Ono što je prije samo nekoliko mjeseci bilo tabu tema, sada se nalazi na stolu: kakva budućnost, ako je uopšte ima, čeka eurozonu. Kakav god bio odgovor, ticaće se svakog od nas.
U ovom momentu, berze su u panici, Amerika je ponižena sniženjem boniteta svog duga, a šapuće se i o mogućnosti da se u Evropi, Francuskoj, drugoj najvećoj evropskoj ekonomiji, smanji najviša kreditna ocjena. Ako Francuska izgubi AAA, onda bi to moglo da znači urušavanje temeljnog konstrukcijskog stuba eurozone.
Polako se definiše stav da se ulazi u drugu fazu velike krize koja je počela 2008. Da bi se iz nje izašlo, donosiće se mnoge kratkoročne i srednjeročne odluke, ali da bi eurozona, a time i EU, opstala ovakva kakvu je znamo ili slična, biće potrebno donijeti strukturne, duboke odluke.
Najvažnije je postizanje dogovora i osnivanje jačih i solidnijih fondova za spasavanje ugroženih zemalja
Sada to već svi znaju, i zato će ova velika rasprava dominirati narednim razdobljem.
U ovom trenutku, najvažnije je postizanje dogovora i osnivanje jačih i solidnijih fondova za spasavanje ugroženih zemalja. Uspostavlja se stalan, neupitan mehanizam, tako da spasavanje neće zavisiti od trenutnih političkih prilika.
Da je postojao ovaj fond, Grčka bi bila ranije otkupljena, jer bi u Njemačkoj otpor bio manji, te kriza u EU ne bi dostigla ove razmjere.
Grčka je izgubila dio suvereniteta
Dio nove strategije za euro, koji je dogovaran na mnogim sastancima lidera i ministara finansija tokom ove i prošle godine je i to da počne koordinacija između svih zemalja eurozone o fiskalnoj politici.
Za postojanje fiskalne unije, podrazumijeva se i vrlo jaka politička povezanost
Ovo je, smatraju eksperti, ključan momenat u kome euro opstaje ili pada.
Da je ova odluka bila lagana, davno bi bila donijeta, ali razlike u ekonomskoj snazi, u tipu ekonomija između zemalja članica EU su tako velike, da je ta ideja dosad propadala.
Takođe, za postojanje fiskalne unije, podrazumijeva se i vrlo jaka politička povezanost, a iz toga slijedi, smanjenje suvereniteta država članica. Na to, dosad, niko nije bio spreman, a, realno govoreći, nije ni sad.
U stvari, ako bolje pogledamo, Grčka je već predala dio svoga suvereniteta EU. Ako drugi plaća njene dugove, znači da nije u potpunosti svoja, a to se vidi i po tome što Atina nema prava da sama sprovodi privatizacioni paket koji bi trebalo da donese oko 50 milijardi eura.
Uprava tog poduhvata biće povjerena međunarodnom tijelu, sastavljenom od predstavnika MMF-a, Svjetske banke i Evropske komisije. Međutim, Grčka i na to prije pristaje, nego da izađe iz zone eura.
Odustajanje od eura i slabljenje projekta
Fiskalna unija predstavlja zajednicu koja bi bila slična američkoj. To ne znači da bi Brisel ili Berlin, određivao koliko će koja zemlja i kako određivati poreze, jer tako nije ni u SAD. Ali, svi znaju da bez zajedničke poreske politike, nema ni zajedničke monetarne politike.
Do kakvog se god zaključka dođe, to će imati velike posljedice na Crnu Goru
To je ujedno i jedini način da eurozona ne postane „zona transfera“, u kojem bi bogate Njemačka i Francuska stalno plaćale za druge, slabije zemlje, a ove bi se navikle da stalno dobijaju iz neke daleke kase.
Dakle, središnja debata oko eurozone je kako da se od zemalja različitih kvalitata, stvori jedna, kvalitetna zajednica u kojoj razlika između, na primjer, Luksemburga i (jednog dana) Crne Gore, ne bi bila prevelika, nepremostiva.
U toj velikoj raspravi, postavljaju se i pitanja da li će Grčka ostati u EU i eurozoni, ali ta pitanja su čak manje suštinska od onog o uspostavljanju fiskalne zajednice.
Do kakvog se god zaključka dođe, to će imati velike posljedice na Crnu Goru.
Prvo, očigledno, zbog valute koju dijeli sa 17 zemalja članica eurozone i Andorom. Drugo, jer su sve odluke oko eura ujedno i političke odluke.
Ako se danas odustane od eura, ako se zemlje vrate nacionalnim valutama, tada će to značiti ogromno slabljenje projekta EU. Ako dođe do slabljenja projekta, tada će uključenje, odnosno članstvo u EU biti mnogo lakše postići, ali ono neće mnogo ni značiti.
Bonus video:
