Juri Vernidub je 24. februara bio na klupi moldavskog Šerifa u Bragi.
Njegov tim je igrao revanš 1/16 finala Lige Evrope, a on je mislima bio u domovini.
Tog jutra je počela ruska invazija, a za njega nije bilo dileme - nema povratka u Moldaviju, već je jedina opcija dolazak u Ukrajinu.
"Sin me je pozvao u 4:30 ujutro i rekao mi je da su nas Rusi napali. Tada sam znao da ću se vratiti u Ukrajinu da se borim", rekao je 56-godišnjak za BBC.
"Vratio sam se sa ekipom u Tiraspolj, u subotu krenuo i putovao 11 sati da stignem do svog ukrajinskog doma. U nedjelju sam se prijavio u vojsku".
Bio je to, kaže, patriotski zov.
"Kada sam se vratio kući, vidio sam mnogo snažnih muškaraca kako napuštaju zemlju. Ako se vrate, biću srećan. Razumijem da su otišli sa porodicama u druge zemlje. Ali, ja nisam mogao. Ostao sam jak i zahvaljujem se suprugi što me podržava. Ona poznaje moj karakter. Ako donesem odluku, neću je mijenjati", kazao je Vernidub.
Kao trener je ove sezone ostvario velike rezultate, u Ligi šampiona je pobijedio Real u Madridu.
Sada je sa puškom u ruci.
"Ne plašim se", kaže Vernidub, koji je kao mlad služio vojsku.
"Dvije godine smo učili teoriju, a onda smo naučili da rukujemo oružjem. Ali to je bilo tako davno. Ne mogu da kažem da imam problema sa oružjem, znam kako da ga koristim".
Trenutno je, kaže, na oko 120 kilometara od ratnih dejstava.
"Ne mogu da kažem koja je moja uloga u vojsci", ističe.
"Ekipa oko mene je luda. Na dobar način, naravno. Svi smo ujedinjeni, motivisani da branimo naše. Svakog minuta smo spremni da idemo tamo gdje nam kažu. Još nisam upotrijebio oružje, ali sam spreman. I ne sumnjam da će Ukrajina pobijediti u ovom ratu. Ne mogu da smislim ništa drugo. Siguran sam u to. Vidio sam da nas ova tragedija ujedinjuje kao naciju“, kazao je on.
Rekao je da "veoma poštuje" svog predsjednika Vladimira Zelenskog, a da ne razumije "Ruse koji nisu protiv Vladimira Putina".
Daleko od svog uobičajenog svakodnevnog života, Vernidub kaže da stalno razmišlja o fudbalu.
"Posljednjih sedmica, igrači su me stalno pitali zašto sam tužan. Stalno sam govorio da je sve u redu, ali uskoro će se nešto desiti. Osjetio sam... Nedostaje mi fudbal. Šerif je 1. marta postao šampion Moldavije. Srećan sam, a razmišljanje o fudbalu me motiviše. Fudbal je moj život. Nadam se da ovaj rat neće dugo trajati. Pobijedićemo i vratiću se svom poslu", zaključio je.
Bonus video:
