Ihor bi više volio da da otkaz i da se nikad ne vrati na posao. Ipak, da su ljudi poput njega prestali da se javljaju na dužnost, situacija u Zaporožju bi najvjerovatnije davno izmakla kontroli.
Nuklearni inženjer Ihor radi u jednom od šest reaktorskih blokova, u najvećem nuklarnom postrojenju Evrope. Nuklearna elektrana Zaporožje se nalazi u gradu Energodaru, u južnoj Ukrajini, na obali rijeke Dnjepar, koja trenutno predstavlja liniju fronta između ruske i ukrajinske vojske. Dvije strane, direktno jedna naspram druge, granatiraju se međusobno artiljerijom i raketama – uprkos, ili možda zbog, blizine elektrane.
Prije početka rata, Ukrajina je crpila petinu svoje struje iz šest sovjetskih VVER-1000 reaktora lake vode pod pritiskom. Postrojenje je pod kontrolom ruske vojske od 4. marta, a okupatori su ga pretvorili u tvrđavu. Oni prate Ihora i njegove kolege, koji nastavljaju da svakodnevno obavljaju svoj posao. Njihov cilj je da spriječe curenje informacija.
Ipak, Ihor je odlučio da govori za “Špigl” o situaciji u Zaporožju. Nekoliko prvih pokušaja da se uspostavi veza s njim bili su bezuspješni, međutim, uspjeli smo da stupimo u kontakt. Inženjer je koristio aplikaciju za razmjenu poruka da opiše kako su neprijatelji ušli u grad i oteli njegovo radno mjesto. Nismo objavili njegovo godište, pravo ime i ostale detalje, kako bismo zaštitili identitet izvora.
Rad pod nehumanim pritiskom
Ihor nam je objasnio kako nastavlja da radi svoj posao u nuklearnoj elektrani pod nehumanim pritiskom. “Jer želim da zaštitim ovu ustanovu i ljude”, rekao je. “Vjerujem da će naša vojska uspjeti da dođe ovdje. Pored toga, ne mogu da opravdam odlazak sada. Previše je opasno.”
Početkom avgusta rakete su pogodile mjesto na kome se nalazi elektrana. Dok se Moskva i Kijev međusobno optužuju za napad, ostaje nejasno ko ih je ispalio. Ukrajinska agencija za atomsku energiju Energoatom je prijavila nastavak granatiranja reaktora prošlog četvrtka. Prvobitno, pet projektila palo je blizu kontrolnog centra i objekata za skladištenje nuklearnih materijala. Kasnije, još pet granata pogodilo je vatrogasnu stanicu elektrane, kako navodi Energoatom.
Incidenti u elektrani podstiču strah da rat može dovesti do nuklearne katastrofe. U četvrtak uveče, Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija se oglasio po pitanju razvoja situcije u Zaporožju, kada je generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš govorio o “samoubilačkim” napadima. Rafael Grosi, generalni direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), opisao je situaciju u Zaporožju kao “potpuno neprihvatljivu”. Bilo kakva vojna vatrena moć usmjerena na ili iz postrojenja, značila bi “igranje s vatrom, s potencijalnim katastrofalnim posljedicama”, dodao je on.
Grupa novinara “Špigla” razgovarala je s ekspertima za oružje i nuklearnu energiju, policajcima, političarima i radnicima, koji su, kao i Ihor, zaposleni ili su bili zaposleni u elektrani. Reporteri su pregledali satelitske snimke i druge javno dostupne podatke. Istraživanje je pokazalo koliko je otvoreno Rusija kršila bezbjednosne standarde u Zaporožju. Putin flertuje s rizikom od izbijanja katastrofe.
Već nakon prvih dana rata svi ukrajinski vojnici, policajci i obavještajni radnici, pobjegli su iz Energodara, što u prevodu znači “snabdjevač energije”. Područje se “nalazi između raznih uzvišenja duž rijeke”, rekao je vojnik iz Energodara, koji sada služi u ukrajinskoj vojsci u Kijevu. “Naše trupe su bile u opasnosti od predaje.”
Stanovnici prepušteni sebi
Kada su stanovnici shvatili da će biti ostavljeni bez zaštite, organizovali su sopstvenu odbranu. “Ali, do tada, grad i elektrana su se već predali”, rekao je gradonačelnik Dmitro Orlov. Administracija je formirala osvetničku grupu koristeći aplikaciju Telegram, konstruisala kontrolnu tačku između grada i elektrane i iskopala rovove. Ostali su pravili Molotovljeve koktele, punili vreće pijeskom i vukli betonske, metalne i automobilske gume. Muškarci s lovačkim puškama su upravljali kontrolnim punktovima. Ipak, morali su napustiti svoje pozicije krajem marta.
Rusi su se počeli približavati elektrani s jugoistoka, s dva tenka i nekoliko naoružanih vozila. Članovi Nacionalne garde Ukrajine sukobili su se s njima i ukrajinski projektil pogodio je ruski tenk. Okupatori su uzvratili granatama. Centar za obuku, oko 100 metara udaljen od jednog od reaktora se zapalio. Napajanje i prostor za skladištenje nuklearnog otpada su takođe bili pogođeni. Crno-bijele fotografije nadzorne kamere šokirale su ljude širom svijeta: vatra u nuklearnoj elektrani? Još gore, u Ukrajini, gdje se reaktor u Černobilu istopio 1986, s katastrofalnim posljedicama, koje su i dalje prisutne. Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski je optužio Rusiju za “nuklearni teror”.
Nakon što su okupirali Energodar, ruski vojnici su posjetili gradonačelnika Orlova i njegovog zamjenika Ivana Samojdjuka u njihovoj kancelariji, u pokušaju da ih prisile da sarađuju. “Prijetili su meni i mojoj porodici”, rekao je Orlov. Ipak, oni su odbili. Samojdjuk je uhapšen 19. marta i od tada nije viđen, dok je Orlov uspio da pobjegne, uz pomoć ukrajinskih obavještajaca, krajem aprila.
Ruska vojska je od tada pretvorila elektranu u bazu, dijelom da se suprotstavi ukrajinskoj kontraofanzivi na jugu.
Ukrajinska obavještajna agencija HUR navodi da Rusija ima oko hiljadu vojnika u gradu Energodaru. Preko 500 ih je stacionirano kod elektrane, uključujući jedinice Nacionalne garde i ruske paramilitarne grupe Vagner. Borci su naoružani bacačima granata i protivoklopnim raketama, uz još druge opreme. “Neprijatelj koristi nadvožnjake i nadstrešnice da postavi artiljeriju i protivoklopno oružje ispod njih”, kaže jedan obavještajni službenik. “Dodatno, skladišta municije se postavljaju u inženjerske prostorije”. Prema ruskom istraživačkom portalu “Insajder”, koji ima kritički stav prema Kremlju, inženjerska prostorija reaktorskog bloka 1 je bila minirana.
”Rusi su stacionirali teško oružje u Zaporožju”, kaže inženjer Ihor, dodajući da je takođe vidio nosače trupa, raketne bacače i kamione. Rusi su, kako kaže, iskopali rovove između zgrada i minirali su obalu rijeke, a pas lutalica je stradao od nagazne mine. Nedavno, prema navodima Ihora, ruski vojnici su utvrdili pozicije betonskim blokovima na području nuklearne elektrane. “Oni se pripremaju za odbrambenu bitku, što je suludo”, rekao je.
Rusi, između ostalih meta, pucaju iz Zaporožja na grad Nikopolj, na strani Dnjepra koju kontroliše Ukrajina. Do sredine prošle nedjelje, 21 osoba je tamo ubijena i 45 je povrijeđeno, 11 zgrada je potpuno uništeno a 469 oštećeno. Staklo više nije dostupno u selu, a slomljeni prozori su izlijepljeni plastičnim listovima. Polovina od 100 hiljada stanovnika je pobjegla.
Napad dronom uvod u eskalaciju
Krajem jula ukrajinska vojska je preuzela odgovornost za napad dronom na području elektrane, koji je uništio bacač raketa i ubio tri ruska vojnika. Bila je puka sreća što nije rezultirao oštećenjem elektrane i katastrofom, požalilo se rusko Ministarstvo odbrane u odgovoru.
S ove vremenske distance taj napad djeluje kao uvod u eskalacije koje su se dešavale prethodnih dana.
U pismu ukrajinski predstavnik Međunarodne agencije za nuklearnu energiju (IAEA) u Beču navodi tri napada na Zaporožje, 5. i 6. avgusta, tvrdeći da je artiljerija pogodila skladište azota i kiseonika i podstanicu. Uništena postrojenja sadržala su nekoliko transformatora i stanica za mjerenje radijacije. Generatori za hitne slučajeve u jednom reaktorskom bloku su se aktivirali kao odgovor na napad.
Rusija je okrivila Ukrajinu za granatiranje, a portparol Kremlja Dmitri Peskov je upozorio na “katastrofalne posljedice za široko područje, uključujući teritoriju Evrope”. Jevgenij Balicki, proruski guverner okupiranog dijela provincije Zaporožje, rekao je da se pripremaju da pokažu istraživačima kako je ruska vojska štitila elektranu, dok je Ukrajina koristila oružje sa zapada da napada nuklearno postrojenje, “ponašajući se kao majmun s granatom”.
Ukrajina je, s druge strane, optužila Rusiju za “operaciju pod lažnom zastavom”, govoreći da je Putinova vojska pucala na elektranu u pokušaju da onesposobi neprijatelja. Institut za istraživanje rata u Vašingtonu je upozorio da Rusija koristi nuklearnu elektranu kako bi pojačala strah zapada od nuklearne katastrofe u Ukrajini i produbila sumnje o pošiljkama oružja.
Moskva je objavila svoju namjeru da isključi nuklearnu elektranu Zaporožje s ukrajinske električne mreže i poveže je s ruskom. Da bi se to desilo, okupatori bi prvo morali uništiti linije koje vode u ukrajinsku teritoriju, kaže Petro Kotin, direktor Energoatoma, ukrajinske agencije za nuklearnu energiju. To bi, prema njegovom mišljenju, moglo objasniti napad 5. avgusta.
Inženjer Ihor tvrdi da su zaposleni ruske agencije za nuklearnu energiju Rosatom bili evakuisani iz Energodara mini-busevima 4. avgusta, prije granatiranja elektrane. On kaže da su se vratili 8. avgusta. Ihor je svjedočio uništenju distributivne stanice Zaporožja, 5. avgusta popodne. Vidio je trag dima na nebu, koji se protezao samo od reaktorskog bloka 6 do mjesta udara. Kao takav, tvrdi da nije mogao biti ispaljen s udaljenije, ukrajinske strane rijeke.
Kris Kob-Smit, osnivač bezbjednosnog savjetovališta “Chiron Resources” i bivši vojnik britanske artiljerije, došao je do sličnog zaključka, nakon što je analizirao fotografije mjesta udara, u blizini skladišta nuklearnog otpada. Kob-Smit je zaključio da je makar jedan projektil bio ispaljen iz područja na jugoistoku koji kontroliše Rusija. “Možete vidjeti žlijeb koji projektil obično ostavi na površini gdje prvo udari. Tako da, analitički, relativno je lako ući u trag pravcu vatre.”
Ukrajinska vlada i dalje nije pružila definitivne dokaze da su sami Rusi pucali na nuklearnu elektranu. Čak i bez dalje vatre, situacija u Zaporožju ostaje veoma napeta i opasna.
Panika se širi
Uslovi rada za zaposlene koji održavaju elektranu u radu, postaju teži svakog dana, kaže inženjer Ihor. Kaže da je svaki radnik pretresan prije nego što uđe u elektranu. Dodaje da je više od 200 radnika bilo uhapšeno od marta, a jedan od njih je, kako kaže, pretučen do smrti, a drugi su oteti. Četvrtina radne snage je pobjegla, kaže on.
Ihorov bivši kolega Maksim (32) otišao je u Kijev prije par dana. Ni on ne želio da kaže pravo ime, jer strahuje za bezbjednost svoje porodice, koja je i dalje u Energodaru. Sve veći broj ljudi pokušava da pobjegne iz okupirane teritorije, rekao je u toku sastanka s novinarima “Špigla” u hotelu u glavnom gradu Ukrajine. Kaže da se panika širi. “Na kanalu Telegrama, koji pruža informacije o putevima za bjekstvo, bilo je preko 600 poruka samo u posljednjih 24 sata”, kaže on. Maksim je bio odgovoran za renovacije ventilacionih sistema u nuklearnoj elektrani. U reaktoru 3, već se suočavao s nedostatkom zaliha. “A u reaktoru 2, mogli smo raditi samo minimalno”, kaže on, “tako da se rizik, naravno, konstantno povećava.”
Pitanje je koliko će dugo radnici u Zaporožju moći da održavaju operacije pod ovakvim uslovima. Nikolaus Mulner s Instituta za bezbjednost i nauke o riziku u Beču radi s austrijskim oružanim snagama na studiji bezbjednosti nuklearnih postrojenja u Ukrajini. On je upozorio na nestanak struje, u slučaju da, nakon spoljnjeg snabdijevanja strujom, generatori za hitne slučajeve takođe zakažu - i gorivne šipke više ne mogu da se hlade. “Onda voda za hlađenje ispari, dogodi se otapanje i 24 sata nakon nesreće, radioaktivni materijali će postepeno biti oslobođeni.”
U Energodaru su stanovnici trakama oblijepili prozore iz straha od nesreće kod nuklearne elektrane, a mnogi se više ne usuđuju da izađu na ulice. U slučaju katastrofe i otpuštanja radioaktivnih materijala, Mulner kaže da bi zona u radijusu od 50 do 100 kilometara bila direktno pogođena, a da bi životna sredina takođe mogla biti zagađena stotinama kilometara daleko.
Distribucija bi zavisila prvenstveno od vremenskih uslova. Obje strane bi trebalo da imaju interesa u smirivanju situacije u Energodaru. Međutim, za sad, Kijev i Moskva nisu mogli da se slože oko rute kojom bi inspektorima IAEA bilo dozvoljeno da otputuju u Energodar.
Prevod: M. Ćorović
Bonus video:
