Ako Rusija izvrši invaziju na Ukrajinu, ishod bi bio "užasan" i doveo bi do velikog broja žrtava, izjavio je u petak najviši američki vojni zvaničnik, upoređujući ovaj trenutak sa Hladnim ratom.
Američki zvaničnici tvrde da nagomilavanje ruskih trupa duž granice sa Ukrajinom obuhvata i zalihe krvi za ranjene, što je detalj koji ide u prilog komentarima SAD da Rusija sada ima kapacitet da krene na svog susjeda.
Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski ne isključuje mogućnost totalnog rata sa Rusijom, ali je poručio da njegova zemlja nije Titanik koji tone i optužio Vašington i medije da šire paniku koja utiče na ekonomiju.
Niko sa sigurnošću ne može reći je li Putin riješen da napadne ili samo blefira kako bi izvukao ustupke od Ukrajine i Zapada.
"Rijetko kad je na polju ljudskog sukoba toliko toga zavisilo od hira jednog čovjeka", piše britanski "Ekonomist". Ističe da je Ukrajina direktna provokacija za Putinovu autoritarnu Rusiju i da on možda smatra da mu je rat neophodan da bi politički preživio. U uvodniku se takođe ocjenjuje da bi rat u Ukrajini mogao imati užasne posljedice, da bi destabilizovao globalni poredak i čak mogao potvrditi Putinovu propast.
Briselski portal "Politiko" piše da u pitanju nije samo budućnost slobodne i demokratske Ukrajine, nego i čitave bezbjednosne arhitekture Evrope nakon Hladnog rata.
Potčinjavanje Ukrajine imalo bi stratešku cijenu za Rusiju i svaka država u njenoj sjenci bi revidirala svoje bezbjednosne proračune. To bi vjerovatno dovelo do raspoređivanja dodatnih američkih trupa u Evropi i suspenzije sporazuma Zapada sa Rusijom da ne uspostavlja trajne NATO baze na Baltiku ili u centralnoj i istočnoj Evropi. Rasprave u Finskoj i Švedskoj o pridruživanju NATO bi se intenzivirale, predviđa "Politiko".
U analizi se ističe da bi se bezbjednosno okruženje u Evropi iz temelja promijenilo, što bi vjerovatno vratilo u prvi plan tinjajuće sukobe na drugim mjestima na kontinentu, kao što je Bosna i Hercegovina. "Rusija bi mogla da iskoristi svoj uticaj tamo i drugdje na Balkanu, posebno u Srbiji, da izazove dalje podjele u Evropi", navodi portal.
Putin možda planira totalnu invaziju u kojoj bi ruske snage prodrle duboko u Ukrajinu da zauzmu prijestonicu Kijev i zbace vladu. Ili bi nastojao da pripoji dodatnu teritoriju na istoku Ukrajine, praveći koridor koji povezuje Rusiju sa Krimom. A možda želi mali rat u kojem Rusija "spasava" separatiste u Donbasu od navodnih ukrajinskih zvjerstava i istovremeno degradira ukrajinsku armiju, piše "Ekonomist".
Mnogi smatraju da "kopneni most" do Krima nije adekvatan za Putinov cilj kontrolisanja političke budućnosti Ukrajine, a da je potpuna okupacija komplikovana na duže staze.
"Rusima možda ne bi bilo puno teško da proglase pobjedu nakon nekoliko nedjelja, ali tada bi počeo pravi rat", kaže za "Politiko" Maksimilijan Terale, gostujući profesor na Londonskoj školi ekonomije. "Teško bi je bilo održati i Rusi bi se vrlo brzo mogli suočiti sa brutalnim gerilski ratom".
Iako se ne slažu oko mnogih detalja, vojni analitičari i zvaničnici s obje strane Atlantika su saglasni da bi Putinov idealni scenario bila podijeljena Ukrajina kojom bi dobio kontrolu nad zemljom istočno od Dnjepra, koji teče otprilike sredinom Ukrajine, od bjeloruske granice do Crnog mora.
Izgovor za upotrebu sile
S obzirom na to da su uslovi koje je Rusija postavila Zapadu krajem prošle godine bili očigledno nerealni, jedna od teorija je da Putin prosto pokušava da napravi smokvin list za udžbenike istorije, u nadi da neće samo njega kriviti za ono što uslijedi, piše "Politiko".
"Samo što nije tražio da se vrati Aljaska", kaže Majkl Kofman, vodeći ekspert za rusku vojsku i direktor programa za studije Rusije na CNA, institutu iz Vašingtona.
"Mislim da želi odbijanje SAD kako bi opravdao upotrebu sile, a i za istorijske zapise".
Veliki rat nosi sa sobom izuzetne rizike, ali manji rat možda ne bi zaustavio približavanje Ukrajine Zapadu
Iako ni Vašington ni Evropa ne gube nadu u diplomatsko rješenje, teko je vidjeti šta bi Zapad mogao ponuditi ruskom lideru u zamjenu za kontrolu nad Ukrajinom, navodi "Politiko", podsjećajući da se Putin nije ustezao od upotrebe sile u skorijoj prošlosti, hvatajući Zapad nespremnim - od invazija na Gruziju i Ukrajinu do raspoređivanja vojnih snaga u Siriji.
"Štaviše, ako bi se Putin povukao bez ispaljenog metka nakon što je rasporedio hiljade trupa (uz ogroman trošak), djelovao bi kao lider koji je opasan samo na riječima - što nije dobra reputacija za jednog autokratu. I njegova elita bi mogla početi da se pita je li normalan", ističe "Politiko".
Zato predsjednik SAD Džo Bajden i mnogi saveznici NATO-a vjeruju da je neka vrsta oružanog sukoba neizbježna, makar samo da bi se opravdalo nagomilavanje i Putinu dalo više uticaja na budućnost Ukrajine za pregovaračkim stolom.
Potcjenjuje se riješenost Ukrajinaca
"Ekonomist" piše da bi potpuna ruska invazija bila najveći rat u Evropi od 1940-ih i prvi put bi strani osvajač srušio demokratski izabranu evropsku vladu.
"Rusi ne samo da bi pretrpjeli žrtve, posebno tokom dugotrajne pobune, već bi takođe izazvali smrt nebrojenih Ukrajinaca - takođe Slovena, sa kojima mnogi imaju porodične veze".
Manje ambiciozna invazija bi odnijela mnoge živote i bilo bi je teško obuzdati. Sankcije bi mogle biti blaže, ali bi ipak bile bolne. Odvajanje Rusije od Zapada bi se ubrzalo. Ako vlada u Kijevu ostane nezavisna, udvostručila bi napore za približavanje Zapadu, predviđa "Ekonomist". Dodaje da Putinovo nasilničko ponašanje u proteklih osam godina znači da ni građani istoka Ukrajine koji govore ruski više ne žude za tješnjim vezama sa Moskvom.
"Rusi potcjenjuju riješenost Ukrajinaca", izjavio je za "Politiko" Gustav Gresel iz Evropskog savjeta sa spoljne odnose. On misli da bi se Ukrajinci žestoko borili.
To bi Rusima ostavilo dvije opcije - da se povuku i prihvate diplomatsko rješenje ili da još jače stegnu obruč.
Ako bi se Putin povukao bez ispaljenog metka nakon što je rasporedio hiljade trupa (uz ogroman trošak), djelovao bi kao lider koji je opasan samo na riječima - što nije dobra reputacija za jednog autokratu. I njegova elita bi mogla početi da se pita je li normalan
"Imam osjećaj da bi Putin nastavio još jače jer je jedini način da postigne cilj uspostavljanja kontrole nad Ukrajinom da je potčini i okupira", kazao je Gresel.
Sa proruskom marionetskom vladom u Kijevu i kontrolom nad istokom Ukrajine, zapadna polovina zemlje bi postala svojevrsna krnja država, tampon između sfera Rusije i NATO-a, piše u analizi briselskog portala.
"Ako se to desi, Putin bi možda uklonio prijetnju koju, kako vjeruje, slobodna Ukrajina predstavlja za njegovu vladavinu, ali bi troškovi bili ogromni za sve strane".
Ruski napad i okupacija istoka izazvali bi talas izbjeglica u zapadnu Ukrajinu i Evropu. Ukrajincima je omogućen bezvizni režim za EU, pa bi vjerovatno mnogi pošli u zemlje bloka da traže azil, navodi "Politiko".
Zapad, koji je do sada bio podijeljen po pitanju dodatnih sankcija Rusiji, bio bi jedinstveniji nego ikad od Hladnog rata, ocjenjuje se u analizi.
Čak bi se i u Njemačkoj situacija preokrenula "jer ako postoji nešto što njemačka ljevica ne bi prihvatila, to je oružani sukob, posebno onaj u kojem ginu civili".
Globalni efekat sankcija
Rusija bi pretrpjala teške sankcije. Njene banke bi bile oštro kažnjene, a ekonomija lišena ključnih američkih visokotehnoloških komponenti. Ultrabogati, uključujući možda samog Putina, mogli bi biti spriječeni da troše i štede u inostranstvu. Obični Rusi bi patili usljed pada životnog standarda, što je već trend posljednih sedam godina, piše "Ekonomist".
List navodi da bi ekonomske posljedice rata bile izdržive za Putina, makar kratkoročno. Dodaje da njegova centralna banka ima rezerve od 600 milijardi dolara, više nego dovoljno da prebrodi sankcije.
"Međutim, politički dobici u Ukrajini lako bi mogli biti nadjačani neuspjesima kod kuće, gdje će, kao što Putin zna bolje od bilo koga, njegova sudbina na kraju biti određena".
Zapadne sankcije bi, ocjenjuje "Politiko", dodatno povećale zavisnost Rusije od Kine i izložile Putina pritisku Pekinga.
Sankcije ne bi pogodile samo Rusiju, koja je glavni snabdjevač Zapada gasom i naftom. Kažnjavanje njenog energetskog sektora vjerovatno bi povećalo cijene roba u svijetu, što bi potrošači brzo osjetili na benzinskim pumpama ili na računima za struju.
"Ekonomist" podsjeća da je Rusija najveći svjetski izvoznik pšenice, a Ukrajina je odmah iza nje. Rusija je veliki izvor metala, a čak i mali šok na tržištima mogao bi izazvati rast cijena roba.
Destabilizujući presedan
Uspješna invazija na Ukrajinu bi takođe postavila destabilizujući politički presedan, piše "Ekonomist", ističući da norma da zemlje ne prekrajaju granice drugih zemalja silom oružja dugo služi kao potpora globalnog poretka. Kada je Irak zauzeo Kuvajt 1990. godine, međunarodna koalicija predvođena Amerikom ga je istjerala.
"Putin, koji ima nuklearni arsenal pod svojom komandom, već se izvukao s aneksijom Krima. Ako zauzme veći dio Ukrajine, teško da će iznenada zaključiti da je došlo vrijeme da se pomiri sa NATO-om", navodi se u uvodniku britanskog nedjeljnika.
Veća je vjerovatnoća da će nastaviti, uz pomoć novog prisustva ruskih snaga u Bjelorusiji, da iskušava klauzulu NATO-a o kolektivnoj odbrani, ocjenjuje list i dodaje: "Ne samo da bi uživao u prilici da podrije američke obaveze prema Evropi, već bi se takođe oslanjao na demonizovanje neprijatelja u inostranstvu kako bi opravdao svoju oštru vladavinu kod kuće".
Putin se već izvukao s aneksijom Krima. Ako zauzme veći dio Ukrajine, teško da će iznenada zaključiti da je došlo vrijeme da se pomiri sa NATO-om
Postoji zabrinutost da bi Kina mogla iskoristiti krizu u Ukrajini da pokuša da silom osvoji Tajvan što bi, kako ocjenjuje "Politiko", gurnulo svijet u još dublju krizu.
"Definitivno će postati puno mračnije i gore prije nego što se poboljša", predviđa Majkl Kofman. "Vratićemo se u jedan veoma stari svijet za koji su se neki od nas nadali da ga više neće vidjeti".
"Ekonomist" piše da bi Iran i Sirija mogli izvući zaključak da su slobodniji da nekažnjeno koriste nasilje. Ako "jači kači", povela bi se borba oko drugih spornih granica u svijetu.
Kako bi Zapad trebalo da odgovori
"Ekonomist" piše da bi Zapad trebalo da odgovori na tri načina: odvraćanjem, nastavkom razgovora i pripremanjem. Da bi odvratile Putina, zapadne sile - naročito Njemačka - trebalo bi da prestanu da se kolebaju, predstave jedinstveni front i jasno stave do znanja da su voljne da plate cijenu uvođenja sankcija Rusiji i takođe podrže one Ukrajince koji su spremni da se odupru okupatorskoj vojsci. Diplomate bi u međuvremenu trebalo da nastave da razgovaraju i da traže zajednički jezik oko, na primjer, kontrole oružja. Evropa bi takođe trebalo da se pripremi za narednu krizu tako što će staviti do znanja da će putem energetske tranzicije smanjiti zavisnost od ruskog gasa.
"Rijetko kad je razlika između interesa jedne zemlje i interesa njenog lidera bila tako oštra. Rusija bi imala koristi od boljih, bližih, mirnih odnosa sa Zapadom. Takve veze bi bile moguće da se Putin ne ponaša tako odvratno. Samo on ima koristi od nesloge, jer može da kaže Rusima da su pod opsadom i da im treba čvrstorukaš da ih brani. Ali, čak i najlukaviji moćnik može napraviti pogrešnu procjenu. Invazija na Ukrajinu bi na kraju mogla da dokaže Putinovu propast, ako se pretvori u krvavu kaljugu ili učini Ruse siromašnijim, ljućim i željnijim promjena. Čak i samo zbog sebe, on bi trebalo da proglasi pobjedu nad zamišljenom prijetnjom sa kojom se Rusija suočava u Ukrajini - i odustane", zaključuje "Ekonomist".
Bonus video:
