Bilo je to četvrtog dan Gordon Benet kupa 1995. godine, jedne od najprestižnijih, ali i najtežih međunarodnih trka balona.
Alan Frenkel (55) i Džon Stjuart-Džervis (68) bili su na nebu iznad Poljske pred zoru 12. septembra 1995. godine, krećući se prema Bjelorusiji s realnim šansama za pobjedu, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Dva Amerikanaca, stanovnika Američkih Devičanskih ostrva, bila su uzbuđena zbog mogućnosti da lete nad bivšom sovjetskom republikom, što uglavnom nije bilo moguće dok nije stekla nezavisnost poslije raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine.
Organizatori trke naveli su da su bjeloruske vlasti obaviještene o planovima Amerikanaca i da su dale odobrenje, kao i za još četiri američka takmičara koja su takođe planirala da lete nad Bjelorusijom u dva druga balona.
Međutim, dok su Frenkel, po profesiji pilot aviona, i njegov kopilot Stjuart-Džervis ulazili u Bjelorusiju, više od dva sata ih je pratio bjeloruski sistem protivvazdušne odbrane prije nego što je vojni helikopter mitraljeskom vatrom zasuo balon ispunjen s oko 900 kubnih metara veoma zapaljivog vodonika, oborivši ga u šumu na zapadu Bjelorusije i ubivši oba čovjeka.
Bjeloruske vlasti saopštile su da je balon – registrovan u Njemačkoj kao "D-Karibi" (D-Caribbean) – prišao isuviše blizu vojne vazduhoplovne baze i lansera raketa, kao i da nije odgovorio na radio pozive ili pucnje upozorenja.
Međunarodna aeronautička federacija kasnije će navesti da su bjeloruske vlasti od marta znale za trku i odobrile balon Stjuarta-Džervisa i Frenkela, kao i balone Džej Majkla Volasa, Kevina Brilmana, Dejvida Levina i Marka Salivena.
Štaviše, zvaničnici takmičenja rekli su da su piloti obezbijedili konkretne planove leta tokom trke.
Bjelorusija je izrazila žaljenje zbog tragedije, mada se nije formalno izvinila.
Vašington je oštro kritikovao Minsk zbog odugovlačenju u obavještavanju o incidentu i dodatno se naljutio kada su bjeloruske vlasti ostalim balonistima, koji su bili prisiljeni da slete, izdale novčane kazne od 30 dolara jer nisu imali vize.
"Ovo je farsa", rekao je tadašnji portparol Stejt departmenta Nikolas Berns
"Očekivali smo izvinjenje bjeloruske vlade a umjesto toga dobili račun".
Incident se dogodio godinu dana pošto je Aleksandar Lukašenko – bivši upravnik poljoprivredne zadruge koji se predstavljao kao borac protiv kriminala i korupcije – izabran za funkciju predsjednika Bjelorusije, na kojoj će ostati decenijama pošto je izgradio autoritarni sistem sličan bivšem sovjetskom, slamajući sve protivnike koji su mu stali na put.
Raspoloženje na visokom nivou
Nekoliko sati prije tragedije, Frenkel i Stjuart-Džervis su bili u radio kontaktu s Volasom i Brilmanom, koji su bili udaljeni samo 20 kilometara poslije više od 60 sati leta.
"Ostalo nam je 12 vreća (balasta)", rekao je Frenkel, "i sva naša voda. Idemo i četvrto veče."
"Ako ne možete da pronađete svoju posadu", odgovorio je Volas, Frenkelov blizak prijatelj, "još uvijek možete sletjeti. Moji momci su tačno ispod vas."
Napola u šali, napola u zbilji, Volas je bio svjestan da drugi balon ima dobre šanse za pobjedu ako ostane u vazduhu.
"Mislim da nećemo", nasmijao se Frenkel.
Trka balona Gordon Benet, nazvana po sportisti milioneru i vlasniku lista Njujork herald, glavni je događaj među balonistima.
To je u principu jednostavan događaj – pobjednik je balon koji bez slijetanja ode najdalje od početne tačke.
Događaj je doslovno ubica s desetinama žrtava tokom godina.
U trci 1923. godine koja je održana u Evropi, pet balonista je poginulo od groma, dok je u oluji šest teško povrijeđeno.
U godini bjeloruske tragedije njemački balonisti Vilhelm Elmenrs i Bernd Landsman postavili su rekord trke za najduži let, ostavši u vazduhu više od 92 sata prije nego što su 13. septembra sletjeli u Letoniji.
Te godine trka je počela 9. septembra polijetanjem 17 balona s početne tačke u švajcarskom mjestu Vil.
Do večeri 10. septembra, šest balona je sletjelo na različitim mjestima u zapadnoj Evropi, završavajući svoj pokušaj da osvoje trofej.
Svjedok tragedije
Dok su Amerikanci išli nebom zapadne Bjelorusije, Vasil Zdanjuk, glavni urednik bjeloruskog lista Svobodnje novosti i dopisnik moskovskog Vojnog časopisa, u svoj kancelariji u Minsku radio je intervju s komandantom bjeloruskih vazdušnih snaga Valerijem Kastenkom.
"Posle otprilike 20 minuta intervjua, zvao je dežurni operativac Snaga vazdušne odbrane i rekao: 'Imamo situaciju: neidentifikovani predmet pojavio se nedaleko od naših objekata, nedaleko od aerodroma'. U blizini je vojna vazduhoplovna baza", prepričao je Zdanjuk za Karent tajm, medijski projekat na ruskom jeziku koji RSE vodi u saradnji s Glasom Amerike (VOA).
Zapravo, prema Zdanjuku, Kastenka je u tom trenutku objašnjavao problem koji niskoleteće sonde – uglavnom meteorološki baloni – predstavljaju za bjelorusku protivvazdušnu odbranu.
"Kastenka je pričao kako je jedan od tih balona preletio iznad Minska i umalo izazvao paniku, iako nije bilo opasnosti", prisjetio se on. "I kaže: 'Vidite koliko ste srećni. Razgovaramo o tome, a u vazduhu je balon."
Kastenka je naredio da vojni helikopter "Mil Mi-24" poleti da bi provjerio taj objekat.
Kako se vojni helikopter približavao balonu "D-Karibi", Kastenka je kliknuo na spikerfon, omogućuju Zdanjuku da čuje razgovor s komandantom helikoptera.
"Poslije pet minuta, kada je helikopter leteo oko (balona), operativac je pitao: 'Šta da radimo s njim?' 'Šta da radimo? Oborimo ga'", odgovorio je (Kastenka) dodajući nekoliko teških psovki. A ja sjedim tamo, radim intervju i sve se to snima", rekao je Zdanjuk.
Zdanjuk je rekao da je mogao da čuje i pucnjavu mitraljeza dok mu se Kastenka, kako je kazao, hvalio: "Vidite, tako mi radimo. Tako mi služimo."
Tijela Frenkela i Stujart-Džervisa su kasnije pronađena u šumi blizu grada Bjaroza, nakon pada od oko 2.000 metara.
Zdanjuk je za Karant tajm u intervjuu u decembru 2019. rekao da je uvjeren da Kastenka nije znao da je u balonu bilo ljudi, spekulišući da situacija ne bi imala tragičan kraj da je Kastenka sačekao nekih 20 minuta dok se nisu pojavila druga dva američka balona.
"Tada bi bio oprezniji: zašto lete jedan za drugim", rekao je Zdanjuk. "I postalo bi jasno da se održavalo svjetsko prvenstvo u balonima iz Švajcarske".
Ostali Amerikanci
Od dva preostala američka balona, prvi je sletio N69RV kojim su upravljali Dejvid Levin i Mark Salivan.
"Prvo smo se držali sjevernije rute: uputili smo se u mali dio Rusije blizu Letonije i popeli se iznad Baltika. Ali kada je ujutru balon počeo da se podiže usljed sunčeve energije, okrenuli smo se ka istoku ka Bjelorusiji", kasnije je prepričao Salivan.
Dva sata prije prelaska granice, balonisti su pokušali da stupe u kontakt s kontrolom leta u Minsku.
Njihov signal je potvrđen, ali im je odgovoreno na ruskom, iako se engleski obično koristi u međunarodnoj vazduhoplovnoj komunikaciji.
Volas i Brilman su sletjeli u Bjelorusiju pošto su im Bjelorusi tako naredili.
Levin i Salivan su ignorisali sličnu naredbu, ali su takođe sletjeli u Bjelorusiju zbog pogoršanja vremena.
Izrugivanje?
Bjeloruska vlada je izrazila žaljenje zbog incidenta, ali nije ponudila formalno izvinjenje.
"Pozvali smo bjelorusku vladu da se sabere i osigura da svi entiteti bjeloruske vlade... počnu da shvataju da je način kako rješavaju ovaj incident i način na koji postupaju s američkim građanima zaista izrugivanje", rekao je 16. septembra 1995. Berns iz Stejt departmenta.
"Bez obzira na okolnosti i da li je balon mogao ili nije mogao da odgovori na radio pozive bjeloruske vojske, obaranje se apsolutno ne može braniti", rekao je on. "Štaviše, bjeloruskoj vladi trebalo je čak 24 sata da nas obavijesti o incidentu. Mi snažno protestujemo i zahtijevamo da bjeloruska vlada sprovede punu istragu."
Međudržavni vazduhoplovni komitet Zajednice nezavisnih država (ZND) – labave grupe bivših sovjetskih republika – istražio je incident s predstavnicima američkog Nacionalnog odbora za bezbjednost saobraćaja (NTSB) i njemačkih vazduhoplovnih vlasti.
U svom konačnom izvještaju, odbor je zaključio da su uzroci obaranja: "Neodobren let u vazdušni prostor (Bjelorusije) neidentifikovanim balonom bez radio veze (između posade balona i bjeloruske kontrole letenja)" i "greške (bjeloruskih) protivvazdušnih odbrambenih elemenata u identifikaciji i klasifikaciji letjelice koja je narušila vazdušni prostor (Bjelorusije)".
Jurij Sivaku, šef bjeloruskog Savjeta za bezbjednost u vrijeme incidenta, branio je postupke Bjelorusije, rekavši za Karent tajm 2019. da bi svaka zemlja u sličnim okolnostima postupila isto.
"Ako se neidentifikovana letjelica pojavi u stranom prostoru – u bilo kojoj zemlji – prvo pregovaraju s njom, zatim podižu odgovarajuće odbrambene vazdušne snage koje ili stupaju u komunikaciju ili je prisiljavaju da sleti", rekao je Sivaku koji je sada na crnoj listi EU zbog njegove navodne uloge u otmicama i ubistvima opozicionih lidera u Bjelorusiji 90-ih.
"Čak i ako ne radi radio komunikacija, postoji čitav niz različitih (postupaka): zamah krilima i tako dalje da bi iznudilo slijetanje ili pokazivanje rukom 'Prati me'. U ovom slučaju balon uopšte nije reagovao i to je tada bilo veoma čudno".
Prema Sivakuu, vojska je pretpostavila da "svačega" može biti u balonskoj gondoli.
Do tog zaključka je došla jer su u blizini bili vazduhoplovna baza i drugi vojni objekti.
On je kao "spekulacije i glasine" odbacio izvještaje da je posada koja je učestvovala u obaranju nagrađena medaljama.
"Ljudi su umrli – to je tragedija", rekao je. "Ko bi šta nagradio u takvim slučajevima? To nije bio čin agresije. To je bila samo nesreća."
'Oprostite nam'
Iako porodice žrtava nikada nisu dobile zvanično izvinjenje ili kompenzaciju iz Minska, mnogi obični Bjelorusi izrazili su žaljenje i sramotu zbog ponašanja svoje vlade.
Aleksandar Artjuhovič, koji je tada studirao na američkom univerzitetu, izrazio je nadu da će to obaranje biti posljednja takva tragedija.
"Moja zemlja je sada u haosu", napisao je tada. "Milioni ljudi osjećaju se izmanipulisano i frustrirano. Nadam se samo da je (nedavni) incident jedina tragedija. Samo uklanjanje vještačkih prepreka koje je Zapad postavio našoj integraciji u svjetsku zajednicu može normalizovati stvari u Bjelorusiji."
Na prvu godišnjicu tragedije, aktivisti u Bjelorusiji na mjesto pada postavili su jednostavan kamen s krstom, datumom nesreće i porukom na bjeloruskom: "Oprostite nam".
Bonus video:
