Da li je izraz nedostatka poštovanja ako se za Franka-Valtera Štajnmajera kaže da je neupadljiv? Ne, ni prema njegovoj osobi niti prema njegovoj dužnosti poglavara njemačke države. Od jedne takve osobe se smije očekivati da ostavi tragove. Takve, koji će ostati u pamćenju. Predsjednik može izazvati i kontroverze, a povremeno čak i mora. Prije svega kada politika i društvo traže orijentaciju.
Tri primjera, tri pitanja: Zašto se u pandemiji korone Njemačka ne angažuje jače za pravedniju raspodjelu vakcina u svijetu? Šta učiniti da se očajni ljudi u bjekstvu ne utope u Sredozemnom moru? Kako spriječiti rat u Evropi? Niko od Štajnmajera ne očekuje rješenja za te i neke druge tragedije. Za to su nadležni Vlada, parlament i pravosuđe. Predsjednik je iznad njih, u određenom smislu se čak ne smije miješati u dnevnu politiku.
Barem malo od Riharda fon Vajcekera
Ali, u svom božićnom govoru i drugim prigodnim govorima, kao i u raspravama češće bi trebalo da pređe uske granice svoje primarno reprezentativne dužnosti. Kao što je to učinio Rihard fon Vajceker 1985. u svom govoru povodom 40-godišnjice okončanja Drugog svjetskog rata u kojem je bezuslovnu kapitulaciju Hitlerove Njemačke, totalni vojni poraz, opisao kao "Dan oslobođenja" - i time navukao na sebe bijes, prije svega konzervativnih krugova.
Naravno, ne bi bilo fer sve kasnije savezne predsjednike mjeriti prema istorijskoj zasluzi Vajcekera. Za to su vremena i izazovi previše različiti i zato ih je teško, često čak i nemoguće porediti. Ali uvijeek postoje neki problemi i napetosti. I tu nijednom državnom poglavaru nije zabranjeno jasno pozicioniranje.
Kristijan Vulf je pokazao hrabrost
Kristijan Vulf, koji je dao ostavku nakon besprimjerne medijske kampanje, to je učinio 2010. u svom govoru povodom 20. godišnjice ujedinjenja Njemačke.
"Hrišćanstvo je bez sumnje dio Njemačke. Jevreji bez sumnje spadaju u Njemačku. To je naša hrišćansko-jevrejska istorija. Ali u međuvremenu je i islam dio Njemačke."
Vulf je tom svojom izjavom o islamu pokrenuo društveno-političku raspravu, koja danas djeluje groteskno. Ali takođe je uspio da razbije tabu i da ga muslimansko milje smatraju jednim od svojih. To nije loše nasljeđe za predsjednika, koji je u dvorcu Belvi proveo samo 20 mjeseci.
Štajnmajerov veliki plus - zna da sasluša
Štajnmajer će još pet godina u tom lijepom okruženju pozdravljati diplomate na novogodišnjem prijemu ili na ljetnjim manifestacijama o svemu i svačemu razgovarati sa ljudima iz svih društvenih slojeva. On to umije dobro da radi - da sluša ljude kako podnose izazove u doba korone ili kako se angažuju protiv mržnje i nasilja. Ali i van Njemačke je stekao respekt, na primjer kada govori o Holokaustu.
Štajnmajer rijetko pokazuje svoj potencijal. Snažan utisak je ostavio njegov govor neposredno nakon što je izabran za nasljednika predsjednika Joahima Gauka 2017. On je zahtijevao "hrabrost za Evropu" i objavio rat populistima širom svijeta. I svojim pozivom upućenim njemačkoj politici 2021. da se ujedini u borbi protiv korone, na trenutak je probudio pažnju.
No uprkos tome tu je praznina koju bi u svom drugom mandatu konačno trebalo popuniti. Potreban je trajniji podstrek da se konačno krene u rigoroznu borbu protiv skandaloznih stvari u Njemačkoj i svijetu. Ima ih mnogo. Kod kuće bi to moglo biti upadljivo siromaštvo, koje se na međunarodnom nivou čini bezazlenim, ali je velika sramota, s obzirom na bogatstvo u ovoj zemlji. Globalne teme mogle bi biti klimatska kriza ili sve rasprostranjenija trgovina oružjem.
O tome ili o drugim gorućim pitanjima Frank-Valter Štajnmajer, predsjednik svih ljudi koji žive u Njemačkoj, trebalo bi da se oglasi još glasnije i jasnije. Porbuditi savjest kod politike, ekonomije i društva ne bi bilo nikakvo neumjesno miješanje državnog poglavara koji mora da djeluje nadstranački. Savezni predsjednik koji prečesto samo umiruje, ponekad upozorava, ali rijetko ima zahtjeve kada se radi glavnim pitanjima našeg vremena - na duže staze bi razočarao.
Možda Vladimir Putin razumije signale
Ipak, postoje prvi znaci da bi se ta uzdržanost mogla promijeniti. U svom nastupnom govoru neposredno nakon reizbora, Štajnmajer je uputio jasno upozorenje provokatoru Vladimiru Putinu, koje je povezao s ponudom za razgovor o spasavanju mira u Evropi. Taj cilj je moguće postići i on je vrijedan svih napora. U to spada i hrabrost da se neprijatne stvari nazovu pravim imenom i da se događaji ne posmatraju skrštenih ruku. U tom smislu - više hrabrosti, gospodine Štajnmajer.
Bonus video:
