekao je Brus Bauer, partner u investicionoj firmi Verno Kapital, koji u Rusiji živi od 2005.
Putin bi mogao odobriti dodatne troškove uz kiseli osmijeh jer želi da igre predstave Rusiju u pozitivnom svjetlu, dodao je Bauer. Predsjednik se možda nada da će mu se investicije kasnije vratiti. A da li će to uspjeti oligarsima takođe nije poznato, piše u izvještaju.
Mnogi Rusi vjeruju da je njihova država dobila pravo da organizuje igre 2014. zahvaljujući tome što je Putin neumorno lobirao po svijetu, piše dalje Rojters. On je 2007. otputovao u Gvatemalu, gdje se trudio da pridobije Međunarodni olimpijski komitet govorom na engleskom, francuskom i španskom. Predstavio je ambiciozni plan javnih i privatnih partnerstava sa ciljem da se neophodna olimpijska infrastruktura izgradi od nule u jednoj od nekada najnerazvijenijih ruskih oblasti.
Prema mišljenju Bauera, bogati Rusi su uvijek bili dio tog plana, a ohrabrili su ih izgledi da će u budućnosti dobijati druge državne ugovore visokog profila.
Upućeni u prilike u Rusiji vjeruju da su mnoge najveće projekte u Sočiju između sebe podijelili oligarsi koji su mahom bliski Putinu.
„Od njih nije traženo da donesu poslovnu odluku o tome hoće li učestvovati u pripremama za Olimpijadu. Rečeno im je da bi bilo dobro da priteknu u pomoć“, rekao je jedan ugovarač. Drugi izvor, koji se nadmetao za dobijanje ugovora u Sočiju ali je eliminisan iz tehničkih razloga, rekao je Rojtersu da je Kremlj učešće oligarha uslovio nastavkom podrške njihovim poslovnim projektima.
Deripaskina građevinska firma Bejzik element nije željela da komentariše da li je njegovo učešće u pripremama za igre rezultat političkog pritiska. Potanjin je rekao da je ideja nastala pošto je skijao sa Putinom. Međutim, u intervjuu za Ren TV kazao je da su njegovi razlozi altruističke prirode.
Potanjin se obogatio kao bankar koji je kontrolisao najvažnije državne račune. Prema aktuelnom dogovoru, njemu pripada 30,3 odsto udjela u bivšoj državnoj kompaniji Norilsk nikl, najvećem proizvođaču nikla u svijetu. Deripaska, vlasnik RUSAL-a, najvećeg proizvođača aluminijuma u svijetu, imaće 27,8 odsto u Norilsk niklu.
Potanjinovi projekti u Sočiju su, između ostalih, hoteli i brvnare, kao i skijaški spustovi u odmaralištu Roza Hutor u obližnjim planinama. Drugi investitor je Arkadij Rotenberg, građevinski milijarder koji je u mladosti bio Putinov sparing partner. Njegova kompanija Strojgasmontaž izgradila je gasovod od 177 km oko Sočija.
Rotenberg ima udio i u najvećem ruskom graditelju mostova, Mostotrestu, preko investicionog fonda Marko Polo investments, u kojem je glavni akcionar. Mostotrest izvodi opsežne radove u Sočiju.
Projekti Olega Deripaske u Sočiju uključuju olimpijsko selo od 760 miliona dolara, koje će ugostiti 3.000 ljudi u 47 zgrada i put dužine 42 kilometra oko lokacija na kojima će se održavati takmičenja. On će takođe potrošiti skoro 300 miliona dolara na proširenje međunarodnog aerodroma u Sočiju, prema informacijama sa njegovog sajta.
Deripaska, čije bogatstvo se procjenjuje na 8,8 milijadi dolara, želi da povrati 50 miliona dolara neočekivanih troškova
Gomilanje troškova za olimpijske projekte natjeralo je zvaničnike Deripaskine kompanije Transstroj da pokrenu arbitražnu borbu sa Olimpstrojem, državnom kompanijom koja koordiniše izgradnju lokacija. Transstroj kaže da su troškovi narasli od kada je ta firma preuzela projekat.
Deripaska, čije bogatstvo se procjenjuje na 8,8 milijadi dolara, želi da povrati 50 miliona dolara neočekivanih troškova, prema sudskim dokumentima.
Istovremeno je Olimpstroj pokrenuo parnicu protiv Transstroja, tvrdeći da je Deripaskina kompanija prekršila ugovor koristeći jeftini materijal na gradilištima, prema izjavama istražitelja koje je prenio list „Komersant“.
Putin će korist od igara jednim dijelom dobiti od slanja imidža moćne Rusije biračima i širem svijetu. Događaj u Sočiju će početi najdužim nošenjem baklje na jednim zimskim igrama – baklja će 123 dana putovati kroz 2.900 gradova širom ruskih regiona, prije nego što stigne na ceremoniju otvaranja.
Predsjednik se takođe nada da će organizovati Gran pri Formule 1 u Sočiju i da će izgrađene objekte iskoristiti za Svjetsko prvenstvo u fudbalu 2018. Međutim, analitičari kažu da nije jasno hoće li Olimpijada i kasniji događaji donijeti gradu trajni uspjeh.
Potanjin je prošle godine izjavio za Rojters da hotele koje gradi želi da proda prije igara, kako bi izvukao maksimalnu dobit, ali da je pod pritiskom da ih zadrži do daljeg, ne precizirajući odakle potiče taj pritisak.
Potanjin je prošle godine izjavio za Rojters da hotele koje gradi želi da proda prije igara, kako bi izvukao maksimalnu dobit
Potanjin će vjerovatno nastaviti da upravlja skijaškim centrom Roza Hutor nakon igara. Odmaralište je tokom sezone 2010-11. imalo 40.000 posjetilaca a 2011-12. više od sto hiljada. Očekuje se da do Olimpijade njegov dnevni kapacitet poraste sa sadašnjih šest hiljada na 10.500 posjetilaca.
Koliko su isplativi projekti u Sočiju
Neki Deripaskini projekti će teško stvarati profit nakon igara, ističe Rojters. Aerodrom u Sočiju i druge vazdušne luke u regionu mogle bi mu donositi prihode. Međutim, manje je izvjesno da će mu se isplatiti pretvaranje luke blizu Sočija u marinu.
Planirao je da u taj projekat uloži 50 do 100 miliona dolara. Mnogi Rusi kažu da je malo vjerovatno da će bogati i moćni iz te države posjećivati to odmaralište nakon Olimpijade i da će prije izabrati Alpe ili Mediteran. Žitelji Sočija se žale da hemikalije koje se koriste u izgradnji olimpijskih objekata zagađuju vodu i smanjuju izglede da se grad pretvori u glavnu rusku turističku destinaciju u skorije vrijeme.
Portparolka Deripaskinog Transstroja je kazala da su plaže i dalje popularne među stanovnicima i da turiste ne obeshrabruje narušavanje kvaliteta životne sredine. Međutim, neki posjetioci se ne slažu.
„Ko će plivati ovdje. Nije bezbjedno“, rekla je Rojtersu Luisa Kamčarova iz Moskve, koja je nedavno bila u Sočiju. „Tu više ne plivaju ni ljudi koji ovdje žive.“
Galerija
Bonus video:
