Pariz protjeruje cigarete iz kulture

Ovog ljeta, broj parkova u Parizu u kojima je pušenje zabranjeno porastao je na 52 - a od septembra, svako ko zapali cigaretu u nekom od njih biće kažnjen sa 38 eura
8980 pregleda 6 komentar(a)
Zabrana pušenja na otvorenom odnosi se na oko deset odsto parkova u Parizu, Foto: Politico.eu
Zabrana pušenja na otvorenom odnosi se na oko deset odsto parkova u Parizu, Foto: Politico.eu

Gdje bi danas bila francuska kultura da je Seržu Gensburu ili Žan Pol Belmondu bilo zabranjeno da puše dok šetaju Parizom?

Šta bi pjevač, pjesnik i strastveni pušač Žorž Brasans mislio o parku koji nosi njegovo ime a u kojem je zabranjeno pušenje? Park u 15. arondismanu otvoren je 1984, tri godine nakon smatri Brasansa, a u njemu je pušenje zabranjeno od jula 2018, kada je izabran zajedno sa šest parkova za zonu bez dima.

Ovog ljeta, broj parkova u Parizu u kojima je pušenje zabranjeno porastao je na 52 - a od septembra, svako ko zapali cigaretu u nekom od njih biće kažnjen sa 38 eura.

Od 8. juna i jedan mali park sa ljetnjikovcem i igralištem je proglašen za zonu bez dima. Na svakom od ulaza nalazi se znak „Ulazite u baštu bez dima“, a gradske vlasti su ispred parka postavile velike pepeljare. Ne povinuju se svi pravilima.

„Obično se trudim da obratim pažnju“, kazala je za „Politiko” Kasandra, koja je izašla na pauzu za ručak i cigaretu i oklijevala kod ulaza u park. Međutim, „mirno je i ne vidim zašto ne bih ušla. Kome smetam? Iskreno čujem više ljudi da se žale na ovu zabranu nego onih koji su srećni zbog nje“.

Sa druge strane rijeke u parku Žorž Brasans, Džonatan i Silvi su rendžeri koji se brinu da se zabrane poštuju. „Grad nas je stavio u donekle tešku poziciju“, kazao je Džonatan. „Dešava se da situacija postane nasilna, jer ovdje se ne radi o tome da podižemo svijet građanima, mi im zapravo govorimo da je zabranjeno. Nije dozvoljeno pušiti na otvorenom, i ljudi to zaista ne shvataju“.

Rendžeri i baštovani koje su zaposlile gradske vlasti su dobili flajere koje dijele građanima uoči stupanja na snagu odluke o naplati kazne od 38 eura. Međutim od septembra, neće se oni baviti kaznama. Taj posao će obavljati specijalna policijska brigada, slična komunalnoj policiji, koja već prati ponašanje na ulicama Pariza. Za bacanje opuška na zemlju kazna je 68 eura.

Uredba o kažnjavanju je potpisana 1. avgusta, kazala je Penelope Komitas, zamjenica gradonačelnika Pariza odgovorna za zelene površine. „Shvatili smo da je potrebno malo više vremena za obrazovanje javnosti, tako da sa kaznama počinjemo u septembru“.

"Postoje dva glavna razloga“ za uvođenje zabrane, kazala je Komitas za „Politiko”. „Zabrinutost za javno zdravlje, a zatim čistoća i briga o životnoj sredini“.

Zabrana se odnosi na oko 10 odsto zelenih površina u Parizu, i većinom se odnosi na oblasti popularne kod porodica i koje ne privlače puno turista.

"Vidjećemo kako će proći“, kazala je Komitas. „Nakon ljeta, analiziraćemo kako je javnost reagovala i da li možemo povećati procenat zelenih površina gdje će važiti zabrana“.

Zabrana pušenja ne odnosi se samo na parkove i bašte u Parizu: paljenje cigarata je zabranjeno na dječijim igralištima od 2015. godine; u Marselju i Nici postoje nepušačke plaže, a u Strasburu su sve zelene površine 2018. godine pretvorene u zone bez dima.

"Postoji snažna, rastuća potražnja javnosti za nepušačkom sredinom i to je u velikoj mjeri povezano sa poboljšanjem životnog standarda“, kazao je Emanuel Beguino, predsjednik CNCT, francuskog Nacionalnog odbora protiv pušenja.

Međutim, ne slažu se svi sa tim. Giljem Perigoa, direktor grupe za pušenje - koju finansira duvanska industrija - smatra da je zabrana u Parizu „represivna” i „etički sporna”.

"Mislim da stigmatizovanje manjine nikada nije nešto što treba slaviti“, kazao je on.

"Uvijek kada postoji ograničavanje određene vrste ponašanja, treba razmotriti cijeli pristup. Da li olakšavamo ljudima da prestanu pušiti? Da li olakšavamo ljudima da nikada ne počnu pušiti?“, kazala je Holi Žerman sa Fakulteta za javno zdravlje Univerziteta u Mičigenu.

U knjizi o istoriji duvana u Francuskoj Le tabac en France de 1940 à nos jours: histoire d’un marché” - istoričar francuske duvanske industrije Erik Godo opisuje kako su cigarete predstavljene kao simbol senzualnosti i muževnosti.

"Svaki film sa Belmondom iz tog vremena bio je simbol francuske muževnosti, a to je predstavljeno pušenjem“, kazao je on.

Ovih dana, upotreba duvanskih proizvoda u kulturi izaziva kontroverzu. Ministarka zdravlja Agnes Buzen je 2017. izazvala je ljutnju javnosti kada je kazala da je potrebna „čvrsta akcija“ kako bi se suprotstavili pušenju u francuskom filmu. „Ne razumijem važnost cigareta u francuskim filmovima“, kazala je ona.

Međutim, ne žele svi da prestanu da puše.

Duž rijeke Sene, grupa prijatelja srednjih dvadesetih godina uživa u pivu na plaži gdje je pušenje dozvoljeno.

"Istina je da se percepcija vremenom promijenila, ali ipak kada stignete na novo radno mjesto, društveno vam pomaže da idete na pauzu za cigaretu, to stvara koheziju“, kazala je Vivijen, doktorant biologije. „Kafa i cigareta, to je ovdje sveto“, kazao je Medi, 25-godišnji diplomac Univerziteta u Sorboni. „Strastveni smo pušači iako su cigarete ovdje među najskupljima u EU“.

Malo dalje, studentkinja Loren o zabrani pušenja u parkovima kaže: „U najmanju ruku utiče na nas da se zapitamo da li da prestanemo da pušimo. Ja to podržavam, sve dok mjere protiv pušenja ne postanu ekstremne“.

Duvanske kompanije su uspjele da povežu pušenje sa „nekom vrstom slobode, a kako smo toliko privrženi ideji slobode, pušenje je prilično prosperiralo u kolektivnoj podsvijesti naše zemlje, sve do danas“, kazao je Beguino, direktor CNCT-a.

"U Francuskoj postoje zakoni ali se oni toliko ne poštuju“, tvrdi Godo.

"Da li su Francuzi zaista toliko vezani za duvan? Zapravo ne, oni su snažno vezani za svoju slobodu“.

Prekinuta veza države i duvanske industrije

Na osnovu novih podataka Eurobarometra o stavovima prema duvanskim proizvodimna i elektronskim cigaretama, Francuska sa 36 odsto ima drugi najveći procenat redovnih pušača u EU (iza Grčke, i u ravni sa Bugarskom). Prosjek u EU je 26 odsto.

"Jedan od problema u Francuskoj je taj što je duvanska industrija bila veoma povezana sa državom“, kazao je Žerman. To je završeno 1995. kada je SEITA, državni duvanski monopol, privatizovan.

Francuska je sada mnogo stroža kada je u pitanju kontrola duvanskih proizvoda. Ona je druga država u svijetu, poslije Australije, koja je usvojila Direktivu EU o pakovanju duvanaskih proizvoda, protiv koje je najviše lobirano u istoriji EU.

Francuska takođe želi da podigne cijenu kutije cigareta na 10 eura do 2020.

U zadnjih dvije godine zabilježen je porast broja ljudi koji ostavljaju cigarete, ali ta cifra varira u zavisnosti od dijela Francuske.

Bonus video: