Paskvale Marando, poznat kao Pablo Eskobar kalabrijske mafije, zloglasne Ndrangete, na padinama planina Aspromonte je sagradio tajni bunker, čiji ulaz je bila peć za picu.
Petnaestak kilometara dalje, Ernesto Facalari, čija je navodno omiljena disciplina gađanje odsječenih glava njegovih žrtava kao letećih meta, živio je u skrovištu od 10 kvadratnih metara u ovom ogromnom južnom italijanskom lancu. Kad su vlasti 2004. došle po Facalarija, tada drugog najtraženijeg mafijaškog bosa, nakon Matea Mesine Denara iz sicilijanske Koza nostre, već je bio pobjegao kroz tajni tunel ispod kuhinjske sudopere.
Prije nego što je konačno uhapšen 2016. godine, Facalari je 20 godina proveo u bjekstvu u kalabrijskim planinama, gdje su traženi članovi Ndrangete decenijama planirali i gradili detaljno razrađena skrovišta ispod svojih sela. To je bukvalno podzemlje sastavljeno od bunkera smještenih iza kliznih stepeništa, tajnih podnih vrata i šahtova povezanih beskrajnim tunelima koji se spajaju i razdvajaju, vodeći ka izlaznim putevima u sistemu kanalizacije ili usred žbunja suvog korita rijeke.
Da bi ih istjerale iz njihovih rupa, italijanske vlasti su formirale specijalnu vojnu jedinicu koju čine elitni i visokoobučeni vojnici poznati kao Helikopterska eskadrila karabinjera, ili „Kaćatori“- lovci. „Kaćatori“ su u posljednjih 25 godina uhapsili skoro 300 bjegunaca, čije su fotografije sada izložene kao trofeji na velikoj oglasnoj tabli u njihovom sjedištu. Takođe su otkrili više od 400 bunkera, za koje istražitelji kazali da su vrhunski konstruisani.
Ova jedinica je prvobitno osnovana 1991. godine sa namjerom da se bori protiv kriminala koji je u to vrijeme bio rasprostranjen u Kalabriji: otmica. „Ali, vremenom je taj fenomen gotovo nestao“, objasnio je major Karmelo Aveni, komandant jedinice „Kaćatori“.
„Desila se druga kriminalna situacija: stari šefovi Ndrangete, koji su uvijek bili prisutni u tom području, počeli su da postaju sve jači i smjeliji.“
Ndrangeta, koju su mafije sa Sicilije i iz Kampanje nekad ismijavale, danas je najmoćnija kriminalna grupa u Italiji i jedna od najbogatijih u svijetu. Studija koju je sproveo Istraživački institut Demoskopita 2013, pokazala je da je Ndrangeta finansijski moćnija od Dojče banke i Mekdonaldsa zajedno, sa godišnjim prihodom od 53 milijarde eura.
Prema riječima istražitelja, tajna njenog uspjeha leži u njenoj dubokoj ukorijenjenosti u Kalabriji. Šefovi rijetko napuštaju svoja zabačena sela, uprkos globalnim operacijama koje vrijede po nekoliko miliona. Da bi se zaštitili, ispod kuća grade tunele za bjekstvo, sofisticirane bunkere u planinama do kojih se može doći samo pješice, i skrovišta u šumi koja koriste tokom bijega. „Da bismo ih uhapsili, bili su nam potrebni dobro obučeni ljudi koji mogu da se penju uz strme planine, spuštaju niz stijene, skaču iz helikoptera u pokretu; da ne spominjemo sposobnost da danima trpe hladnoću i glad dok prate kretanje osumnjičenog bjegunca“, kaže Aveni. „I sve to su morali da rade u mraku, s obzirom na to da mi često noću sprovodimo akcije.“
Tokom noćnih ekspedicija, „Kaćatori“ su opremljeni mitraljezima, naočarima za noćno osmatranje i pancirima.
„Na prvi pogled, kuće šefova izgledaju potpuno normalno“, kaže Aveni. „Ništa vas ne bi navelo da povjerujete da postoje tuneli ili podzemni bunker. Tada počnete da istražujete svaki pedalj kuće: zidove, podove, stepenice, čak iza peći za picu može biti sakriven tunel. Našli smo i zidove koji su priključeni na električni uređaj. Samo pritisnite dugme da bi se zid pomjerio”.
„Podzemni tuneli su vrlo uski. Osoba jedva može proći i mora gmizati kao zmija da bi se kretala. Neki su dugački 300 metara i često vode do odvodnih kanala povezanih sa drugim kućama.“ Facalarijev bunker u nacionalnom parku Aspromonte imao je televiziju, klima uređaj, računare, oružje i ikone. „Kaćatori” su nalazili i kopije italijanskog krivičnog zakonika, koje bosovi proučavaju prije nego što izađu na suđenje.
Lista bjegunaca Ndrangete se stalno ažurira, ponekad i mjesečno. Uhapšene bosove zamijene njihovi sinovi, rođaci, pa čak i supruge. Najnovije ime je Franćesko Pele, šef Ndrangete iz San Vita. Prije pet mjeseci, kada je saznao da je zbog ubistava osuđen na doživotnu robiju, Pele se dao u bjekstvo. Aveni nije želio da priča o ovom slučaju dok ga njegovi ljudi traže.
Nije slučaj da svi odbjegli mafijaši koristi bunkere i tunele. Neki traže skrovište u samoj prirodi. Đirolamo Fakineri (53), koji je uhapšen u martu 2018. godine, odlučio je da se skloni u jedno planinsko skroviše, u gustim šumama Ćitanove. Skrovište je bilo potpuno kamuflirano, prekriveno vegetacijom, a da bi se do njega došlo, mora se preći nekoliko rijeka terenskim vozilom, a potom 40 minuta probijati kroz straze i strme padine. Fakineri je tamo živio sam dvije godine, u šumi punoj vukova i divljih svinja. Da li je vrijedno graditi kriminalno carstvo koje vrijedi milione, a onda živjeti kao pacov? Istražitelji kažu da je to način razmišljanja koji daje snagu Ndrangeti.
„Žrtvovanje života radi kriminalne porodice ima dvostruki efekat“, kaže glavni tužilac Katanzara, Nikola Grateri.
„S jedne strane, šef šalje poruku svojim neprijateljima, koji bi mogli da iskoriste njegovo odsustvo sa te teritorije kako bi preuzeli kontrolu, kao da kaže: „Još sam ovdje i još sam glavni.’
„Sa druge strane, istražiteljima šalje poruku: „Još sam ovdje i nećete me naći.“
Nakon duge noćne operacije hvatanja Fakinerija, „Kaćatori” su upali u sklonište u zoru, kada je gazda kuvao jutarnju kafu. „Kad smo razbili vrata, sjedio je na stolici pijuckajući espreso”, rekao je za „Gardijan” član specijalne jedinice, koji je učestvovao u misiji. „Pohvalio nas je i rekao nam da smo veoma sposobni kad smo uspjeli da mu uđemo u trag.”
Lorenco Tondo "Gardijan"
Bonus video:
