Prosto je nevjerovatno koliko često se pominje Balkan ovdje u Škotskoj. Zato nisam bio iznenađen kada mi je jednog sunčanog popodneva, nedaleko od škotskog parlamenta, zvaničnik Škotske nacionalne partije (SNP) objasnio da, u aktuelnoj debati o nezavisnosti: „Mi smo ovdje Crna Gora a ne Kosovo!“
Vlada Škotske, koju sada predvodi SNP, objavila je da namjerava da održi referendum o nezavisnosti na jesen 2014. Zato, taj zvaničnik je mislio da će, ukoliko Škotlanđani glasaju za odvajanje od ostatka Ujedinjenog Kraljevstva (UK), to će biti sporazumni razvod, kao crnogorski, a ne sporan poput kosovskog.
„Za nas iz bivše Jugoslavije, paralele su očigledne,” kaže Igor Štiks, pisac rođen u Sarajevu i akademik koji sada živi u Edinburgu, škotskoj prijestonici. „Ali, samo za nas. Ljudi misle da je Jugoslavija bila jedinstvena ali ima puno sličnosti sa Belgijom ili Britanijom.”
Ljudi misle da je Jugoslavija bila jedinstvena ali ima puno sličnosti sa Belgijom ili Britanijom
Mislim, zapravo, da ovo ne bi trebalo da me iznenađuje. Na kraju krajeva, ovakva poređenja su počela odavno. Jedan stariji naoružani Srbin u istočnoj Slavoniji rekao mi je 1991: „Ako im se dopusti da se izvuku sa tim, isto to će se desiti i u tvojoj zemlji”.
Mislio je da ako zapadne države dozvole Hrvatskoj da napusti Jugoslaviju i da se Jugoslavija raspadne, to će okuražiti separatiste bilo gdje drugo i jednog dana će se raspasti čak i UK.
Stoga, da li je UK nova Jugoslavija? Naravno da nije. Ako se UK raspadne, neće biti rata. Škoti i Englezi se nijesu međusobno ubijali 1941, a kamoli 1990-ih, niti je ogromna većina Škota ikada tvrdila da je Englezi ugnjetavaju. Ne postoji žar da bi se širio plamen, niti ima engleskih manastira u Škotskoj ili škotskih enklava u Engleskoj. Nema zelenih i bijelih koji se još svađaju oko glasanja u škotskom parlamentu 1707, koji se raspustio i ujedinio zemlju sa Engleskom.
Unija Škotske i Engleske je dovela do stvaranja jedne od najbogatijih i najuspješnijih država na svijetu, sa imperijom koja je u jednom momentu obuhvatala svijet
Zapravo, unija Škotske i Engleske je dovela do stvaranja jedne od najbogatijih i najuspješnijih država na svijetu, sa imperijom koja je u jednom momentu obuhvatala svijet.
Međutim, je li ovo ozbiljno? Može li se UK stvarno razdvojiti? Ako može, kako? Da bismo razumjeli budućnost, vratimo se u prošlost. Škoti i Englezi su vjekovima međusobno ratovali. Međutim, 1603. su se ujedinile dvije krune. Dvije države, ali jedna kruna. Zvuči poznato? Da, dvojna monarhija, poput austrougarske. Međutim, puno značajnije je bilo glasanje 1707. na osnovu kojeg su i Škotska i Engleska prestale da postoje kao nezavisne države a rođeno je Ujedinjeno Kraljevstvo.
Od tada je UK mijenjalo oblik nekoliko puta. Engleska je tada obuhvatala Vels koji je potpuno pripojen Engleskoj u 16. vijeku. Irska je imala sopstvenu mučnu istoriju saveza. Irska je 1801. formalno postala dio UK.
Ona je 1921. podijeljena i pretežno katolički jug je postao nezavisna republika dok je mahom protestanski sjever ostao dio UK. Od 1921. do 1972. imala je svoj parlament, koji je nakon nekoliko godina nasilja ukinut da bi bio ponovo konstituisan 1998, nakon mnogo neuspjelih pokušaja.
Zato je današnje UK prije asimetrična cjelina od četiri sastavna dijela sa različitim sistemima i nivoima vladanja. Velškoj skupštini su 1998. dodijeljena ograničena ovlašćenja. Slično tome, referendum u Škotskoj je doveo do ponovnog formiranja škotskog parlamenta i vlade 1999. On ima široka ovlašćenja i kontroliše puno stvari u Škotskoj, osim spoljnih poslova i odbrane. Samo Engleska nema svoj parlament.
Za nezavisnost Škotske se zalaže više Engleza nego Škota
To znači da, isto kao što su se prije Miloševića Srbi žalili da Kosovari mogu da učestvuju u odlučivanju o pitanjima koja se tiču Srbije dok srpski parlament nema nadležnost nad onim što se dešava na Kosovu, slične pritužbe iznose Englezi o Škotima. Za nezavisnost Škotske se zalaže više Engleza nego Škota.
Ankete godinama pokazuju da se samo oko 30 odsto ljudi u Škotskoj zalaže za nezavisnost. Međutim, na izborima za škotski parlament 2011, indipendistička SNP je dobila čak 45,4 odsto glasova. Međutim, to ne znači da je 45,4 odsto birača za nezavisnost već prije da neki misle da će SNP bolje upravljati Škotskom unutar postojećeg sistema.
Ipak, s obzirom na toliku podršku, SNP je imala dovoljno samopouzdanja da kaže da će održati referendum na jesen 2014. Do tada ima dosta vremena i niko ne može predvidjeti ishod. A jedan od razloga za to je što niko ne zna kako će glasiti pitanje.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
