Prošlog decembra, policajac iz jednog malog grada u blizini Rima navukao je fantomku, kindapovao maloljetnog sina svog komšije i zatražio otkup od 85.000 eura.
Ubrzo su mu kolege iz policije ušle u trag i uhapsile ga, a on im je rekao: "Do guše sam u dugovima – izgubio sam sve na video pokeru".
Bizarne priče poput ove sve češće se mogu čuti pošto Italijani razvijaju ozbiljnu naviku kockanja, a "Gardijan" otkiva da su prošle godine na taj način potrošili 80 milijardi eura u odnosu na svega četiri milijarde prije samo 10 godina.
Nakon žestoke promocije u kojoj je učestvovao čuveni fudbaler Rome Franćesko Toti, na onlajn kockanje 2011. otišlo je osam milijardi eura
"Italija je prešla na čelnu poziciju u Evropi nakon što je sustigla Britaniju – koja je bila na prvom mjestu 2009", kazao je analitičar Majkl Hejl.
Od kako su legalizovani 2004, poker aparati – kojih je sada gotovo 400.000 u zemlji – postali su popularniji od lutrije, klađenja na trke konja i fudbalske mečeve, a zaslužni su za više od polovine ukupnih troškova.
Drugi katalizator, smatraju eksperti, bila je ekonomska kriza.
"Ljudi kojima je neophodna pomoć traže načine da se brzo obogate“, kazao je otac Alberto D'Urso, sveštenik iz Barija koji radi sa žrtvama zelenaša, od kojih mnogi imaju velike kockarske dugove.
Dok trećina mladih Italijana traži posao, i sa dva miliona zaposlenih koji su prošle godine proveli na slabo plaćenom odsustvu, procijenjuje se da je sada 800.000 Italijana zavisno od kocke.
"Jedan je došao sa dugom od 35.000 eura", kazao je D'Urso.
"Pomogli smo mu da uzme hipoteku, ali je prestao da je otplaćuje. Sljedeća stvar koju sam čuo je da se posuo benzinom, zapalio i da je porodica pronašla njegov ugljenisani leš".
Što se više klade, manje štede
Nakon žestoke promocije u kojoj je učestvovao čuveni fudbaler Rome Franćesko Toti, na onlajn kockanje prošle godine otišlo je osam milijardi eura.
"Kockanje nije u našoj krvi, mi nismo kao Britanci. Međutim, država je to ohrabrila a reklame su učinile svoje", kazao je Danijele Poto, autor novog izvještaja o ovom fenomenu.
"Do 1990-tih kockanje nije bilo dozvoljeno i vlada je nastojala da ga kontroliše", kazao je sociolog Mauricio Fiasko, koji proučava kockanje.
"Zatim je ono postalo koristan prihod. Ekonomska kriza vas tjera da štedite ili da se kladite - samo zavisi kako to društvo definiše".
Što se Italijani više klade, manje štede, ostavljajući godišnje po strani 1.700 eura u odnosu na 4.000 eura prije samo deset godina, navodi "Gardijan".
Osim što ulažu novac u navodno zakonite poslove, mafijaški bosovi imaju kockarske radnje u drugim djelovima grada koje im donesu više milijardi eura prihoda godišnje
"Unutra, saloni imaju luksuzni namještaj i lijepe djevojke, ali nemaju satove tako da izgubite pojam o vremenu", pojasnio je Poto.
Iako vlada kojoj je prijeko potreban novac dobro prihoduje od takvih salona, i mafija je došla po svoj dio – navodno koristeći fiktivne kompanije da bi dobila dozvolu, zatim tu pere novac od droge a u međuvremenu falsifikuje podatke o uloženom novcu kako bi uskratili državu od prihoda.
U svom izvještaju, Poto je naveo imena 41 mafijaškog klana koji je navodno umiješan u kockarski biznis.
Jedan preduzetnik iz Ređo Kalabrije, koga tužilaštvo povezuje sa klanom Ndrangeta, izgradio je imperiju u gradu, ali i u Rimu i Parizu zahvaljujući tome što kontroliše više od 1.000 poker aparata.
Osim što ulažu novac u navodno zakonite poslove, mafijaški bosovi takođe imaju kockarske radnje u drugim djelovima grada koje im donesu više milijardi eura prihoda godišnje.
Đuzepe Pizanu, šef skupštinskog odbora za borbu protiv mafije, naveo je da za svaki euro koji prihoduje italijanska država od kockanja, mafija dobija najmanje osam.
"Ovaj fenomen se pokazao kao lak novac i za državu i za mafiju“, zaključio je Poto.
Bonus video:
