Kada je Savsan al-Musava prošle nedjelje čula da je predsjednik Redžep Tajip Erdogan otvorio turske granice za migrante da pređu u Evropu, ova Sirijka je sa četvoro djece napustila izbjeglički kamp na istoku Turske i uputila se ka grčkoj granici.
Šest dana kasnije, Musava se sa djecom, uključujući dva sina sa cerebralnom paralizom, našla na autobuskoj stanici u pograničnom gradu Jedrene, umorna, frustrirana i ljuta jer se njihov san o novom životu u Evropi naprasno prekinuo na granici EU, piše agencija Rojters.
„Zašto je Erdogan ovo uradio ako je znao da nam Grčka neće dozvoliti da pređemo?“, pitala je sjedeći na prostirci pored gomile kesa punih odjeće i pelena.
Hiljade migranata iz Sirije, Avganistana, Irana, Pakistana i Afrike kampuju duž graničnog pojasa između Turske i Grčke - dva NATO saveznika čiji su odnosi dodatno zategnuti migrantskom krizom.
Rojters navodi da su sada mnogi migranti zbunjeni i da ne znaju šta da rade.
Neki su, poput Musave, potrošili mizernu ušteđevinu na put od izbjegličkog kampa nadomak jugoističnog turskog grada Gazijantep do Jedrena na sjeverozapada zemlje, blizu Grčke i Bugarske.
Drugi su počeli da se ukrcavaju u autobuse da se vrate u mjesta širom Turske gdje su se privremeno nastanili, radeći ponižavajuće poslove.
Muškarci, žene i djeca, koji i dalje gaje nadu, sjede na obalama rijeke Marice, hraneći se keksom, čipsom i sokovima koje su im podijelile humanitarne grupe i lokalne dobrotvorene organizacije. Porodice su zapalile logorske vatre dok se plač beba miješa sa pozivom mujezina na molitvu, opisuje Rojters atmosferu.
Turska policija je za migrante i novinare zatvorila glavni most u mjestu Jedrene prema grčkoj granici i samo lokalnim žiteljima dozvoljava da prođu.
Kriza je počela prošle nedjelja nakon što je Turska, u kojoj je smješteno 3,6 miliona sirijskih izbjeglica, saopštila da se više ne može pridržavati sporazuma iz 2016. o zaustavljanju priliva migranata u EU u zamjenu za milijarde eura pomoći.
„Erdogan nas koristi da bi izvršio pritisak na EU da da novac“, kaže Tamam Srmini, 21-godišnjak iz sirijskog grada Alepo. „Ali, moramo pokušati. Nemamo izbora. Nemamo budućnosti u Turskoj“.
On sa šestoricom Sirijaca ide preko polja, uz pomoć mapa na mobilnim telefonima, nadajući se da će naći mjesto gdje mogu preći granicu.
Ispod metalnog željezničkog mosta, kombiji kupe afričke migrante i prebacuju ih do granice. Seljani u blizini nesmetano love ribu. „To su krijumčari“, kazao je za Rojters Muhamed Šmbati iz Sudana. „Uzimaju 50 (turskih) lira po osobi, kao da nije dovoljno to što nas turska vlada koristi kao pione. Žene i djeca ne mogu ovuda da hodaju, zato to koriste“.
Turska tvrdi da nije tražila ni od jedne sirijske izbjeglice da ode. „Ako odluče da ostanu, mogu ostati. Ako odluče da idu, oni to mogu“, saopštio je direktor za komunikacije turskog predsjedništva Fahretin Altun.
Na autobuskoj stanici, Musava moli svog rođaka Tahrea, koji joj je pomogao da se domogne granice, da otjera ulične pse koji pokušavaju da otvore kese u kojima je hrana.
„Prepušteni smo psima“, kazala je.
Bonus video:
