Slovenački filozof Slavoj Žižek tvrdi da je neoliberalizam u 21. stoleću umro barem dvaput – prvi put 11. septembra 2001. kao politička doktrina, a drugi put s finansijskom krizom 2008. kao ekonomska teorija.
Žižek je uvjeren da kapitalizam više ne može da ponudi nikakvo rešenje sadašnje krize, ali kaže i kako nema definisane alternative liberalnoj demokratiji.
„Ja mislim da savremeni globalni kapitalizam ima toliko antagonizama u sebi da će se to pre ili kasnije, 20 do 30 godina maksimalno, radikalno promjeniti – uslijediće neka nova aparthejd diktatura ili otvorene eksplozije, haos. Nešto ce eksplodirati, nešto ce se desiti“, predviđa Žižek.
Hrvatski filozof i publicista Srećko Horvat smatra da su i Hrvatska i druge države regiona takođe žrtve unutarnjih napetosti koje kapitalizam ne uspjeva da razriješi, pa su se u određenim trenucima priklonile nacionalizmu.
Ja mislim da savremeni globalni kapitalizam ima toliko antagonizama u sebi da će se to pre ili kasnije, 20 do 30 godina maksimalno, radikalno promjeniti – uslijediće neka nova aparthejd diktatura ili otvorene eksplozije, haos
No, to nije nikakva njihova specifičnost. „Dovoljno je sada pogledati na kartu Evrope, gdje u Mađarskoj imate desnicu koja je zavladala, gdje je u Beču zavladao jedan političar koji se bori za čistu krv.
Dovoljno je pogledati u prošlost što se desilo, zapravo, nakon prve krize kapitalizma u 20. vijeku – na vlast je došao Hitler, na vlast je došao Musolini“, podsjeća Horvat.
Uvažavanje glasa javnosti
Mnoge odluke donošene su pod autoritetom nacionalnih vođa, ali građanima je danas dosta takve politike, uvjeren je lingvista Mate Kapović.
„Mislim da su ljudi zapravo pokazali da im je dosta lidera“, kaže Kapović. Profesor filozofije politike Žarko Puhovski smatra da to ne treba nikoga u regionu da čudi.
„Mi smo imali 70 godina, od stare Jugoslavije prije Drugog svjetskog rata, političke preduzetnike. Sad se pojavljuju preduzetnici u politici.
I to je razlika. Dosad smo imali ljude kojima je politika bila medij“, ističe Puhovski promjenu političke agende.
A promjena tipa političara i političke paradigme, koja se oslanja samo na neoliberalni koncept i to u vreme kada i administracije najrazvijenijih država intervenišu za spas svojih ekonomija, ne prihvata se dobro ni na Balkanu.
Ne samo zbog sve većeg broja nezaposlenih i uništenih radnih mjesta, pa i celih sektora industrije, nego i zato što se od politike danas traži da više uvažava glas javnosti.
Ili, kako je to definisala književna teoretičarka Andreja Zlatar: „Ljudi hoće da pokažu da postoje i da, iskreno rečeno, političarima pošalju poruku da se javnost mora uzeti u obzir.“
Koji je izlaz?
Za filozofa Slavoja Žižeka jedina je alternativa ljevica, ali ne socijaldemokratska, koja se kompromitovala pokušavajući, i to neuspješno, da popravi kapitalizam.
Upozorava, međutim, da nema brzih rješenja, pa bi odgovor na haos mogla biti logika zajedništva.
Pri tom ističe da, iako nije fanatični protivnik države blagostanja i socijaldemokratije, najnovija zbivanja u Grčkoj, Irskoj a sada i u Portugalu i Španiji pokazuju da se približavamo nultoj tački u kojoj će rješenja morati da se traže na drugoj paradigmi.
Ekonomski analitičari, poput Slavka Kulića, smatraju da države regiona nisu u opasnosti od bankrota, ali bi se s njim mogle suočiti ako se bude nastavila dosadašnja ekonomska politika.
Posebno jer su neke od tih država finansijski slabije od multinacionalnih kompanija koje u njima djeluju.
Bonus video:
