Svima su poznati klišei iz Drugog svjetskog rata – da je njemačka vojska bila nemilosrdna i nasilna, na primjer, a da su se italijanski vojnici predavali bez borbe.
Međutim, klišei su ponekad istiniti. Novi dokazi, objavljeni u Njemačkoj, pokazuju da stereotipi nisu samo puka propaganda, već precizne slike stvarnosti.
Dokazi potiču iz snimljenih razgovora ratnih zatvorenika u ozvučenim ćelijama. Britanci su imali specijalne kampove za zatvorenike iz Njemačke i Italije u blizini Londona, dok su Amerikanci imali takve kampove u Virdžiniji, a za japanske zatvorenike u San Francisku.
Svi su oni odabrani jer se vjerovalo da imaju korisne informacije, a među njih su ubačeni doušnici kako bi ih podstakli da pričaju.
Transkripti ovih razgovora, skriveni u britanskim i američkim arhivima, otkrivaju lična mišljenja zatvorenika dok međusobno razgovaraju. Oni pokazuju veoma različite stavove prema ratovanju – i umiranju.
Italijanski vojnici su smatrali da im je država korumpirana
Jedan od autora, profesor Sonke Nejcel, citira, na primjer, zarobljenog italijanskog admirala, koji govori drugom zatvoreniku kako su „počeli svi da bježe, i da nije mogao da odbrani Siciliju“. Zatim je priznao: „I meni je palo na pamet da bježim“.
Rad profesora Nejcela objavljen je pod nazivom „Soldaten“ (Vojnici), sa podnaslovom Transkripti ratovanja, ubijanja i umiranja
Profesor Nejcel kaže da to nijedan njemački oficir nikada ne bi rekao.
Kako je transkriptima otkriveno, italijanski vojnici su smatrali da su njihova država i njihovo rukovodstvo korumpirani, tako da je njihov stav bio: „Zašto bismo mi, mali vojnici, rizikovali svoje živote za ovu korupciju“, kazao je profesor za BBC.
Prema tome, kazao je Nejcel, „oni su odlučili da bi možda bilo bolje ne boriti se do posljednjeg metka. Stoga su se veoma brzo predavali“.
Rad profesora Nejcela objavljen je pod nazivom „Soldaten“ (Vojnici), sa podnaslovom Transkripti ratovanja, ubijanja i umiranja.
Dobro sam se borio, ali sam izgubio...
Sa kolegom Haraldom Velcerom, pregledao je više od 150.000 stranica prepisa snimaka koje su u tajnosti napravili Britanci i Amerikanci koji su ih držali u zatvorima, a sada se čuvaju u britanskoj Državnoj arhivi u Kevu, u Londonu, i u državnim arhivima Sjedinjenih Država.
Profesor Nejcel je ovako opisao tehniku ispitivanja: „Rekli bi: 'Ako mi ne otkrijete vojne tajne, reći ću Vašoj porodici da ste ovdje u kampu'
Profesor Nejcel smatra da stav prema državi i vlastima određuje šta je neki vojnik uradio u „trenutku predaje“. Od Italijana se najviše očekivalo da će se predati, a od Japanaca najmanje. Njemački stav, kao što je otkriveno u razgovorima, bio je: „Dobro sam se borio, ali sam izgubio, stoga sada idem u britansko zatočeništvo“.
S druge strane, Japanci su osjećali duboku sramotu zato što su uhvaćeni, sramotu koju su britanski i američki obavještajci iskoristili.
Profesor Nejcel je ovako opisao tehniku ispitivanja: „Rekli bi: 'Ako mi ne otkrijete vojne tajne, reći ću Vašoj porodici da ste ovdje u kampu'. Oni bi odgovorili: 'Sve ću Vam otkriti, samo nemojte reći mojoj porodici'“.
Brutalnost koja je i danas neugodna za Njemce
Profesor Nejcel je za BBC kazao kako ne vjeruje da bilo koja nacija mimo Njemaca ima vojnike koji su „prirodno“ okrutniji od svih drugih. Prema Nejcelovim riječima, u prvim danima iskrcavanja u Normandiji, saveznici nisu uzimali zarobljenike.
U transkriptima, obični njemački vojnici su, na primjer, pričali kako su silovali, a zatim ubijali ženske žrtve
Međutim, transkripti otkrivaju sliku brutalnosti koja je i danas neugodna za Njemce.
To, smatra profesor Nejcel, potiče iz ogromne uvjerenosti u vrijednost stvari za koju se bore, što su njemački vojnici otkrili u privatnim razgovorima.
„Njemačko društvo ima poseban stav prema ponašanju u vojsci, a on glasi: 'Nikad ne budi slab'. Moraš izvršavati naredbe, pa je tako njemačka borba protiv pobuna na početku zavisila od ekstremnog nasilja, zbog uvjerenja da će to dugoročno spasti njemačku krv. Samo je bitno pobijediti.“
U transkriptima, obični njemački vojnici su, na primjer, pričali kako su silovali, a zatim ubijali ženske žrtve.
E onda je, moj dragi prijatelju, tu postalo zabavno
Oni pričaju o uobičajenom načinu na koji su ubijali civile, u jednom slučaju radilo se o tome da su jednostavno ubili čovjeka da bi mu uzeli bicikl.
Jedan zarobljeni pilot je govorio o napadu na Istburn, na južnoj obali Engleske
Zapisi otkrivaju da ih smrt civila uveseljava. Jedan pilot priča o napadu na Ešford u Kentu, na jugoistoku Engleske. „Bio je neki događaj na trgu, gomila ljudi, držali su se govori. Stvarno smo osuli po njima! To je bilo zabavno!“
Jedan podmorničar se, u drugom transkriptu, hvali kako je potopljen brod na kome su bila djeca.
Jedan zarobljeni pilot je govorio o napadu na Istburn, na južnoj obali Engleske. Primijetio je dvorac u kome se održavala neka zabava. „Napali smo ih žestoko. E onda je, moj dragi prijatelju, tu postalo stvarno zabavno.“
Bonus video:
