Autohtoni narodi ruskog krajnjeg sjevera dižu uzbunu dok klimatske promjene sve više utiču na njihov tradicionalni način života.
No, poruka "čuvara Arktika" ne dopire do Moskve, koja u otapanju leda vidi zlato i druge ekonomske koristi, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Rekordno zagrijavanje ruskih arktičkih, sibirskih i teritorija Dalekog istoka predstavlja egzistencijalnu prijetnju autohtonim narodima čiji su životi i egzistencija vjekovima bili suštinski povezani s klimom.
Iz otopljavanja su se već pojavili zloslutni znakovi: prorjeđivanje stada sobova i ribljeg fonda, isušivanje jezera i šumski požari.
A s dugoročnom strategijom Kremlja da iskoristi novootvorene izvore vode i razvije tundru bogatu resursima, dolaze i nove opasnosti.
Stočari i ribari utrkuju se s velikim preduzećima za čistu vodu i prostor za sobove koji su u pokretu.
Dolazak građevinskih radnika pobudio je strah od širenja koronavirusa.
A industrijske nesreće dovele su do sve veće zabrinutosti zbog velikih napora da se izvade minerali i rezerve prirodnog gasa i nafte u moru i isporučuju tokom cijele godine duž arktičke obale.
"Tokom sljedećih 15 godina mnogi će se aboridžinski narodi koji žive u arktičkoj regiji suočiti s ozbiljnim izazovima svog etničkog opstanka kao rezultat klimatskih promjena, njegovog uticaja na njihovo tradicionalno korištenje prirodnih resursa s jedne strane i sve šireg pristupa ugljikovodika i drugih ležišta, te novog ekonomskog procvata na Arktiku koji je pokrenut ovom strategijom s druge strane", upozorio je Aboridžinski forum, savez nezavisnih stručnjaka, aktivista i autohtonih čelnika nakon što su u oktobru odobreni ažurirani planovi razvoja Rusije za Arktik zonu.
Strategija, proširena na 2035. godinu, primjećuje da se temperature u regiji zagrijavaju barem dvostruko brže od globalnog prosjeka, čime je kapitaliziranje te stvarnosti postavljeno kao glavni prioritet.
Arktik bi do tada, kako se navodi, trebao bilježiti više od četvrtine proizvodnje sirove nafte u zemlji, u odnosu na sadašnjih 17 odsto.
Proizvodnja ukapljenog prirodnog gasa (LNG) porašće desetostruko u odnosu na sadašnji nivo, a sve veća vojska ledolomaca i novih luka i terminala otvoriće put globalnoj plovidbi Sjevernim morskim putem koja bi trebala porasti više nego četvorostruko.
"Ruski Arktik izgleda vrlo ogromno, ali dolazi sve više komercijalnih projekata", rekao je Rodion Sulijandziga, direktor nezavisnog Centra za podršku autohtonih naroda sa sjevera (CSIPN).
Dodaje postavljanje novih cjevovoda i napore za vađenje ugljena, zlata i dijamanata na popis industrijskih zahvata na zemlji na koju se autohtoni narodi oslanjaju.
Nevladine organizacije koje to nisu
"Naravno, nismo protiv ekonomskog razvoja", naglasio je Sulijandziga, rekavši da autohtoni narodi trebaju resurse za sopstveni razvoj.
No ono što je prijeko potrebno, dodao je, jesu "vrlo jaki odnosi između autohtonih naroda i privatnog sektora".
Prema njegovim riječima, uspostava takvog mosta pokazala se izazovom.
Moskovski sud je 2019. naredio da se CSIPN rasformira navodno zbog kršenja ruskog zakona o nevladinim organizacijama.
Gašenje, koje CSIPN osporava na sudu, uslijedilo je nakon što su ruske vlasti nevladinu organizaciju stavile na crnu listu 2015. godine kao "stranog agenta" - oznaku koja je uklonjena nakon što se organizacija naknadno odrekla stranog finansiranja.
Još jedna organizacija za koju je Sulijanziga radio, Rusko udruženje autohtonih naroda Sjevera (RAIPON), nakratko je ugašena a potom restruktuisana, poslije čega joj je bilo dopušteno ponovo otvaranje 2013. godine.
Organizacija nastavlja rad pod vođstvom skupštinskog poslanika Grigorija Ledkova, ali Sulijandziga je tu transformaciju nazvao kao "potpuno vladinu nevladinu organizaciju" koja predstavlja udarac naporima autohtonih naroda da postignu samoupravu i zaštite svoja prava.
"Naš je kapacitet vrlo ograničen, jer je ruska vertikala moći prisutna na svim nivoima, ne samo na političkom, već i na poslovnom nivou, te im trebaju tako ugodne organizacije poput RAIPON-a da podrže bilo koju inicijativu", rekao je Sulijandziga.
To ne znači da RAIPON nije aktivan, već samo da je kvazi nezavisan. Ove godine organizacija je radila na isticanju problema sve manjeg broja sobova u prirodnom rezervatu Tajmir u sjeverno-centralnom Sibiru, ukazujući na poremećaje na prirodnim staništima uzrokovane povećanom industrijalizacijom i eksploatacijom minerala.
U aprilu je prepoznala prijetnju koju je pandemija izazvana koronavirusom predstavljala autohtonim narodima koji žive na udaljenim i često nepristupačnim mjestima.
Tokom sljedećih nekoliko mjeseci više je regija u kojima živi stanovništvo autohtonih naroda - Jamalskonenečki okrug, Krasnojarska pokrajina, Hantijsko-Mansijski autonomni okrug i Murmanska oblast - zabilježilo neke od najvećih broja zaraza koronavirusom u zemlji.
Nakon masovnog izlivanja nafte u maju u blizini rudarskog grada Norilska koji je ušao u lokalne rijeke i prijetio zagađivanjem Karskog mora, Ledkov iz RAIPON-a naglasio je ozbiljnu štetu koju bi takve nesreće mogle nanijeti lokalnoj ekologiji i stanovnicima.
Međutim, u svakom slučaju RAIPON je takođe pozitivno ocijenio odgovor vlade, postavljajući pitanja o tome čuju li se glasovi naroda koje predstavlja.
Rusija službeno priznaje svoje autohtone grupe ne kao autohtone, već kao "brojčano male narode", što je klasifikacija koja naglašava poteškoće 270.000 ljudi koji kolektivno pripadaju 46 takvih grupa koje nastoje da se njihov glas čuje u glavnom gradu.
Sami, Neneci, Nganasanci, Eneci, Dolgani i Evenci su među autohtonim grupama navedenim u registru koji je sastavio RAIPON za koji je Ledkov tvrdio da je namijenjen zaštiti njihovih prava i koji će im omogućiti da dobiju državnu podršku.
No, prema nedavnom pravilniku, Federalna služba bezbjednosti (FSB) posvetiće posebnu pažnju odnosima registrovanih grupa s ruskom državom - potez koji je navodno usmjeren na pomoć u borbi protiv ekstremizma, ali za koji kritičari tvrde da je stvarno namijenjen kontrolisanju autohtonih aktivista.
Ljudi i resursi
Florijan Stamler, profesor istraživanja arktičke antropologije u Arktičkom centru Univerziteta Lapland u Finskoj, proveo je veliki dio svoje karijere radeći u Rusiji.
Rekao je da je interakcija autohtonih naroda s životnom sredinom "ta koja hrani ljude, koja ljude grije, koja ljude štiti i koja ljudima donosi prihod".
Zagrijavanje klime ruskog Arktika ne pogađa samo autohtone narode, objasnio je Stamler.
Razlika je, rekao je, u tome što s autohtonim narodima njihov život nije povezan s životnom sredinom samo radi održavanja osnovnih potreba, već "kulturno specifične potrebe poput emocionalne, duhovne i mentalne dobrobiti i svega što je s tim povezano”.
To se posebno odnosi na nomadsko stanovništvo Arktika, rekao je, "i sigurno je reći da je od svih arktičkih zemalja Rusija zemlja u kojoj je nomadizam najbolje preživio, što je pomalo smiješno jer je Sovjetski Savez imao službenu ideologiju prebacivanja ljudi u sjedilački život".
S ograničenim mogućnostima ruskih autohtonih naroda da upravljaju vlastitim poslovima, pritiscima poslovnog i vladinog sektora i surovom realnošću klimatskih promjena, njihovi načini tradicionalnog života ponovo se suočavaju s ogromnim preprekama.
Sulijandziga je priznao da je teško vrijeme za CSIPN, čija bi žalba protiv gašenja organizacije uskoro trebala stići do Vrhovnog suda.
No, rekao je da nevladina organizacija održava vidljivost i odnose s vanjskim organizacijama putem onlajn radionica, seminara i drugih aktivnosti.
U međuvremenu, Rusija se priprema predstaviti svoje arktičke politike na globalnom nivou kada preuzme dvogodišnje predsjedavanje međuvladinim Arktičkim savjetom 2021. godine.
Visoki ruski zvaničnik Nikolaj Korčunov naveo je zaštitu životne sredine, održivi razvoj i "ljudski element" - stanovnike Arktika, uključujući autohtone narode - kao svoje glavne prioritete.
Sulijandziga je skeptičan, rekavši da, iako vidi pozitivne stvari u Rusiji koje promovišu te prioritete, "mi razumijemo kako to funkcioniše u stvarnosti".
"Arktik je zadnja platforma Rusije gdje ona održava dobre odnose u smislu međunarodne saradnje i pokušava zadržati Arktik kao vrlo mirnu teritoriju dijaloga", rekao je.
"Ali opet, niko ne može uticati na Rusiju u smislu njenih snova o razvoju Arktika temeljenom na iskorištavanju prirodnih resursa."
Bonus video:
