Nakon što je juče u posljednjem trenutku postigao dogovor o sporazumnom razlazu sa Evropskom unijom, premijera Borisa Džonsona sjutra očekuje najteži izazov u kojem će pokušati da dobije podršku britanskog parlamenta za sporazum.
Na sjutrašnjem vanrednom zasjedanju u Vestiministeru, prvom od 1982. godine, britanski premijer će se suočiti sa duboko podijeljenim parlamentom gdje njegovi protivnici pokušavaju da odlože bregzit ili izdejstvuju novi referendum.
Džonson, čiji konzervativci nemaju većinu u Donjem domu od 650 poslanika, predstavio je sjutrašnje glasanje kao izbor između sporazumnog ili haotičnog bregzita.
„Stav premijera je da poslanici mogu prihvatiti sporazum ili ga odbaciti, ali da više neće biti odlaganja”, kazao je za Rojters izvor iz britanske vlade.
Ukoliko njegov sporazum ne dobije podršku parlamenta, Džonsona zakon obavezuje da uputi pismo Briselu tražeći još vremena za pregovore i odlažući bregzit do 31. januara 2020, što je on u više navrata kazao da neće učiniti.
Iz Brisela, gdje su evropski lideri sinoć jednoglasno podržali novi sporazum, poručeno je da bregzit više ne treba odlagati.
Nakon što je na Tviteru poslije dogovora objavio da „gdje ima volje ima i načina”, predsjednik Evropske komisije Žan Klod Junker je, na konferenciji za novinare sa Džonsonom, kazao da sada kada je postignut dogovor nema potrebe za odlaganjem bregzita i da će pregovori o budućem odnosu između Britanije i EU početi odmah nakon što sporazum odobre britanski i evropski parlamenti. „Ne smije biti odlaganja - to se mora dogoditi sada”, kazao je Junker.
Mada je juče kazao da je „prilično uvjeren” da će britanski poslanici podržati sporazum kada ga pročitaju, analitičari ističu da Džonson nije ni blizu dogovora u Vestministeru. „Istinski se nadam da će se moje kolege u Vestministeru sada udružiti kako bismo sproveli bregzit, primijenili ovaj odlični dogovor i realizovali bregzit bez daljeg odlaganja”, kazao je Džonson.
Međutim, britanski premijer se odmah suočio sa istim problemom kao i njegova prethodnica Tereza Mej. Naime, Demokratska unionistička partija (DUP), sjevernoirska stranka čija je podrška neophodna Džonsonu za ratifikaciju sporazuma, juče je odmah saopštila da sporazum nije u interesu Sjeverne Irske.
„Ovi predlozi, po našem mišljenju, nijesu korisni za ekonomsku dobrobit Sjeverne Irske”, saopštila je stranka, upozorivši da je sjutrašnje glasanje samo prva faza za odobravanje sporazuma.
Lider glavne opozicione Laburističke partije, Džeremi Korbin, kazao je da je „nezadovoljan” sporazumom i da će glasati protiv njega. Korbin je kazao da je sporazum „još gori” od onog koji je postigla Tereza Mej i pozvao poslanike da ga odbace. Laburisti žele se građani na refendumu izjasne o sporazumu sa Briselom. Škotska nacinalna partija i Liberalne demokrate su takođe saopštile da neće podržati sporazum.
Džonson nema većinu u parlamentu od 650 mjesta, a da bi ratifikovao sporazum potrebno mu je najmanje 318 glasova. DUP ima deset poslanika u parlamentu, a bez njihove podrške Džonsonu nedostaje između 25 i 30 glasova. Sporazum koji je postigla Tereza Mej tri puta je odbijen u parlamentu.
Ukoliko novi sporazum bude sjutra odbijen u Vestministeru, to bi moglo ohrabriti pojedine opozicione poslanike da zatraže glasanje o povjerenju Džonsonovoj vladi, što bi otvorilo put za opšte izbore, navodi BBC.
Neizvjesnost oko toga hoće li parlament odobriti sporazum znači da, dvije nedjelje prije isteka krajnjeg roka za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz najvećeg trgovinskog bloka, mogući ishodi i dalje variraju počev sporazumnog razlaza, do haotičnog izlaza, pa čak još jednog referenduma koji bi mogao preinačiti cijeli proces.
Kompromis oko irske granice
Pregovarači su naporno radili ove nedjelje kako bi našli kompromis oko pitanja granice između Irske, koja je članica EU, i britanske pokrajine Sjeverne Irske, što je bio najteži dio bregzita.
Problem je bio kako izbjeći da ta granica ne postane zadnji ulaz u jedinstveno tržište EU, a pritom izbjeći postavljanje kontrolnih punktova koji bi podrili Sporazum na Veliki petak iz 1998, kojim je okončan višedecenijski konflikt u pokrajini.
Džonsonov dogovor predviđa da Sjeverna Irska ostane u britanskoj carinskoj zoni, ali Britanija neće primjenjivati carine za robu koja ulazi u Sjevernu Irsku ukoliko nije namijenjena za dalji transport preko granice.
Zajednička komisija formirana od članova iz Britanije i EU će odlučivati koji proizvodi predstavljaju rizik za ulazak u jedinstveno tržište i Britanija će u ime EU za njih uzimati carine.
Skupština Sjeverne Irske - čiji je rad suspendovan od januara 2017 - će svake četiri godine glasati o tome da li da nastavi sa novim trgovinskim dogovorima. Odluka će biti zasnovana na prostoj većini i neće zahtijevati većinu iz redova unionista i nacionalista.
Iz sporazum je uklonjen takozvani „bekstop”, mehanizam koji je dizajniran kako bi spriječio stvaranje tvrde granice na ostrvu Irske, i koji bi prema mišljenju kritičara zadržao Ujedinjeno Kraljevstvo u carinskoj uniji sa EU ne neodređeno i obavezivao ga da se povinuje pravilima Brisela.
Ako se izuzme dio vezan za Sjevernu Irsku, većina juče postignutog sporazuma je praktično ista kao onaj koji je postigla bivša premijerka Tereza Mej.
Britanije će nastaviti da se povinuje pravilima EU do kraja 2020, a moguće i duže, kako bi omogućila kompanijama da se prilagode.
London će, i po novom sporazumu, Evropskoj uniji platiti 33 milijarde funti za razlaz, a prava građana EU u Britaniji i Britanaca u EU su zagarantovana.
Džonsonov sporazum ekonomski štetniji od Terezinog
Ukoliko Boris Džonson dobije podršku parlamenta za sporazum o bregzitu Britanija će se u ekonomskom smislu udaljiti od Evropske unije, kazali su juče analitičari. U poređenju sa prethodnim sporazumima, koje je sklopila Tereza Mej, Džonsonov sporazum predviđa manju regulatornu povezanost sa EU i veće trgovinske barijere između Britanije i njenog najvećeg trgovinskog partnera.
Britanskom ministarstvo finansija i skoro svi ekonomisti predviđaju da će pojačane trgovinske barijere usporiti rast britanske ekonomije. Na osnovu onoga što je poznato o Džonsonovim planovima, analitičari procjenjuju da će Britanci za šest odsto biti siromašniji po glavi stanovnika nakon izlaska iz EU.
Primjena sporazuma koji je postigla Tereza Mej smanjio bi prihode Britanaca za pet odsto, dok bi takozvani haotični bregzit bez sporazuma smanjio prihode za više od 8 odsto.
„Ovaj sporazum je u ekonomskom smislu štetniji od bregzita na koji je bila pristala Tereza Mej”, kazao je Anand Menon iz organizacije „UK u Evropi koja se mijenja”.
Mada je većina Džonsonovog sporazuma ista kao onaj koji je postigla Tereza Mej, analitičari primjećuju da je težnja Mejove za bliskim budućim trgovinskim aranžmanima ublažena u pratećem političkom saopštenju. Dok se u verziji Tereze Mej težilo „što je moguće bliskijim” budućim trgovinskim odnosima sa EU, kod Džonsona je to sročeno samo kao „ambicioznim”.
Bonus video:
