Kada je Vladimir Putin ove nedjelje naredio vojsci da upadne u dvije oblasti na istoku Ukrajine, ispostavila se kao lažna tvrdnja, koju su često ponavljali ruski zvaničnici, da nema namjeru da izvrši invaziju. Osim što je čin agresije, to je i flagrantno kršenje osnovnog pravnog principa da se međunarodne granice ne smiju mijenjati silom i da su suverene države slobodne da same donose sopstvene odluke, kaže Ričard Has, predsjednik Savjeta za spoljne odnose.
”Postoje dvije vrste rata: oni koji su neophodni da bi se zaštitili vitalni nacionalni interesi i uključuju upotrebu vojne sile kao krajnju opciju, poput Drugog svjetskog rata i Zalivskog rata 1991, i ratovi koji su stvar izbora - oružane intervencije koje se pokreću ili u odsustvu vitalnih nacionalnih interesa ili uprkos dostupnosti opcija koje ne uključuju vojnu silu. U tu kategoriju spadaju ratovi u Vijetnamu, Iraku i, nakon ograničene početne faze, u Avganistanu”, piše Has za “Njujork tajms”.
On ističe da je Putinov sukob definitivno rat izbora i da njegova opravdanja ne piju vodu.
”Nije bilo i nema konsenzusa o ulasku Ukrajine u NATO u narednoj deceniji ili kasnije. U Ukrajini nije bilo i nema prijetnje za etničke Ruse. A SAD i NATO su izrazili otvorenost za razgovore o evropskom bezbjednosnom uređenju koje uzima u obzir legitimne interese Rusije”.
Umjesto toga, Putin je izabrao put rata, što zahtijeva odlučni i sveobuhvatni odgovor Zapada, kaže Has, koji je bio direktor za planiranje politike u Stejt departmentu.
On smatra da bi Zapad trebalo da kazni Rusiju i obeshrabri je od dalje agresije te da je odluka Njemačke da suspenduje gasovod Sjeverni tok 2 snažan početak, kao i finansijske sankcije čija su meta dvije ruske banke i ruski suvereni dug, koje je Džo Bajden objavio u utorak. Trebalo bi da uslijede dodatne ciljane mjere i nastaviti jačanje vojnih kapaciteta i Ukrajine i NATO, posebno u državama blizu Rusije.
”Putin mora da shvati da će potezi koje je već napravio imati značajne posljedice”, ističe Has.
Međutim, ako je ruska intervencija uvod u pokušaj da se uspostavi kontrola nad cijelom Ukrajinom i zbaci njena vlada, SAD i i njihovi saveznici takođe moraju ići puno dalje, kaže Has, dodajući da bi u tom slučaju trebalo proširiti podršku Ukrajini - vojnu, obavještajnu, ekonomsku i diplomatsku - do mjere da značajno poveća troškove bilo kakve ruske okupacije.
Putin je riješen da uruši evropsku stabilnost. Kao i drugi prije njega, izabrao je rat, vjerujući da će koristi biti veće od troškova. Na Sjedinjenim Državama i njihovim partnerima je da dokažu da je strašno pogriješio u svojim kalkulacijama
Has ocjenjuje da bi SAD takođe trebalo da nastave sa objavljivanjem obavještajnih podataka koji bacaju svjetlo na ruske namjere. Tradicionalni i društveni mediji koji mogu da dopru do ruskih novinara i civilnog društva trebalo bi da se suprotstave narativu Kremlja.
”A slike onoga što se dešava u Ukrajini trebalo bi da stignu do svijeta, da se vidi danak u nevinim životima koji je izazvao Putinov avanturizam”.
Has ističe da suprotstavljanje Rusiji neće biti bezbolno, ali da istorija ratova koji su stvar izbora nudi određenu korisnu perspektivu.
”Mnogi počnu dobro, ali većina - posebno oni ambiciozni - završe loše. Države koje intervenišu sklone su da potcijene koliko je uspjeh na bojnom polju teško pretočiti u trajne dobitke. Oni kod kuće se postepeno umaraju od toga da snose sve veće troškove traganja za neuhvatljivim ciljevima. Takav slučaj je invazija Sovjetskog Saveza na Avganistan, koja je počela 1979. godine, otegla se deceniju i nanijela veliku štetu autoritetu države”, piše Has.
”Ipak, Putin je riješen da uruši evropsku stabilnost. Kao i drugi prije njega, izabrao je rat, vjerujući da će koristi biti veće od troškova. Na SAD i njihovim partnerima je da dokažu da je strašno pogriješio u svojim kalkulacijama”, zaključuje Has.
Bonus video:
