Njemačka je omiljena zemlja za studiranje. Oko 280.000 stranih studenata je na njenim univerzitetima. Većina njih dolazi iz Indije i Kine. Ali, da li su dobro integrisani? Integracija ne znači samo savladavanje jezika.
U Njemačkoj ima 2,87 miliona studenata. Oko 10 odsto njih dolazi iz inostranstva. Predsjednica Njemačke službe akademske razmjene (DAAD) Margret Vintermantel, zadovoljna je tim brojkama. „Prekogranična pokretljivost studenata, naučnica i naučnika i međunarodnih projekata koje potpomaže DAAD veliki je uspjeh“, rekla je ona u razgovoru za DW. Njemačka je, poslije SAD, Velike Britanije i Australije najomiljenija zemlja za studente iz čitavog svijeta. Ono što još nedostaje, prema riječima Vintermantelove, jeste strategija za integraciju studenata.
Temi studija se trenutno posvetio i njemački javni servis ARD. U tematskoj nedjelji „Budućnost obrazovanja“ se od 9. do 16. novembra raspravlja o svakodnevici u obrazovnom sistemu, diverzitetu, digitalizaciji, jeziku i obrazovanju.
Početne teškoće u njemačkim školama
Majmuna Uatara dolazi iz Obale Slonovače i doktorira na Univerzitetu u Potsdamu. Smatra da je dobro integrisana. Kao predsjedavajuća Saveza stanih studenata savjetuje kolege o pravnim pitanjima i protivi se uvođenju studentskih taksi za strane studente. Ona zna prednosti studiranja u Njemačkoj.
„Studenti dolaze između ostalog jer ovde stiču dobro obrazovanje i sa njemačkom diplomom imaju veće šanse na međunarodnom tržištu“, kaže. Još jedan „plus“ je i tome što većina univerziteta ni ne naplaćuje studiranje. Ali, Uatara poznaje i probleme. Još se seća sopstvenog teškog početka u Njemačkoj. „Pohađala sam kurs jezika, ali sam u početku bila zbunjena, nisam znala kao da pravim bilješke ili napravim skripte sa predavanja“.
Previše njih prekida studije
U jednoj stranoj kulturi nije lako izaći na kraj sa jezikom i birokratijom. Mnogi osjećaju da su upućeni sami na sebe. Čak 41 odsto stranih studenata prekida studije i to je previše, smatra Margret Vintermantel: „Moramo se pobrinuti da se poveća uspjeh stranih studenata na studijama. Ne možemo tek tako da prihvatimo činjenicu da nam mladi ljudi dolaze i da onda prekidaju studije i frustrirani idu kući“. Studentima je potrebna veća podrška, potrebno im je bolje savjetovanje na univerzitetima, a za to je, naravno, i univerzitetima potrebno više novca.
Na primjer, već su kursevi jezika preopterećeni. Tako je i na univerzitetu „Oto fon Guerike“ u Magdeburgu. Tu Akram Elboraši studira medicinu. Ovaj Egipćanin je angažovan u organizaciji IKUS – nju čine studenti koji pomažu drugima u procesu integracije. Elboraši, na primjer, organizuje ekskurzije za međunarodne i njemačke studente. „Staram se i o interkulturnim problemima u studentskim domovima i pomažem kada treba prevoditi razgovore između nastojnika i stanara.“ Nažalost, mnogi koji dođu na studije ne govore dobro njemački i idu na kurseve jezika. „Besplatni kursevi njemačkog su uvijek puni, redovi su dugi“.
Rektor univerziteta „Oto von Guerike“ Jens Štrakeljan, zna za te probleme. Njemu je stalo da univerzitet ima međunarodni ugled i on podržava studente između ostalog i programima DAAD. Tako se Univerzitet sada ciljano stara o sirijskim izbeglicama. Tako su oni sada lijepo pripremljeni za studiranje i njih desetoro već može da krene na predavanja.
Njemačkoj su potrebni doseljenici
Univerzitet Magdeburg je orijentisan uglavnom na tehniku i prirodne nauke i važi kao posebno otvoren za strane studente. Od 14.000 studenata, više od 3.000 njih su stranci iz 106 zemalja. „To iziskuje integracioni rad koji nije jednostavan", kaže Štrakeljan za DW. Najveću grupu čini 950 indijskih studenata koji u Magdeburgu imaju svoju zajednicu. Nastava na master-studijama se odvija na engleskom jeziku.
Jens Štrakeljan ne želi da Azijati ostanu zatvorena grupa i pokušava da ih animira za bačelor-studije. Tamo od početka uče njemački. „Ako ne uspijemo da ponudimo dovoljno kurseva jezika, isključujemo njihove mogućnosti da se uključe u tržište rada u Saksoniji-Anhaltu “, kaže uz napomenu da upravo na Istoku Njemačke firme očajnički traže radnu snagu.
„Našem društvu je potrebno više dobro obrazovanih ljudi, pa i kvalifikovanih doseljenika u mnogim oblastima, na primjer na planu novih tehnologija kao što je vještačka inteligencija ili kao što su generalno inženjersko-naučni odsjeci“, potvrđuje Margaret Vintermantel. „Ali, da bi do toga došlo, oni moraju poznavati i put do našeg tržišta rada".
Magdeburg treba da postane šareniji
No, integracija ne znači samo sprovođenje stručnjaka u privredu putem jezičkih kurseva, već ona znači i da se stranci osjećaju dobro u njemačkom društvu. Rektor Štrakeljan je na tom planu dosad dobro sarađivao sa gradom Magdeburgom. U planu je otvaranje Centra za dobrodošlicu usred grada, za sve studente koji imaju pitanja i dileme. „To bi trebalo da bude mjesto susreta koje pokazuje: vi ste ovdje dobrodošli“, kaže on, i dodaje da je „to način da strani studenti ovde postanu vidljiviji“.
Štrakeljan hoće da Magdeburg postane šareniji. On smatra da je odgovornost za to ne samo na univerzitetu, već i na čitavom društvu. Upravo u vremenu u kojem je prosječna starost Njemaca sve veća, univerzitet pruža mogućnost da se mladi ljudi dovedu u ovaj grad – i da tu i ostanu.
To nije lako kada se zna da su upravo u Saksoniji-Anhaltu i sada i u Tiringiji mnogo glasova birača dobile desničarske stranke – njihov stav prema stancima je tvrd i odvraća studente od dolaska u Njemačku.
Pritisak desnice je sve jači
Nakon jedne manifestacije 2017. godine, na kojoj je učestvovala i „Mlada alternativa“ – univerzitetska inicijativa desničarske stranke AfD, došlo je do sukoba između njenih pripadnika i protivnika. Štrakeljanu je prijećeno smrću. Kaže da su mu manipulisali automobil tako da je prednja guma otpala. Osim toga, išarali su mu i kuću bojama. On je odlučio da ne dozvoli da ga to zastraši i da dalje radi sve kako bi njegov univerzitet bio otvoren prema svijetu.
Akram Elboraši dosad nije doživio neprijateljstva. On je zadovoljan u Njemačkoj gdje hoće da ostane i posle studija. U Magdeburgu ima prijatelje – a kasnije mu je posao obezbijeđen.. „U Njemačkoj si“, kaže, „dobro osiguran, iako bi u SAD kao ljekar mogao da zaradiš više novca“. Postoji zdravstveno osiguranje, postoji penzija za koju se radi. Jedino što ne može da razumije jeste birokratija. Inače: „Ovdje nema dovoljno ljekara. Potreban sam Njemačkoj; zašto bih je onda napuštao?“
Bonus video:
