„Sada je mirno. Ilegalni migranti su vraćeni“, kaže Stavros Kamalidis, načelnik Kastanjesa.
Varoš na grčko-turskoj granici je prije izbijanja pandemije bilo u centru pažnje svjetske javnosti.
Nakon što je Turska krajem februara otvorila granicu prema Grčkoj, hiljade izbjeglica su nedjeljama pokušavale da se probiju preko žičane ograde u Grčku.
Sada je opet sve mirno na ničijoj zemlji između Grčke i Turske.
"Oni su zapalili šatore", kaže Kamilidis.
"Mi ne znamo zašto su odjednom udaljili migrante. Ili zbog korone ili se Erdogan umorio i poželeo promjenu."
BND govori o orkestriranoj akciji
Kastanjes je miran gradić.
Turski turisti ovdje dolaze u jednodnevne izlete na ručak ili kako bi konzumirali alkohol koji je u Turskoj postao vrlo skup.
Kamalidis smatra da su odnosi dvije zemlje u teškoj krizi: "Biće težak povratak u svakodnevicu nakon žestokih sukoba. Ipak, naravno da naši prijatelji na drugoj strani ostaju i dalje naši prijatelji. Mi nemamo problem s ljudima."
Čini se da su ljudi na grčkoj strani s pravom bili nepovjerljivi kada je riječ o iznenadnom dolasku izbjeglica.
Prema navodima medija, i njemačka tajna služba BND vjeruje da je Erdogan svjesno upravljao naletom izbjeglica na granicu.
Naime, Turska je dovozila izbjeglice u Jedrene istim autobusima kojima ih je sada odvezla.
Dalje na sjeveru, na bugarskoj granici, sve je bilo mirno.
Erdogan je ciljano birao Grčku. On se nadao da će izazvati reakciju i da će već kritična situacija na grčkim ostrvima dodatno biti zaoštrena.
Erdoganova računica je po svemu sudeći bila da ucijeni Evropu tako što će EU pokazati da je zakazala kada je riječ o izbjegličkoj politici. Konačni cilj bi mogao da bude pritisak na NATO da se uključi u rat u Siriji onako kako Turskoj odgovara.
A onda mu je koronavirus osujetio plan.
Svjetski mediji više nisu iz minuta u minut izvještavali o dešavanjima na granici i turski predsjednik se povukao.
Virus je smirio situaciju na tursko-grčkoj granici barem na nekoliko mjeseci.
Bez opuštanja na ostrvima
U Turskoj, prema zvaničnim podacima, boravi oko četiri miliona izbjeglica, mada se priča da ih je znatno više.
U Grčkoj se, prema navodima vlasti, nalazi oko 100.000 tražilaca azila, 41.000 njih na ostrvima Lezbos, Samos, Hios, Leros i Kos.
Među njima je i Somaja (20) iz Avganistana.
Ona živi u kampu u Moriji na Lezbosu i tamo je barem zaštićena od vjetra.
Mnogi nemaju taj luksuz.
Oko zvaničnog kampa je formiran distopijski šatorski grad koji ovdje zovu džungla.
Tu boravi najveći dio od oko 21.000 izbjeglica s Lezbosa – u šatorima i kartonskim kutijama.
"Trenutno je jako hladno. Život je težak. Mnogo je padala kiša", kaže Somaja.
"Jedva da imamo vodu, a izbjeglice ovdje ne znaju šta se događa. Može li se zaraziti virusom? Zabrinuta sam", kaže Somaja.
Ona želi da pomogne drugima i kao volonterka se uključila u rad danske humanitarne organizacije "Team Humanity".
Sami šiju maske i dijele ih u kampu, zajedno sa sapunom i brošurama u kojima se informiše o virusu.
Prije dvije sedmice je Atina donijela uredbu o ponašanju u doba korone u izbjegličkim kampovima.
U njoj se navodi da su zabranjene posjete ili aktivnosti unutar kampa.
Stanovnici unutar kampa smiju da se kreću samo ako je nužno.
Kupovinu izvan kampa smije da obavlja samo jedan član porodice koji u posebnim policijskim autobusima bude odvezen do određenih prodavnica.
Od 19 časova je na snazi policijski čas.
Nova pravila potražiocima azila zabranjuju korišćenje bankomata u obližnjim selima.
Vlada je najavila da će bankomate instalirati direktno u kampu, ali kada – to još nije jasno.
Odredbama se takođe ljudima sugeriše da se pridržavaju higijenskih mjera.
Apostolos Veizeis iz organizacije "Ljekari bez granica" se pita – kako? "Sve je prepuno. To su idealni uslovi za širenje korone. Mjesecima se smeće ne odvozi. 1.300 ljudi koristi istu slavinu. Brojni nemaju uopšte pristup vodi, struji ili toaletu i vrše nuždu pod vedrim nebom."
Politička kalkulacija na račun izbjeglica?
Vlada o svemu ćuti.
Nakon više upita Dojče velea (DW) kako misli da sprovede mjere u kampovima, da li postoji plan evakuacije i da li se izbjeglice uopšte testiraju na virus, kao odgovor su dobili da pogledaju već poznati katalog mjera gdje nema ovih odgovora.
Apostols Veizeis smatra da su mjere zaštite licemjerne.
One su, kako kaže, prije svega usmjerene na zaštitu lokalnog stanovništva i diskriminišu tražioce azila.
Na cijelom Lezbosu, kako kaže, postoji samo pet kreveta za intenzivnu njegu, na Samosu samo dva.
Tri ljekara iz Ministarstva zdravlja su se u Moriji brinula za 20.000 ljudi i pri tome nisu imali ni ljekove ni potrebni medicinski materijal na raspolaganju.
Veizeis pretpostavlja da grčka vlada virus koristi u vlastite političke svrhe: Ako sada kažu da je vrijeme da se bude oprezan i da je najsigurnije smjestiti izbjeglice u zatvorene centre, onda time pokušavaju da konačno sprovedu svoj koncept."
I zaista, tokom vikenda je nakon prvih registovanih slučajeva koronavirusa u kampovima grčka vlast odlučila da stavi u karantin dva takva centra.
U pitanju su kampovi Malakasa nadomak Atine i Ricona na sjeveru zemlje.
Ranije je Atina oštro kritikovana zbog zatvorenih centara – i to od strane organizacija za zaštitu ljudskih prava, EU i lokalnog stanovništva.
I dok je Ankara zbog virusa povukla ručnu kočnicu, čini se da Atina koristi izbjeglice da pošalje poruku.
Bonus video:
