Prošlo je tačno godinu od kako je u Italiji uvedeno prvo zaključavanje, koje se u početku odnosilo samo na određene regione, i na sektore društva, ali je ta drastična mjera ipak šokirala svijet. U trenutku uvođenja prvih restriktivnih mjera u zemlji su bila 152 potvrđena slučaja infekcije koronavirusom i tri smrtna ishoda pa takva reakcija u prvi mah činila pretjeranom, piše britanski „Gardijan“.
Međutim, kako su dani prolazili, mjere su postajale strožije Do 4. marta 2020. svaka škola u Italiji je bila zatvorena, a nedjelju dana kasnije cijela zemlja je potpuno zaključana. Do 12. marta bilo 1000 smrtnh slučajeva, što je tada djelovalo strašno, a nakon svega četiri dana ta brojka je premašila 2000.
U autorskom tekstu za britanski list Tobijas Džons, koji živi u Parmi, piše da se većina država i dalje zabavljala u vrijeme kada su Italijani bili zatvoreni u svojim domovima i na televiziji gledalo apokaliptične prizore iz bolnica i mrtvačnica za čije je pražnjenje bila angažovana vojska.
Ubrzo je broj mrtvih na dnevnom nivou premašivao 1000, a lokalni listovi su na desetinama strana objavljivali umrlice.
Tokom prvih nedjelja zaključavanja Italijani su pjevali na prozorima dok su violinisti i gitaristi balkone pretvorili u pozornice. Svijet je obišao snimak dvije djevojčice koje igraju tenis na krovovima njihovih zgrada.
Džons piše da je to bio period koji je promijenio ne samo način na koji stranci doživljavaju Italijane, već i način na koji Italijani vide sami sebe. Njih većinom doživljavaju kao narod koji zaobilazi pravila, često spreman da zanemari opšte dobro radi lične koristi. Međutim, na proljeće 2020. Italijani su bili poslušni i disciplinovani. Džons piše da mu je njegova supruga, Italijanka, u šali govorila: „Naučili smo da čekamo u redu“. Nije čak bilo ni pravljenja zaliha toalet papira. Zemlja je djelovalo dostojanstvena u tugi.
Međutim, kada je krajem marta broj mrtvih premašio 10 000, zatim 20 000 sredinom aprila i 30 000 početkom maja, raspoloženje se promijenilo. Neobična euforija je nestala, a slogani „sve će biti u redu“ ispisani na čaršavima na balkonima djelovali su neumjesno, čak i uvredljivo.
Italijanska ekonomija - toliko ovisna od ugostiteljstva, sektora koji je najviše pogodila kovid kriza - bila je na koljenima. Tuiristi nijesu dolazili, vlasnici restorana i barova su pokušavali da opstanu radeći smanjeno radno vrijeme i prilagođavajući se pravilima koja su konstantno mijenjana.
„Da mi je ovaj restoran jedini izvor prihoda, ubio bih se“, kazao je Džonsu prijatelj Luka.
Nažalost, mnogi su izvršili samoubistvo. Do sredine maja najmanje 14 vlasnika preduzeća i ugostiteljskih objekata je oduzelo sebi život zbog ekonomske katastrofe. Do septembra, ta cifra je porasla na 71.
Iza tih tragedija su i mnoge druge: bankroti, preduzeća i porodično nasilje. Nezaposlenost u Italiji sada iznosi 9 odsto, a nezaposlenost među mladima je 30 odsto. Unutar tih cifri je i zapaljujuća polna nejednakost: od 444 000 ljudi koji su ostali bez posla 2020, njih 312 000 su žene.
Tmurnu statistiku najbolje oslikavaju pojedinačni slučajevi. Poput primjera uspješnog vlasnika restorana u Firenci Luke Vanija koji je oduzeo sebi život, ili Adrijana Ursa, poznatog džez pijaniste koji je bio primoran da radi kao dostavljač i koji je preminuo u 41. godini od srčanog udara dok je pokušavao da na guranje upali stari fiat.
Kao što je često slučaj u Italiji prilikom ekonomske patnje, organizovani kriminal se odmah aktivira. Mafijaši su dijelili hranu u siromašnim predgrađima, suspendovali naplatu reketa i ponudili keš kredite. „Ova vrsta „mafijaške socijalne pomoći“ je svojevrsna demonstracija njihove superiornosti u odnosu na državu, sredstvo za stvaranje konsenzusa, kontrole i zaduženosti, u bukvalnom i metaforičkom smilu, piše Džons.
Mafija takođe kupuje posrnule kompanije: 42 688 italijanskih firmi je promijenilo vlasnika u periodu između aprila i septembra 2020. Nijesu sve prešle u vlasništvo organizovanog kriminala, ali se zbog velikog broja novih vlasnika, koji su izabrali anonimnost, vjeruje da mnoge jesu.
Kompanije pod kontrolom mafije će naravno pohlepno vrebati 209 milijardi eura iz fonda za oporavak koje će Italija primiti od Evropske unije. Međutim, došlo je i do povećanja istinske solidarnosti. Imajuću u vidu porast svijesti o ranjivosti najslabijih pripadnika društva, dobrovoljna udruženja, humanitarne organizacije i nezvanične banke hrane su osnovane kako bi ih zaštitile.
Međutim pesimizam se, možda, najbolje odražava u trendu nazvanom „bebi zastoj“. Čak i prije pandemije, Italija je imala jednu od najnižih stopa nataliteta na svijetu, ali je u decembru 2020 - devet mjeseci nakon prvog zaključavanja - broj rođenih beba pao za 21,6 odsto. Tokom 2020. u Italiji je rođeno oko 408 000 beba što je najmanje na godišnjem nivou od 1861. godine.
Ove cifre su naročito zapanjujuće jer se činjenica da je oko 17 odsto populacije u Italiji starije od 70 godina, a 7,2 odsto preko 80 smatra primarnim uzrokom visoke stope smrtnosti od kovida-19 u toj zemlji. Preko 95 000 ljudi je u Italiji umrlo od kovida.
Ekonomske prognoze su takođe mračne: protekle godine italijanski dug je porastao za 33 procenta i iznosi 160 odsto BDP-a.
Italija sada djeluje, kako je to opisao novi premijer Mario Dragi, kao trezveno, ozbiljno mjesto.
Bonus video:
