Nijedan region u Španiji nije tako teško pogodio krah turizma, nijedan region nije doživio takav porast siromaštva - kao Majorka.
Oko 75 odsto prihoda direktno ili indirektno ima veze s turistima – zbog toga su i troškovi života za domaće stanovništvo vrlo visoki.
I to se sada - kada nema turista - gorko sveti.
Pritom je sve veći i vidljiviji jaz između imućnih stranaca i domaćih žitelja.
Brojni Njemci, Britanci, Skandinavci, Amerikanci u svojim luksuznim stanovima i finkama uživaju i dalje, kao da se ništa nije desilo.
Većina vlasnika kuća i stanova za izdavanje uopšte ne zna španski, niti su integrisani u život u lokalnoj zajednici. Klasični paralelni svjetovi.
Njemac - šokiran
Nemac Tom Mardorf (58) je imućan čovjek. On to priznaje bez problema. Na Majorci povremeno živi od 1996.
Na tom najvećem španskom ostrvu ima i dvije kuće. Njegovo stalno mjesto boravka je ustvari Malta.
Ali ovaj njemački preduzetnik, koji trguje prirodnom kozmetikom i dodacima u ishrani, voli Majorku i često navrati. Ali, u septembru, kada je tamo bio posljednji put bio je šokiran:
„Ljetnja turistička sezona, koje zapravo nije bi bilo, ostavila je svuda rużne tragove. Stopa siromaštva raste velikom brzinom. Nedostaci masovnog turizma sada postaju vidljivi na najbrutalniji mogući način”, tvrdi Mardorf.
Siromaštvo u Santa Ponsi nije vidljivo na prvi pogled, to je ipak jedan od turističkih magneta na bogatom jugozapadu Majorke.
„Samo ovdje, u regionu Kalvija, ima 60.000 hotelskih kreveta", priča Mardorf.
A sada oko 1.500 domaćinstava trenutno prima socijalnu pomoć.
Krediti i mala pomoć države
Pol Kameron je Britanac koji inače radi kao kelner.
On nam priča da se radi o „puzajućem siromaštvu, siromaštvu koje pogađa konobare i zaposlene hotela, ali i arhitekte i advokate.
„U glavnom gradu, Palmi, viđamo sve više ljudi koji žive na ulici, u šatorima”, kaže on.
Kameron na Majorci živi sa suprugom i troje male djece. Izdržavaju ovu osjeku – zahvaljujući ušteđevini.
A koliko je situacija dramatična, to vrlo dobro zna i Holanđanin Bart Moij, 55-godišnji vlasnik jednog restorana.
On je „nagomilao” već 23.000 eura dugova. I žali se da još uvijek nije dobio finansijsku pomoć koju je obećala država: „Dobio sam možda oko 2.000 eura direktne pomoći. To je drama.”
Svaka kriza ima svoje profitiere
Ima naravno i onih koji su profitirali od krize.
Među njima su agenti za prodaju nekretnina, ljudi koji sad posreduju između stranih investitora i hotela na Majorci kojima prijeti stečaj.
Cijene opadaju u segmentu jeftinijih i srednje skupih nekretnina, zato što se prodaju brojni hoteli i restorani – iż jednostavnog razloga: ne mogu vraćati kredite.
Od toga je profitirao i mladi Njemac Fabijan Dudek, osnivač firme Glassdollar.
On se sa svojom firmom prošle jeseni preselio na Majorku – „zato što se lokdaun može lakše podnijeti na moru, a ovdje su cijene trenutno pristupačne.”
Na svom imanju živi praktički izolovan.
Franko i masovni turizam
Glavni problem Majorke treba potražiti u prošlosti.
Španski diktator Franko je svoju zemlju 70-ih godina pretvorio u turistički raj za imućnije sjeverne Evopljane, a Majorka je postala destinacija masovnog turizma.
Majorka je dugo bila „mašina za štampanje novca" zahvaljujući kojoj su starosjedoci postajali sve bogatiji.
Profitirali su i stranci, koji su u 80-im i 90-i godinama počeli da otvaraju restorane, hotele, ljekarske ordinacije, advokatske kancelarije ili agencije za posredovanje u trgovini nekretninama.
Novcem iz EU-fondova su izgrađeni putevi, mostovi, željeznička infrastruktura i aerodromi.
A onda je došao Bregzit, turistički koncern Tomas Kuk je propao, a sad je i pandemija učinila svoje.
Bonus video:
