Spavanje vraća vojnika u užase ukrajinskog ratišta. Može da čuje kako bombe ponovo padaju i da vidi eksplozije. Zamišlja sebe kako sumanuto trči, pokušavajući da spase sebe i druge. Noćne more su toliko žive i zastrašujuće da on moli svog doktora za pomoć. "Eksplodiraće mi glava", upozorava on. "Zato uradi nešto."
"Veoma, veoma, veoma stresno", ispričao je Vitalij Miškov (45) za agenciju Asošijetid pres (AP) o košmarima protiv kojih je bori tabletama za smirenje i terapijom u centru za mentalno zdravlje blizu Kijeva.
Cilj je da se spriječe potencijalno destruktivni problemi povezani sa PTSP-om, uključujući samoubistva, nasilje u porodici, zloupotrebu alkohola i droga
Kada u Ukrajini konačno zavlada mir, hijade vojnika će se vjerovatno vratiti kući kao Miškov sa posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSD), piše AP. Psiholozi, službenici za pitanja veterana i bivši borci koji su se mučili sa noćnim morama, uznemirujućim flešbekovima i drugim simptomima PTSP-a, već rade na suzbijanju potencijalne krize mentalnog zdravlja među vojnicima i njihovim porodicama iz posebno jezivog, intenzivnog i iscrpljujućeg rata.
Bilo da se radi o podizanju svijesti i finansiranju zaštite mentalnog zdravlja ili o obuci savjetnika da pomognu vojnicima da razgovaraju o psihološkim traumama, cilj je da se spriječe potencijalno destruktivni problemi povezani sa PTSP-om, uključujući samoubistva, nasilje u porodici, zloupotrebu alkohola i droga.
Bivši padobranac, narednik Maksim Pasičnik, kaže da je civilni život bio "veoma komplikovan" za njega nakon višegodišnje borbe protiv proruskih snaga na istoku Ukrajine i kada je Moskva pokrenula totalnu invaziju, koja je sada u desetom mjesecu. Ovaj 28-godišnjak je zbog dugotrajne izloženosti borbi, smrti i uništenju, dobio niz simptoma PTSD-a. Pasičnik strahuje da bi mnogi drugi vojnici i njihove porodice mogli imati iste muke.
"Posljedice dolaze kasnije. Zujanje u ušima, povraćanje, dođem kući i imam stalne promjene krvnog pritiska, vičem na djecu, ženu", rekao je za AP.
"Stalno imate osjećaj da vas neko posmatra, previše razmišljate, zloupotrebljavate drogu i alkohol, izgubite se," dodao je. "Ako potražite pomoć, zatvore vas u psihijatrijsku bolnicu, gdje vas pretvore u biljku. Ako imate napade bijesa, daju vam sedative i samo sjedite tamo."
Pasičnikova posljednja borba je bila na samom početku invazije 24. februara. Njegova jedinica je noću dovedena helikopterom da brani aerodrom na periferiji Kijeva. Vatreni obračuni i dugotrajni povratak u prijestonicu unakazili su mu noge. Krvarenje, povrede i prelomi kostiju bili su toliko teški da je otpušten iz vojske.
Na osnovu spoljašnjeg izgleda, reklo bi se da ovaj ratni veteran "puca" od zdravlja, navodi AP. Međutim, Pasičnik upozorava da fizička snaga može da sakrije unutrašnju patnju vojnika.
"Oni izgledaju dobro, ali nisu," rekao je.
Pasičnik se 12. novembra vratio u uništenu vazdušnu bazu Hostomel, gdje se borio. To je ponovo vratilo scene događaja koje je tamo doživio. On je tračao polumaraton da bi podigao svijest o PTSD-u i da bi finansirao troškove liječenja 10 veterana koji imaju simptome.
Pasičnik kaže da ga brine ne samo rizik da vojnici koji imaju traume ne oduzmu sebi život, nego i to da bi mogli uperiti oružje u druge i da bi "mogli pribjeći terorističkim djelima".
Portparolka ukrajinskog ministarstva za pitanja veterana, Julija Vorona, kaže da se statistika o ubistvima i PTSD-u među veteranima i njihovim porodicama ne objavljuje tokom rata iz bezbjednosnih razloga.
Međutim, pet mjeseci prije invazije, ministarka za pitanja veterana, Julija Laputina, izjavila je da su vojne porodice već uveliko tražile psihološku podršku kao rezultat sukoba od 2014. sa proruskim separatistima na jugu Ukrajine.
Ministarka, koja je psihološkinja, izrazila je posebnu zabrinutost zbog toga što se mnogi vraćaju u "udaljena sela gdje nema psihologa."
"Moramo izgraditi sistem gdje će hitna medicinska pomoć biti dostupna u najudaljenijim mjestima," kazala je.
Za razliku od vojnika koji su se borili u Avganistanu, ili američkih trupa u Vijetnamskom ratu, ukrajinski vojnici se bore u svojoj domovini i za nju, uz evidentnu podršku javnosti, protiv jasnog neprijatelja i sa čvrstim ciljevima i opravdanjem
Na osnovu podataka iz prethodnih sukoba, oko 20 odsto vojnika izloženih intenzivnim borbama u Ukrajini moglo bi dobiti PTSD, procjenjuje britanski psihijatar Nil Grinberg sa Kraljevskog koledža u Londonu koji je 23 godine radio kao medicinski oficir Kraljevske mornarice, uključujući u Iraku i Avganistanu. Otkad je počela ruska invazija, on takođe vrši onlajn obuku za ukrajinsku vojsku za upravljanje traumatičnim događajima.
Za razliku od vojnika koji su se borili u Avganistanu, ili američkih trupa u Vijetnamskom ratu, ukrajinski vojnici se bore u svojoj domovini i za nju, uz evidentu podršku javnosti, protiv jasnog neprijatelja i sa čvrstim ciljevima i opravdanjem. Sve to bi moglo pomoći da se umanje posljedice po mentalno zdravlje za ukrajinske veterane, rekao je Grinberg.
Međutim, pobjeda Ukrajine, dobar tretman vojnika koji se vraćaju i obnova takođe će biti faktori koji će uticati na to hoće li psihološka oboljenja izazvati "masovne žrtve" među veteranima "ili samo veliki broj", dodao je Grinberg.
Predviđajući da će pomoć biti potrebna mnogima, ukrajinski psiholog Andrej Omelčenko obučava volontere - do sada 300, a cilj je ukupno 2.000 - da pružaju savjete vojnicima.
Omelčenko takođe radi praktična savjetovanja sa vojnicima na terenu i nastavlja taj posao onlajn kada se vrati u Kijev, razgovarajući sa njima o traumama na bojnom polju putem video-poziva iz svoje kancelarije. Nedavno je imao razgovor sa komandantom sa linije fronta koji je patio od iscrpljujućih napada panike, nakon što je vidio raketni napad u kojem su tri vojnika teško povrijeđena.
To što se Rusija uveliko oslanja na artiljerijsko bombardovanje uzima danak među ukrajinskim vojnicima, rekao je Omelčenko. On ističe da društvene mreže stvaraju dodatni psihološki stres jer pokazuju vojnicima da dok su oni u rovovima, njihovi voljeni i prijatelji možda vode relativno normalan život.
"To je zaista bolno," rekao je Omelčenko. "Civilni život ima dosta dobrih stvari koje nije primjereno prikazivati."
Sa druge strane, Omelčenko kaže da takođe dobija pozive od porodica koje pitaju kako da se najbolje odnose prema vojnicima koji se iz rata vrate promijenjeni - ćutljivi, hladni, nervozni i u svojim svjetovima. Omelčenko je to ranije i sam iskusio sa svojim djedom, koji se borio kao tinejdžer u Drugom svjetskom ratu.
"Moj djed se nikad nije smijao," rekao je Omelčenko.
Na klinici "Forest Glade" za rehabilitaciju nadomak Kijeva, Miškov nastavlja oporavak. Pored ljekova, ta ustanova koristi jogu, akupunkturu, umirujuće zvuke i druge terapije za 220 pacijenata.
"Srećan sam, još sam živ," rekao je AP-u.
Ipak, potom je zaplakao dok je pričao o jednom artiljerijskom napadu u kojem je poginulo nekoliko njegovih drugova.
"Navikavam se na ta osjećanja, ali je i dalje veoma, veoma teško. Ako niste ovdje, uopšte ne razumijete, nećete razumjeti."
Bonus video:
