Njemački savezni revizori saopštili su da bi Njemačka centralna banka trebalo da prekontroliše svoje zlatne rezerve pohranjene u SAD, Velikoj Britaniji i Francuskoj. Sve su glasniji zahtjevi da Nemačka preuzme svoje zlato.
Kancelarija Savezne službe knjigovodstva navela je u izvještaju poslanicama Bundestaga da zlatne rezerve pohranjene u inostranstvu „nikada fizički nije provjerila Bundesbanka ili nezavisni revizori u pogledu njihove autentičnosti ili težine“. To je, kako se navodi u izvještaju, izraz nemarnog odnosa prema zlatnim rezervama. Veći dio od oko 3.400 tona njemačkih zlatnih rezervi vrijednih 190 milijardi dolara nalazi se u američkim federalnim rezervama, francuskoj centralnoj banci i britanskoj centralnoj banci. Takva odluka je donijeta prije više decenija iz razloga bezbjednosti pošto se Njemačka tada graničila s takozvanim sovjetskim blokom. Jedan od direktora u firmi Degusa gold, Volfgang Vrosnijak-Rosbah, ne dijeli sasvim to mišljenje: „Nekada je možda postojala prijetnja sa Istoka, u vremenu Hladnog rata, ali zlatne rezerve su zapravo nastajale stvaranjem suficita u trgovinskom bilansu, tokom 50-ih i 60-ih godina, i to upravo na berzama u Americi i Britaniji, pa jednostavno nisu prenošene u Njemačku, već su ostavljane tamo“.
Da istopimo malo poluga…
S druge strane, mnogi su skeptični kada je riječ o stotinama i hiljadama tona zlata prepuštenog nekome „na povjerenje“. U vremenu teške finansijske i dužničke krize, zlato dobija na značaju. Osim toga, i pored tolikog povjerenja, Bundesbanka sada želi da vrati bar dio zlata u sopstvene trezore.
Kritički raspoloženi stručnjaci smatraju da u aktuelnoj krizi ne smije biti ni trunke sumnje u to da njemačka Centralna banka i fizički raspolaže svojim zlatom. Volfgang Vrosnijak-Rosbah, kaže da bi „u pravilu trebalo poći od toga da je zlato koje je sve ove godine ležalo u trezorima partnerskih stranih banaka – i dalje tamo. To bi trebalo da budu originalne poluge, zajedno sa protokolima o težini. U njih su unijete i vrijednosti finoće zlata.
To ne bi trebalo da bude problem, ali ako hoćemo da budemo apsolutno sigurni potrebno je istopiti određenu količinu poluga kako bi se nanovo izmjerio kvalitet zlata. To se može učiniti i metodom izbora slučajnog uzorka“.
Djelovi izvještaja – zacrnjeni
U izvještaju Službe knjigovodstva su iznijeti razni podaci o raspodjeli njemačkog zlata u inostranstvu. Centralna banka je, međutim, iskoristila svoje pravo da zacrni djelove izvještaja sa podacima koje smatra „strogo povjerljivim“. Tako javnost iz izvještaja neće saznati previše detalja, zbog čega revizori žale i prenose da to „umnogome umanjuje snagu njihovog izvještaja.“
Mnogi bi voljeli da vide da li je njemačko zlato zaista u trezorima pomenutih gradova
Predstavnici Centralne banke su izjavili da njihovo (ne)postupanje ne predstavlja nikakav nemar. Već da oni od tri partnerske države dobijaju godišnje izvještaje koji su osnov za svođenje bilansa, te da se vlasništvo nad zlatnim polugama pohranjenim u Njujorku, Parizu i Londonu ne može dovoditi u pitanje.
Poluge niko ne smije da vidi?
I pored tih umirujućih riječi, mnogi bi voljeli da vide da li je njemačko zlato zaista u trezorima pomenutih gradova. Nije to zato skeptici ne vjeruju partnerskim zemljama, već zato što najviše vjeruju – svojim očima. Ali, takvima to – nije dozvoljeno.
Prema pisanju tabloida Bild, jedan od radoznalaca koji su htjeli da zavire u sefove francuske i britanske centralne banke bio je i poslanik demohrišćana u Bundestagu, Filip Misfelder. Ni njemu to nije uspjelo. Oni koji žele nešto da vide, moći će da zadovolje svoju radoznalost tek kada u Njemačku bude vraćen deo zlata koje za nju čuvaju američki prijatelji u Njujorku. Tamo će nemačke zlatne poluge najprije biti stopljene kako bi se ispitale količina i kakvoća dragocjenog metala.
I pored ove najave, njemački revizori se i dalje mršte tvrdeći da je u pitanju samo „prvi korak, ali ne i sveobuhvatno vraćanje“ zlata.
Zlato ponovo cijenjena roba
Veliko je pitanje da li postupak vraćanja zlata zavisi samo od volje Bundesbanke, jer se zna da je posljednjih godina Berlin u više navrata tražio povraćaj svojih zlatnih rezervi iz Njujorka i Londona. Zlato se tamo nije nalazilo samo iz bezbjednosnih razloga; mnoge države su veliki dio svojih zlatnih rezervi čuvale u trezorima berzi Komeks i londonskom Bulion marketu jer se na tim berzama obavlja i najveći dio svjetske trgovine zlatom i srebrom.
Zemlje koje su tražile povraćaj su, osim Njemačke, i Saudijska Arabija i Kina. U Kini i Indiji je u posljednje vrijeme vrlo porasla potražnja za zlatom. Centralne banke velikog broja zemalja trenutno povećavaju svoje zlatne rezerve, mnoge sa ciljem da sopstvenoj valuti daju zlatnu podlogu.
Isto tako veliki investitori, razne kompanije ali i mnogi građani u posljednje vrijeme kupuju zlato i srebro ne bi li se zaštitili od gubitka vrijednosti papirnog novca kroz inflaciju.
Bonus video:
