Zbog njega su okončavane karijere, političari primoravani na ostavke, a čak je razvio uspješan biznis u namjeri da stane na kraj književnoj krađi. Zovu ga “lovac na plagijate”, a on za sebe kaže da je “pedantan” i “zavisnik”.
U zemljama njemačkog govornog područja, gdje su titule važan signal društvenog statusa, Štefan Veber je napast za akademike, političare, poznate ličnosti i brojne druge potencijalne prestupnike, piše “Njujork tajms”.
Veber, austrijski profesor komunikologije, okončao je karijeru nekoliko ljudi, a mnogima otežao život. Ono što je počelo kao hobi, sada se razvilo u posao s pet slobodnih “kolaboranata”, kako ih zove, koji s njim rade na otkrivanju grešaka lijenih, traljavih ili potpuno podmuklih pisaca, navodi američki list.
Njegova najnovija meta je Analena Berbok, kandidatkinja Zelene stranke za nasljednicu Angele Merkel na funkciji njemačke kancelarke na izborima ovog mjeseca.
Veber (51) je ono što će mu postati životno zanimanje počeo 2005. godine, kada ga je plagirao njemački teolog Joahim Fels, koji je rekao da je urednička greška razlog zbog kojeg Veberov rad nije na odgovarajući način priznat u njegovom doktoratu. Mislio je da će to obrazloženje biti dovoljno, ali nije bio svjestan s kim ima posla.
“Njujork tajms” piše da je Veberova tužba dovela do pokretanja univerzitetske istrage koja je otkrila da je 86 odsto od prvih 100 stranica Felsove disertacije plagirano iz Veberovog rada. O prevari su uveliko izvještavali mediji i Felsu je na kraju oduzet doktorat.
U međuvremenu, naoružan samo komercijalnim softverom i gotovo fotografskim pamćenjem, Veber se okomio na brojne istaknute ličnosti.
Nakon navoda da je Analena Berbok uljepšala svoju biografiju, Veber je kroz Turnitin i druge programe za otkrivanje plagijata provukao njenu nedavno objavljenu knjigu “Sada: Kako obnavljamo svoju zemlju”. Najmanje 12 pasusa su označeni kao gotovo identični s drugim izvorima.
“Namjerna prevara”, rekao je Veber, koji je nekada radio kao novinar tabloida. On je otkrića objavio na svom blogu i kroz brojne intervjue za medije u Njemačkoj i Austriji.
Udružena kampanja diskreditacije?
Kako se ta tema našla na naslovnim stranama, stručnjaci su upozorili da standarde za doktorske disertacije ne bi trebalo primjenjivati na kratku publicističku formu jedne političarke. Mnogi su to protumačili kao udruženu kampanju diskreditacije veoma uspješne žene, dok su se drugi pitali da li je ultradesnica finansirala Veberovo istraživanje. On tvrdi da nije.
Ova epizoda je, ipak, pojačala utisak o Berbok kao “sumnjivoj i traljavoj”, kaže Veber. Ona je na proljeće vodila u anketama, a od tada joj je podrška opala na manje od 20 odsto, mada skandal s plagiranjem nije jedini faktor.
Kritičari opisuju Vebera kao napornog krstaša koji uživa u narušavanju reputacije. Čak i njegove pristalice priznaju da njegova pobuda da od pisaca, akademika i drugih traži najviše standarde može biti uznemirujuća.
“On uvijek želi da bude najbolji, a to zahtijeva i od drugih”, kaže Peter A. Bruk, bivši profesor na Univerzitetu u Salcburgu koji je bio Veberov mentor.
Za posao, koji se sastoji od istraživanja publikacija akademika, mišljenja stručnih svjedoka i knjiga, Veber je plaćen čak 400 dolara po satu.
Ali, većina njegovih klijenata obično spada u dvije kategorije - muškarci koji pokušavaju da diskredituju bivše žene usred ili nakon razvoda (ali nikada obrnuto) i ljudi koji pokušavaju da naruše kredibilitet komšija u neprijatnim imovinskim sporovima.
Veber kaže da sada prima oko 50 upita mjesečno i da su ljudi počeli da mu šalju dojave o velikim slučajevima poput onog koji je pokrenuo protiv Kristine Ašbaher, austrijske ministarke rada koja je podnijela ostavku u januaru nakon skandala s plagijatom.
“To je zlatni rudnik”, rekao je o zluradosti Austrijanaca.
I Johanes Han na meti optužbi
Ne meti Veberovih optužbi za plagiranje našao se i Johanes Han, kada je bio austrijski ministar nauke. Han je na kraju oslobođen optužbi.
Većina onih koje je prozvao i osramotio nisu ostali bez titule ili posla, kaže Veber, ukazujući na slučaj Hana, koji je potom postao komesar Evropske unije. Ove godine, međutim, kada je u akademskom radu Kristine Ašbaher razotkrio “plagijat, pogrešne citate i loše poznavanje njemačkog”, ona se povukla u roku od dva dana.
Duže od decenije, Veber ističe da je plagijat disciplina vrijedna istraživanja koje bi država trebalo da finansira, ali je vlada počela da obraća pažnju tek nakon slučaja Ašbaher.
Uz vladino finansiranje, Veber sada procjenjuje kako austrijski univerziteti primjenjuju softver za otkrivanje plagijata i kreira sajt koji će postati krajnji vodič za pravilno navođenje izvora, citata i referenci. Kaže da želi da podigne standarde toliko visoko da više ne mora da se bavi tim poslom.
Ali za sada mora da skenira i digitalizuje disertacije dvojice visokih državnih službenika. Kaže da su napisane u periodu od 2000. do 2009, u vrijeme procvata plagiranja.
“To mi je već sumnjivo”, kaže uz šeretski osmijeh.
Bonus video:
