Krajem aprila, kamioni s registarskim tablicama s Krima obliježeni slovom Z spustili su se u grad Melitopolj na jugu Ukrajine. Prema riječima gradonačelnika Ivana Fedotova, konvoj, čiji snimci su objavljeni na platformi Telegram - prevozio je žito koje su zaplijenile ruske snage iz silosa širom grada.
Nije jasno gdje je ono odneseno. Satelitski snimci kompanije Maksar iz krimske luke Sevastopolj, međutim, pokazali su da se dva ruska broda, “Matros Pozinič” i “Matros Koška” - utovaraju pored silosa za žito 18-19. maja prije isplovljavanja, najvjerovatnije za Siriju.
Ukrajinski zvaničnici kažu da su pomenuti snimci dokaz masovne pljačke rezervi žita iz oblasti koje je Rusija zauzela od početka invazije 24. aprila, zajedno sa, kako tvrde ukrajinski i zapadni zvaničnici, namjernim ciljanjem ukrajinske poljoprivredne infrastrukture i blokade njenih luka, što je stvorilo globalnu krizu sa hranom.
Nakon tri mjeseca, rat nije samo brutalno tenkovsko i artiljerijsko nadmetanje u spornim oblastima Donjeck i Lugansk. On je postao puno veći ekonomski i strateški sukob, koji je prekinuo davno uspostavljene linije snabdijevanja i industrije širom svijeta koje su postale bojno polje na način s kojim se globalizovana ekonomija bori da izađe na kraj.
Ukrajina je prošle godine hranila oko 400 miliona ljudi širom svijeta, prema Svjetskom programu za hranu, pri čemu su ona i Rusija bile glavni izvor prehrane za veći dio Bliskog istoka i Afrike. Obje su veći dio te hrane prebacivale preko luka u Crnom moru - a osim nekoliko ruskih isporuka za Siriju, to je uglavnom prestalo.
Kako se primiče glavna sezona žetve u Ukrajini, ono što će se desiti narednih mjeseci imaće duboke posljedice za domaćinstva i globalnu ekonomiju. Kako u oblastima pod ruskom, tako i pod ukrajinskom kontrolom, u toku je bjesomučna trka da se iz silosa isprazni najmanje 21 milion tona žita iz prošle sezone kako bi se u njih smjestio novi prinos.
To bi mogao biti izazov. Ukrajina normalno mjesečno morskim putem izvozi šest miliona tona žita, a jedva milion do milion i po željezničkim putem. Žetva proljećnih usjeva već je uveliko ograničena na ratom razorenom istoku, dok će napadi, nestašica goriva i egzodus miliona Ukrajinaca takođe pogoditi proizvodnju.
Retorika se zaoštrava na svim stranama. U utorak u Davosu, predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen je pozvala Rusiju da odblokira Crno more, a američki državni sekretar Entoni Blinken prošle nedjelje je optužio ruskog predsjednika Vladimira Putina da svjetske zalihe hrane drži kao taoca.
Danska je ove nedjelje pristala da pošalje Ukrajini protivbrodske rakete “harpun” američke proizvodnje, pri čemu zabrinutost Zapada zbog sve veće krize hrane predstavlja eksplicitno opravdanje za unapređenje sposobnosti Kijeva da pogađa ruska plovila.
Jedan predloženi plan - koji forsiraju baltičke države Estonija i Litvanija, kao i neki bivši ukrajinski zvaničnici na Zapadu - je da ratni brodovi NATO-a uplove u Crno more, da isprate tovare hrane iz ukrajinske luke Odesa, što bi ih potencijalno dovelo u direktni sukob s ruskim snagama koje sprovode de fakto blokadu.
To je izazvalo gnjevnu reakciju ruskih državnih medija u utorak i upozorenja da takva akcija rizikuje nuklearni rat.
Sve je važnije ko će na kraju zadržati pristup i kontrolu nad tim ključnim crnomorskim lukama i biće od vitalnog značaja za bilo kakve finalne mirovne pregovore.
Ruska vojska je prošlog mjeseca saopštila da Moskva ima za cilj da preuzme kontrolu nad cijelom crnomorskom obalom Ukrajine od Donbasa do susjednog moldavskog separatističkog regiona Pridnjestrovlje. To bi uništilo ukrajinsku ekonomiju, iako Rusija trenutno nema vojni kapacitet da to brzo sprovede.
Međutim, moskovske snage napreduju u Donbasu, dok Kremlj ubrzava proces izdavanja ruskog državljanstva žiteljima oblasti koje kontroliše - uključujući one koje su ključne za proizvodnju žitarica oko Melitopolja i Hersona, pri čemu je ova druga glavni željeznički čvor za Odesu, koju i dalje kontroliše vlada.
Jedan predloženi plan je da ratni brodovi NATO-a uplove u Crno more, da isprate tovare hrane iz ukrajinske luke Odesa, što bi ih potencijalno dovelo u direktni sukob s ruskim snagama koje sprovode de fakto blokadu
Ukrajina i neki njeni saveznici u međuvremenu kažu da žele da se Rusija povuče sa svih teritorija koje je zauzela od 2014, što bi uključivalo Krim i Sevastopolj, gdje je smještena ruska Crnomorska flota. To bi moglo trajno zaštititi ukrajinski izvoz - ali bi se takođe doživjelo kao strateška katastrofa Kremlja i vjerovatno proizvelo nove atomske prijetnje.
Za sada, transport ukrajinske hrane preko Poljske i kontinentalnih evropskih država zahtijeva da ona bude prebačena iz vagona sa širih sovjetskih kolosijeka na uže koje koristi ostatak Evrope. Govori se o otpremanju robe u baltičke luke u Letoniji i Litvaniji - ali dok bi se time izbjegla potreba da se napusti bivši sovjetski željeznički sistem i roba prebacuje u nove kamione, potrebna je podrška Bjelorusije, saveznice Kremlja.
Rusija, u međuvremenu, uspješno plasira veliki dio svog žita na međunarodno izvozno tržište, posebno u Afriku, Bliski istok i Aziju - iako, kao što je slučaj i sa izvozom goriva, mora da prodaje po nižoj cijeni zbog zapadnih sankcija. To, međutim, nije dovoljno da se zaustavi rast globalnih cijena goriva i hrane, s potencijalnim pogoršanjem krize kasnije tokom godine.
I to nije jedini izazov. Ogromna fabrika Azovstalj u Mariupolju, koja je sada uveliko uništena i pod kontrolom ruskih snaga, bila je jedan od najvećih proizvođača plemenitih gasova poput ksenona, argona i neona, pri čemu je ovaj posljednji od vitalnog značaja za proizvodnju mikroprocesorskih čipova. Ako Rusija uspije da je ponovo stavi u pogon, to bi skoro cjelokupnu proizvodnju stavilo u ruke Moskve i Pekinga.
Stoga ne iznenađuje komentar generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga ove nedjelje u Davosu da su zapadna sloboda i demokratija važnije od globalne slobodne trgovine i njegov poziv zapadnim državama da izgrade novu infrastrukturu i otpornost.
Naredna zima će to dovesti u pitanje, posebno ako veliki dio ukrajinske žetve bude izgubljen, sjetva ograničena, Crno more i dalje blokirano, a isporuka ruskih energenta Evropi smanjena prije aktiviranja novih obnovljivih i nuklearnih izvora. To bi moglo najjače pogoditi najsiromašnije u svijetu i podijeliti Zapad - i kako god se situacija bude odvijala, ona će oblikovati poslijeratni svijet.
Autor je kolumnista agencije Rojters
Prevod: A. Šofranac
Bonus video:
