Desetogodišnja Alesandra Klemente je 11. juna 1997. čula 41 pucanj kroz otvoreni prozor svog doma u Napulju, dok je čekala majku da dođe na ručak. Kada je pucnjava prestala, potrčala je do prozora i vidjela majku Silviju kako leži u lokvi krvi. Alesandrin mlađi brat je stajao pored majke i jecao. Silvija Klemente nije bila meta ubice nego je sa 39 godina stradala od zalutalog hica. Alesandra do tada nije bila čula za organizaciju koja je njenoj majci oduzela život - napuljsku mafiju Kamora.
Dvadeset četiri godine kasnije, sada 34-godišnja Alesandra želi da postane gradonačelnica Napulja. U kampanji učestvuju drugi rođaci žrtava mafije i sin glavnog mafijaša Kamore. Klemente se na svakom predizbornom skupu prisjećala dana kada joj je ubijena majka, piše britanski “Obzerver”.
“Nikad do tada nisam čula pucnje, pa sam prvo pomislila da je u pitanju saobraćajna nesreća”, rekla je u jednom nedavnom intervjuu. “Tek kasnije sam saznala da je Kamora planirala da ubije jednog bosa”.
Mafijaške ubice su tog dana izašle na ulice naselja Arenela na brdu Vomero, na motorima. Bjesnio je rat između lokalnih bandi i noć ranije, grupa plaćenika je dobila naređenje da ubije Luiđija Ćimina, glavnog mafijaškog bosa iz rivalskog klana. To naređenje su dobili 13 puta prošle godine i 13 puta su omanuli jer bos nije bio laka meta. Znali su, ovoga puta, da ne može biti greške. Kada su vidjeli dvojicu Ćiminovih ljudi ispred njegove zgrade, osuli su paljbu.
“Kada sam pogledala kroz prozor, vidjela sam mlađeg brata Frančeska kako drži ruku naše majke. Kada je došla policija, nije htio da je pusti. Bila sam skrhana, ali sam znala da moram da čuvam brata”, kazala je Klemente.
“Odlučila sam da se kandidujem za gadonačelnicu jer ne želim da nijedno dijete više doživi takvu tragediju”.
“Obzerver” piše da njen plan da prekine ciklus nasilja zavisi od majki i supruga mafijaša.
“Odrasla sam sa mišlju da je neko drugi trebalo da umre umjesto moje majke. Ali, vremenom sam shvatila da se promjena ne rađa iz mržnje, nego iz ljubavi, i da ću morati da pomognem majkama kamorista ako želim da mijenjam stvari. Te majke moraju da postanu moji saveznici da bih zaista uspjela. Majke i, uopšteno, žene unutar Kamore, imaju skoro strukturisanu moć. One su vrlo, vrlo uticajne”.
Tinejdžeri laka meta za vrbovanje
Uspon žena na komandnim fukcijama unutar mafije je sve rasprostranjeniji fenomen u Italiji. Poznate kao “bosovi u suknjama”, zamijenile su zatvorene muževe i sinove u mafijaškim žarištima širom juga Italije, piše britanski list.
Međutim, prava snaga Kamore potiče od tinejdžera. U predgrađima Napulja, kriminal se smatra putem do finansijskog uspjeha, kao i do sticanja poštovanja unutar zajednice. Postoji malo institucija koje mogu da ponude kredibilnu alternativu djeci u tim naseljima, navodi “Obzerver”, ističući da su ona laka meta za vrbovanje u mafiju.
“To su mladi ljudi koji u odsustvu pozitivnih uzora, za 100 eura dnevno prodaju drogu za Kamoru”, kaže Klemente, koja je od 2013. radila u lokalnom savjetu sa fokusom na politiku za mlade.
“Zato moramo njima i njihovim majkama da objasnimo da je laka zarada iluzija. Jer će sa 23 godine, u najboljem slučaju, završiti u zatvoru, a u najgorem, biti ubijeni”.
Kao kandidatkinja za gradonačelnicu, Klemente ima podršku i umjerene ljevice i ultraljevice. Nije favorit i procjena glasova se kreće između 11 odsto i 22 odsto. Ankete su davale jasnu prednost kandidatu Gaetanu Manfrediju, bivšem dekanu Univerziteta u Napulju Federiko II, kojeg podržavaju Demokratska partija i pokret Pet zvjezdica.
Međutim, kako navodi “Obzerver”, ispitivanja koja se sprovode u tom gradu često se ispostave kao nepouzdana i preinače ih neodlučni i uzdržani birači, kojih trenutno u Napulju ima 52 odsto.
Ko god da pobijedi, imaće komplikovan zadatak. Iako je grad napredovao sa socijalne i kulturne tačke gledišta, problemi su ostali. Prema zvaničnim podacima lokalnih vlasti, više od 30 odsto stanovnika Napulja je nezaposleno.
Distancirao se od oca mafijaša
U posljednjim danima predizborne kampanje, Klemente je prisustvovala desetinama mitinga sa ljudima koji su ostali bez posla, mnogi zbog pandemije.
Sa njom je bio Antonio Pićirilo, kandidat za gradsko vijeće i sin bosa Kamore Rozarija Pićirila. Antonio ima samo 25 godina i odrastao je viđajući oca, koji je robijao u više zatvora širom Italije, sa druge strane rešetaka. Jednog dana, umoran od gledanja kako služi još jednu kaznu, Pićirilo je odlučio da se javno distancira od svega što je njegov otac učinio.
“Moja priča je o patnji, obilježena bolom koji mi je otac nanio”, rekao je Antonio za “Obzerver”.
“Prestao sam da ga posjećujem u zatvoru. Bilo je previše bolno. U Kamori bi bio pripremljen put za mene. Mogao sam da radim tatin “posao”, ali od tog svijeta mi je muka. Tako sam prije nekoliko godina odlučio da iskalim bijes prema tom svijetu.
Volio bih da moj otac zna da sam protiv njega zato da bih ga spasio. Moja pobuna je način da doprem do njega. Pružam ruku koju je on trebalo meni da pruži kad sam bio mali”.
Alesandra Klemente je tokom kampanje voljela da podijeli priču o vremenu kada je u bolnici posjetila djevojku čiji je život bio skoro okončan, na isti način kao i život Alesandrine majke. Djevojka se zove Noemi, i tada je imala samo četiri godine. I nju je ranio zalutali metak ispaljen tokom napada mafije. Život joj je visio o koncu, metak joj je pogodio kičmu i probio joj pluća.
“Njeno stanje je bilo beznadežno”, ispričala je Alesandra. “Onda se jednog dana, nakon desetina operacija, probudila. Počela je samostalno da diše i da hoda. Ona je danas prelijepo dijete. A za mene je Napulj dijete poput Noemi, koje je u prošlosti bilo teško povrijeđeno. I koje konačno može ponovo da diše, da ponovo hoda. Ali sada, sada želim da natjeram Napulj da trči.”
Bonus video: