Ukrajinske izbjeglice koje su se nevoljno našle pod upravom Moskve dobijaju neočekivanu pomoć od mreža ruskih dobrovoljaca koji pomažu raseljenima u ratu da napuste Rusiju.
Kada su Bogdan Gončarov, njegova supruga u sedmogodišnja kćerka sredinom marta napustili rodni grad Mariupolj, završili su na jugoistoku Ukrajine na teritoriji pod kontrolom Rusije. U strahu da će ih transportovati hiljadama kilometara daleko nakon što su čuli da druge izbjeglice šalju u Sibir, Gončarov je kazao da je kontaktirao ruskog dobrovoljca koji je organizovao da ih preko Rusije prebace do granice sa Estonijom.
”Čudo je da smo izašli”, kazao je 26-godišnji Gončarov, koji je radio kao građevinski radnik prije rata i sada počinje novi život u Švedskoj. “To je zahvaljujući dobrovoljcima”.
Za raseljene Ukrajince poput Gončarova koji ne žele da ostanu u Rusiji i na teritoriji pod kontrolom Rusije, dobrovoljci pružaju savjete o putnim rutama kao i pomoć u novcu, transportu i smještaju tokom puta, kazalo je za Rojters devet osoba koje su uključene u takve mreže.
Mnogim od tih mreža upravljaju Rusi ili ljudi ruskog porijekla, kazale su za Rojters četiri osobe, koje su uključene u njihov rad. Troje je kazalo da mada je većina dobrovoljaca iz inostranstva, takođe ima i ruskih državljana koji su i dalje u svojoj domovini, a mnogi od njih rade u tajnosti kako ne bi privukli pažnju ruskih vlasti.
Način da Rusi izraze osjećanja
To je jedan od načina na koji obični Rusi, nezadovoljni razaranjem koje je izazvao rat mogu da izraze svoja osjećanja u vrijeme kada domaći zakoni praktično zabranjuju građanima Rusije da otvoreno kritikuju vojsku, kazalo je za Rojters nekoliko osoba.
U Rusiji ne postoji zakon koji konkretno zabranjuje ljudima da pomažu Ukrajincima da napuste zemlju. Postoji zakon koji se odnosi na nevladine organizacije koji omogućava vlastima da spriječe njihovu registraciju ukoliko procijene da je ta NVO uključena u aktivnosti koje škode ruskim interesima. Ruski zakon takođe nalaže da se NVO koje primaju sredstva iz inostranstva i za koje se smatra da sprovode političke aktivnosti podvrgnu dodatnoj kontroli.
”Svi imamo stalni osjećaj krivice”, kazala je 20-godišnja Marija Belkina, porijeklom iz Rusije koja živi u Gruziji i koja upravlja grupom za koju kaže da je pomogla da oko 300 Ukrajinaca napusti Rusiju. Grupa, pod nazivom, “Dobrovoljci Tbilisija”, takođe pruža humanitarnu pomoć ukrajinskim izbjeglicama u Gruziji. “Mnogi ljudi iz Rusije pišu i pitaju kako mogu da pomognu”, kazala je ona za britansku agenciju.
Rojters je takođe stupio u kontakt sa drugim dobrovoljnim grupama koje su navele da su pomogle da hiljadu i više Ukrajinaca napusti Rusiju od kako je konflikt počeo; a britanska agencija nije mogla da iz nezavisnih izvora potvrdi te brojke. Sve grupe su navele da su mnogi od onih kojima su pomogli da se izmjeste stigli iz Mariupolja, strateškog lučkog grada na istoku Ukrajine koji je pod destruktivnom opsadom.
Kremlj i rusko ministarstvo za vanredne situacije, koje je zaduženo za izbjeglice, nijesu odgovarali na upite Rojtersa za komentar o ukrajinskim izbjeglicama, mrežama dobrovljaca koje im pomažu da napuste zemlju i kako na to gledaju ruske vlasti.
Ukrajinska vlada takođe nije odgovarala na upite da prokomentariše rad dobrovoljaca.
Aktivnosti dobrovoljaca su rizične. Rusi koji se otvoreno ne slažu sa ratom novčano su kažnjavani i krivično gonjeni.
Jedna Ruskinja koja je pomogla desetinama Ukrajinaca da napuste Rusiju preko granice sa Estonijom prestala je to da radi nakon što ju je policija pozvala na saslušanje, kazalo je za Rojters dvoje dobrovoljaca. Oni su kazali da je ona zadržana nekoliko sati bez pristupa advokatu, dodajući da ne znaju o čemu ju je policija ispitivala.
Putin je krajem aprila kazao da je Rusija pomogla da 140 000 ljudi napusti Mariupolj i da su oni sobodni da odu gdjegod požele
Protiv žene, Irine Gurskaje, nije podignuta optužnica, kazala je Svetlana Vodolazskaja, koja koordinira mrežom za koju je Irina volontirala. Grupa pod nazivom “Rubikus” pomogla je da 1500 Ukrajinaca napusti Rusiju, kazala je Vodolazskaja, Ruskinja koja živi u Britaniji.
Gurskaja nije odgovarala na pozive Rojtersa.
Rusija je napala Ukrajinu 24. februara, a Kremlj to naziva “specijalnom vojnom operacijom” za demilitarizaciju susjeda. Moskva demantuje da su joj meta civili i tvrdi da nudi humanitarnu pomoć Ukrajincima.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je 26. aprila kazao da je njegova zemlja pomogla da 140 000 ljudi napusti Mariupolj. “Oni mogu da odu gdjegod požele: neki žele da idu u Rusiju, neki u Ukrajinu”, kazao je Putin. “Mi ih ne zatvaramo. Pružamo im svu potrebnu pomoć i podršku”.
Od preko 13 miliona Ukrajinaca koji su napustili zemlju ili su raseljeni unutar Ukrajine od početka konflikta, oko 740 000 je do 6. maja prešlo u Rusiju, pokazuju podaci Ujedinjenih nacija.
Pomoć za odlazak
Grupa dobrovoljaca koja je pomogla Gončarovu, nazvana “Pomoć za odlazak”, tvrdi da je pružila praktičnu pomoć oko 1000 ljudi koji su napustili Rusiju. Grupom upravljaju Rusi i osobe koje govore ruski jezik a žive u inostranstvu a imaju i oko 100 osoba unutar Rusije koje im pomažu a nijesu članovi njihove organizacije.
”Oni primaju Ukrajince u svoje domove kako bi se malo pribrali, a zatim ih mi evakuišemo iz Rusije”, kazala je jedna od osnivača Maturiko Miminošvili, koja se nalazi u Tbilisiju.
Gončarov je takođe strahovao da će on i njegova porodica biti poslati u udaljeni region Saka u Sibiru, jer je čuo da se to dogodilo drugim ukrajinskim izbjeglicama koje su završile u Rusiji
Grupa organizuje smještaj, informacije o rutama putovanja i pomoć u rezervisanju vozova i autobusa, kazala je Miminošvili. Ona je dodala da grupa takođe savjetuje ljude o njihovim pravima.
Grupa je zabilježila slučajeve u kojima su ruski zvaničnici vršili pritisak na ljude da putuju na lokacije na koje ne žele da idu ili su im govorili da im nije dozvoljeno da napuste zvanično obezbijeđen smještaj, kazale su Mimošvili i dobrovoljka Ana, koja nije željela da kaže prezime iz bezbjednosnih razloga.
Ana je kazala da je većina zahtjeva od Ukrajinaca za pomoć došla od ljudi koji su pobjegli iz Mariupolja, luke u kojoj je prije rata živjelo 400 000 ljudi. Taj grad je na meti žestokog bombardovanja, a civili nijesu imali vode i hrane. Mnogi od stanovnika grada završili su u Rusiji ili na teritoriji pod kontrolom Rusije. Nekoliko njih je za Rojters kazalo da je to bio najmanje opasan izlaz.
Strah da će završiti u Sibiru
Gončarov je kazao da su on i njegova porodica odlučili da napuste Mariupolj 15. marta, nakon što su pogođene mete blizu njihove zgrade. Struje i vode nije bilo ni prije toga, kazao je on.
Iz grada su krenuli sa još dvije porodice, a Gončarov je kazao da su prolazili pored kontrolnih punktova na kojima su bili ruski vojnici. On i njegova porodica su ostali šest dana u jednom hotelu u Berdiansku, ukrajinskom gradu pod kontrolom ruskih snaga, a zatim se uputili prema Krimu.
Gončarov je rekao da su zvaničnici smjestili porodicu u gostinjsku kuću u krimskom ljetovalištu Jalta i ponudili pomoć oko njihovog imigracionog statusa, kao i grant od 10.000 rubalja (oko 145 dolara). On je dodao da su mu zvaničnici takođe kazali da nema pravo da putuje bilo gdje bez dozvole, osim ako se ne registruje za zvanični status izbjeglice.
Gončarov je takođe strahovao da će on i njegova porodica biti poslati u udaljeni region Saka u Sibiru, jer je čuo da se to dogodilo drugim Ukrajincima. Kasnije je otkrio da je dan nakon što je on napustio Jaltu, oko 50 Ukrajinaca odvedeno u Taimir, poluostrvo na Arktičkom okeanu. Gončarev je za Rojters kazao da je to čuo od ljudi koji su bili među transportovanima.
Rojters nije mogao da potvrdi te podatke, a iz nadležnih ruskih službi nijesu odgovarali na upite britanske agencije.
Gončarev je kazao da je sa Jalte kontaktirao poznanika u Njemačkoj, koji ga je povezao sa Anom, dobrovoljkom iz grupe “Pomoć za odlazak”. Ona mu je dala instrukcije da ode do Rostova na jugu Rusije, kazao je Gončarov.
Kada je tamo stigao dobrovoljci su organizovali da njega i njegovu porodicu pokupi privatni autobus koji ih je odveo do granice sa Estonijom, kazao je on. Tamo, ruski službenici su takođe ispitivali Gončarova o vezama sa ukrajinskim bezbjednosnim snagama ili policijom prije nego što su ga pustili da uđe u Estoniju, više od tri nedjelje pošto je napustio Mariupolj.
Ana je potvrdila da je pomogla Gončarovu da napusti Rusiju.
U periodu između 24. februara i 10. maja oko 19 000 Ukrajinaca ušlo je u Estoniju iz Rusije, saopštili su estonska policija i granična služba.
”Mrtve duše”
U pojedinim slučajevima pomoć Ukrajincima pružaju pojedinci. Darija Kirijenkova, stomatolog iz Sankt Peterburga koja nije povezana sa mrežama, kazala je da je uzela slobodnih sedam dana u aprilu kako bi radila kao dobrovoljac u zvaničnom prijemnom centru za ukrajinske izbjeglice u Taganrogu, gradu na jugozapadu Rusije. Kazala je za Rojters da je bila u šoku zbog rata i da je željela da pomogne.
Dok je radila u centru za prijem, kaže da je pomagala izbjeglicama, koje su željele da napuste Rusiju, da kupe karte i organizuju put. “Bilo je dosta takvih ljudi”, kazala je Kirijenkova, dodajući da su mnogi išli za Estoniju, Poljsku ili Njemačku. Dodala je da su pojedine izbjeglice išle kod rođaka u Rusiju ili na druge ruske destinacije na koje bi ih slali ruski zvaničnici.
Belkina, koja upravlja grupom “Dobrovoljci Tbilisija” rođena je i odrasla u Rusiji - zemlji za koju kaže da je voli ali da je sadašnja situacija rastužuje.
U gruzijskoj prijestonici Tbilisiju, ona i njen ukrajinski partner pružaju hranu i smještaj ukrajinskim izbjeglicama.
”Oni su kao mrtve duše”, kazala je Belkina opisujući izbjeglice. “Kada ih pogledate vidite da su puno propatili i to zbog vaše domovine”.
Bonus video:
