Italijanski premijer Mario Monti izjavio je za magazin Špigl da ''ako vlade potpuno zavise od volje parlamenta, raspad Evrope je vjerovatniji od veće integracije.''
Ovakva izjava je izazvala burne reakcije u njemačkoj javnosti. Italijanski premijer je ovu izjavu dao povodom razgovora o postupku ratifikacije takozvanog evropskog fiskalnog pakta, sporazuma kojim članice EU pristaju da Evropa nadzire donošenje i realizaciju državnih proračuna.
To je u načelu stvar nacionalnih parlamenata još od vremena početaka uspona moći parlamenta u Engleskoj.
"Da sam se mehanički držao zadataka koje mi je dao moj parlament, ne bih mogao pristati na zaključke posljednjeg sastanka u Briselu''
Mario Monti je u intervjuu podsjetio da je dobio zadatak od italijanskog parlamenta da se na samitu EU zalaže za zajedničke, evropske državne obveznice. Ipak, Njemačka je bila protiv, što znači da kompromis nije bio moguć bez pristanka parlamenata.
"Da sam se mehanički držao zadataka koje mi je dao moj parlament, ne bih mogao pristati na zaključke posljednjeg sastanka u Briselu'', rekao je Monti.
Odgovornost za sprovođenje odluka
Po Montijevom mišljenju, kad bi se čekao dogovor svih parlamenata u Evropi, dugo bi se načekali.
U Evropskoj uniji ima 27 nacionalnih parlamenata, i pitanje je koliko je efikasan sistem u kome oni treba da odlučuju o rješavanju krize bez međusobne komunikacije. Takođe treba uzeti u obzir to da se moć i opseg ovlašćenja parlamenta razlikuju u pojedinim državama članicama.
Ipak, svim nacionalnim zastupnicima je zajedničko da mogu slobodno zastupati svoj stav u svim pitanjima. Ali, dok u parlamentima može i treba da vlada pluralizam mišljenja, samo vlade snose odgovornost za sprovođenje političkih odluka.
"Kad god mi u Vijeću Evrope postignemo neki konsenzus, dan ili dva kasnije se u 'zemljama sjeverno od Njemačke' govore stvari koje opet dovode u pitanje taj konsenzus'', podsjeća Monti.
Vlade da ''odgoje'' parlamente
Italijanski premijer smatra da nacionalne vlade moraju ''osigurati svoj prostor za pregovore'' pred nacionalnim parlamentima. Iako vlade moraju da slijede odluke Parlamenta, njihova dužnost je da ''odgoje'' svoje parlamente kako bi donosili razumne odluke.
Ovakve Montijeve izjave nisu naišle na odobravanje u njemačkim medijima i javnosti. Postavlja se pitanje šta bi značila takva ''Monto-kratija''? U eurozoni danas nesumnjivo postoji potreba za finansijskom disciplinom i čak svojevrsnim evropskim ministrom finansija.
S druge strane, Evropska unija ionako već pati od nedostatka demokratskih procesa. Jedino tijelo koje biraju građani jeste Evropski parlament, ali njegova ovlašćenja i uticaj prilično su ograničeni.
Šta bi se desilo sa Evropom kada bi se vodila razmišljanjima Montija? Njegove izjave da njemački parlament treba ''odgojiti'' da čini što želi vlada, ne samo da podsjećaju na sklonost samovladi bivšeg italijanskog premijera Berluskonija, već zalaze i u jednu vrlo osjetljivu političku sferu.
Kuda vodi smanjivanje uloge parlamenta
Italijanski premijer je očigledno previdio neke događaje iz njemačke istorije koji još uvijek predstavljaju bolnu tačku tamošnjeg političkog života.
Naime, nedugo nakon dolaska nacista na vlast i samo nekoliko dana nakon spaljivanja Rajhstaga 1933, tadašnji zastupnici su usvojili Zakon o razvlašćivanju kojim se prenose sva ovlašćenja parlamenta na Hitlera i njegovu kliku.
Rajhstag je tako u periodu od 1933. do 1945. zasijedao samo 20 puta, i to po pravilu samo da bi potvrdio odluku diktatora.
Iz tog razloga je Ustav poslijeratne Njemačke parlamentu dao poseban značaj i ovlašćenja. Tako je, na primjer, Njemačka vojska odgovorna upravo parlamentu, a ne vladi.
Na kraju, ono što Monti takođe vjerovatno nije znao, jeste da su izjave kojima se pozvia na smanjivanje uloge demokratski izabranog parlamenta u Njemačkoj kažnjivo djelo.
Galerija
Bonus video:
