Za gotovo sve značajnije političare život nikada nije lična stvar. Silvio Berluskoni je dobar primjer. Čak i ukoliko bi čovjek htio, bilo bi veoma teško ne znati najnovije detalje o njegovom porodičnom životu, zapravo o njegovim različitim flertovanjima.
Širom zapadnog svijeta političari moraju da se nose sa činjenicom da im je život izložen očima javnosti.
Iako Putin vlada Rusijom više od decenije, ruska javnost ne zna čak ni kako izgledaju njegove dvije odrasle kćerke
Svi osim jednog: Berluskonijevog starog prijatelja i druga sa kojima je provodio odmore, Vladimira Putina koji je oko svog ličnog života, kako je naveo američki magazin „Tajm”, uspio da izgradi informacijski zid o kakvom većina državnika može samo da sanja.
Iako Putin vlada Rusijom više od decenije, ruska javnost ne zna čak ni kako izgledaju njegove dvije odrasle kćerke.
Postoje mnogobrojni oprečni navodi o tome da li su udate i u kojoj zemlji žive, a internet pretragom po njihovim imenima – Marija Putina, rođena 1985. i Jekaterina Putina, rođena 1986. – ne dobijaju se ni fotografije na kojima su potvrđeno one kao odrasle osobe, a kamo li intervjui.
Ono što nudi internet je zbunjujući asortiman teorija i glasina o Putinovom porodičnom životu, ali ništa, u novinarskom smislu, čvrsto. Ruski mediji su naučili da su ovakve stvari zabranjene.
List ugašen dan nakon odgovora Putina
Najjasnija lekcija na ovu temu data je 2008. sa zatvaranjem ruskog dnevnog lista „Moskovski korespodent“. U aprilu te godine, list je objavio priču u o tome da je Putin napustio svoju ženu Ljudmilu da bi se oženio 24-godišnjom olimpijskom gimnastičarkom Alinom Kabajevom, poslanicom u parlamentu iz Putinove stranke.
Dnevnik je, pozivajući se na izvor blizak osobi koja je navodno planirala vjenčanje, objavio da se Putin zvanično razveo dva mjeseca prije toga.
Uvijek sam imao loše mišljenje o onima koji idu unaokolo sa svojim erotskim fantazijama i zabadaju slinave noseve u lične živote drugih ljudi.
Kada je na konferenciji za novinare upitan da odgovori na ove tvrdnje, Putin ih je sve porekao, a onda je, u jednom od karakterističnih oštrih govora, postavio neka osnovna pravila.
„Ja sam naravno svjestan otrcane fraze da političari žive u staklenim kućama“, kazao je. „Ali čak i u tim slučajevima moraju postojati neke granice... Uvijek sam imao loše mišljenje o onima koji idu unaokolo sa svojim erotskim fantazijama i zabadaju slinave noseve u lične živote drugih ljudi.“
Onda je Berluskoni, koji je stajao pored Putina na toj konferenciji za novinare u Sardiniji, šaleći se, od šaka napravio pištolj i kao upucao ruskog novinara koji je postavio to pitanje. (S obzirom, da su u Rusiji novinari redovno ubijani i premlaćivani zbog posla kojim se bave, italijanska štampa tu šalu nije smatrala smiješnom.)
Na taj potez, Putin se nacerio i klimnuo glavom, a istog tog dana izdavač „Moskovskog korespondenta“ je ugasio taj list tvrdeći da „posluje sa gubicima“.
Rađanje tabua
I tako je rođen tabu. Pitanje Putinove navodne veze sa Kabajevom, kao i većina privatnih afera od tada su uglavnom premještene u rusku blogosferu.
Bloger pod imenom Pavel Pritula tvrdio je da je Putin poslao svoju suprugu u jedan manastir u regionu Pskov da tamo živi
Međutim, za Putina postoji i loša strana toga. Iako ruska država to pokušava, ona još uvijek nije naučila da cenzuriše armiju ikonoklastičkih blogera, a u informacijskom vakuumu koji obavija Putinov privatni život njihove tvrdnje se šire veoma brzo.
Prošle godine, bloger pod imenom Pavel Pritula tvrdio je da je Putin poslao svoju suprugu u jedan manastir u regionu Pskov da tamo živi, možda zahvaljujući pričama o tome šta su Ivan Grozni i Petar Veliki nekada radili sa nepoželjnim ženama u svojim životima.
Ruska pravoslavna crkva je tvrdnju negirala kao „besmislicu“, a Putinov kabinet je odbio da je prokomentariše.
Međutim, kada je ova glasina jednom zaživjela, mnogim čitaocima se nije činilo važnim što je jedini blogerov izvor bila njegova rođena majka, pa je, prenoseći se od usta do usta i preko interneta, postala dio Putinovog folklora.
Na skorašnjem putovanju u Pskov, malo lokalnog stanovništva sa kojima su razgovarali novinari „Tajma“ je bilo voljno da odbaci ideju da Putinova žena sada živi u manastiru Elizarova. Jedini izuzeci, i to ključni, su bili stražari koji su novinarima „pokazali put” sa manastirske teritorije. Kako je nekoliko mještana navelo, sumnjivo je što će tako izolovano mjesto dobiti multimilionsko renoviranje.
Čak je izgledalo da su i lokalni zvaničnici došli u iskušenje da povjeruju. Valerij Nikitin, odbornik u skupštini ove oblasti koji živi preko puta manastira kazao je da je pitao zvaničnike iz regiona u vezi sa tim slučajem, ali nije dobio odgovor. „Ne razumijem. Zašto moramo da se oslanjamo na šaputanja iz redova u bakalnici da bismo dobili informacije?“, pita se Nikitin. „Zašto nam prosto ne kažu šta se dešava?“
Rukovodstvo formira javno mišljenje
To jeste razumno pitanje, ali je za Ruse i dalje prilično neobično da pitaju. Zapadni princip da građani imaju pravo da znaju nije široko prihvaćen u Rusiji i tamo ne postoji ništa poput američkog Zakona o slobodi informacija kojim bi se Vlada pritisnula da odgovori.
Umjesto toga, postoje strogi zakoni o kleveti, kontrola države nad većinom medija i preovladavajući osjećaj naslijeđen iz sovjetskih i carskih vremena da jedan snažni lider – ili vožd – treba da se drži podalje od masa, ako ne i da bude potpuno nedokučiv.
Kao što je Konstantin Kosačov, jedan od istaknutih poslanika iz Putinove partije, izjavio za „Tajm“: „Pravo rukovodstvo, političko rukovodstvo... ne treba da se vodi javnim mišljenjem, nego da ga formira.“
U februaru je konačno pristao da otkrije nekoliko detalja o svojim kćerkama, rekavši da obje „vode obične živote... i da ga ta činjenica čini srećnim“
Međutim, dok su ovakve vrijednosti mogle lako da se održavaju u ruskoj totalitarnoj prošlosti, u eri interneta se suočavaju sa velikim izazovima kada se šaputanja iz reda u bakalnici često pretvaraju u vijest dana.
Čak je i Putin ponekad bio primoran da reaguje. U februaru je konačno pristao da otkrije nekoliko detalja o svojim kćerkama, rekavši da obje „vode obične živote... i da ga ta činjenica čini srećnim“.
U oktobru je takođe pokušao da odbaci glasine o svom razvodu tako što je tokom popisa stanovništva koji je prenosila televizija sjedio pored svoje žene koja je popisivaču rekla: „Ja sam njegova supruga“. Međutim, nije nosila burmu.
Taj potez nije učinilo mnogo da zaustavi internetski mlin glasina koji je nastavio da puni Putinovo porodično stablo nepotvrđenim navodima.
Kao žrtva saobraćajnog incidenta, u središtu sudskog procesa koji se trenutno vodi u Moskvi nalazi se jedan moćni i zgodni Holanđanin koga ruska onlajn štampa uporno naziva Putinovim zetom, pozivajući se na neimenovane izvore. Ruska vlada negira tu vezu. U oktobru je jedan južnokorejski dnevnik objavio da se Putinova kćerka udaje za sina jednog korejskog admirala. Vlada je i to negirala.
Konačno, možda bi bilo lakše zadovoljiti radoznalost javnosti, nego zaustavljati sve te procurjele navode. Ali dok se to ne desi, Putinove tajne će vjerovatno izdržati.
Bonus video:
