Dvije knjige se ističu u hrpi na stolu predsjednika Ukrajine Volodimira Zelenskog. Jedna je zbirka eseja o ukrajinskoj istoriji Mihaila Gruševskog, mislioca iz 19. vijeka koji je pomogao u stvaranju nacionalnog identiteta države. Druga je “Hitler i Staljin: Tirani i Drugi svjetski rat” engleskog istoričara Lorensa Risa. Ove knjige upućuju ne samo na predsjednikov stav, nego i na njegove promijenjene okolnosti.
Zelenski je na početku rata davao intervjue u sobi za vanredne situacije. Živio je u tajnom bunkeru punom instant rezanaca i osjećaja egzistencijalne opasnosti. Sada se vratio u svoju staru kancelariju u centru Kijeva. Na polici je statueta Oskara koju mu je za sreću pozajmio holivudski glumac Šon Pen. Iako su ostale vreće pijeska i protivtenkovske prepreke, nestao je adrenalin iz prvih nedjelja. Promjena sa ogleda u rutini Zelenskog, koji svakog jutra u šest sati stavlja naočare i pročita 20-ak stranica svake knjige.
Risova studija o Hitleru i Staljinu nagovještava kako Zelenski vidi ruskog lidera Vladimira Putina, a pisanje Gruševskog naglašava važnost narodnih snaga u ukrajinskoj istoriji. Ratni ciljevi Zelenskog odražavaju oba koncepta.
”Ljudi ne žele da prave kompromise oko teritorije”, kazao je Zelenski za britanski “Ekonomist”, upozoravajući da bi dopuštanje “zamrzavanja” sukoba sa bilo kojom ukrajinskom teritorijom u ruskim rukama jednostavno ohrabrilo Putina. “I zato je veoma važno da se vratimo na naše granice iz 1991”. To uključuje ne samo teritoriju koju je Rusija osvojila ove godine, već i Krim koji je pripojila 2014. i djelove Donbasa koje su istovremeno zauzeli ruski zastupnici.
”Ekonomist” je razgovarao i sa glavnokomandujućim ukrajinskih snaga u posljednjih godinu i po, generalom Valerijem Zalužnjim, kao i sa general-pukovnikom Oleksandrom Sirskim, komandantom kopnenih snaga Ukrajine, koji je rukovodio odbranom Kijeva na proljeće i spektakularnom kontraofanzivom u Harkovskoj oblasti u septembru.
Sva trojica su istakla da ishod rata zavisi od narednih nekoliko mjeseci. Oni su uvjereni da Rusija sprema još jednu veliku ofanzivu, koja će početi već u januaru. Bez obzira na to hoće li Ukrajina pokrenuti preventivni udar ili će čekati da izvede kontranapad, kako prikuplja i raspoređuje svoje snage, koliko municije i opreme sakupi u narednim nedjeljama i mjesecima - te odluke će odrediti budućnost njihove zemlje.
Ukrajina je imala trijumfalnu jesen. Munjevito napredovanje generala Sirskog kroz Harkov podstaklo je Putina da imenuje novog komandanta i regrutuje 300.000 vojnika. Pozicija Rusije u oktobru je bila toliko nesigurna da su njeni generali počeli da raspravljaju o nuklearnim opcijama. U novembru su ukrajinske snage ušle u Herson. “Ovo je početak kraja rata”, izjavio je Zelenski dok je šetao tek oslobođenim gradom. “Korak po korak dolazimo do svih privremeno okupiranih teritorija”.
Međutim, ni Zalužnji ni Sirski ne zvuče trijumfalno. Jedan od razloga je eskalacija vazdušnog rata. Rusija od oktobra udara bespilotnim letjelicama i projektilima na ukrajinske elektrane i elektromrežu skoro svake nedjelje, uzrokujući duge i česte nestanke struje. Iako Rusiji ponestaje precizno navođenih projektila, vjeruje se da je posljednjih nedjelja Iranu ponudila borbene avione i helikoptere u zamjenu za hiljade dronova i, možda, balističkih raketa, piše “Ekonomist”.
”Čini mi se da smo na ivici”, upozorava Zalužnji. Veći napadi mogli bi potpuno da onesposobe mrežu. “Tada bi se žene i djeca vojnika smrzavali. U kakvom će raspoloženju biti borci? Bez vode, svjetla i grijanja, možemo li da pričamo o pripremi rezervi za nastavak borbe?” Američki zvaničnici su 13. decembra saopštili da su blizu odluke da Ukrajini pošalju protivvazdušne baterije Patriot, koje, za razliku od do sada poslatih sistema, mogu da obaraju balističke rakete.
Drugi izazov su borbe koje se trenutno vode u Donbasu, posebno oko grada Bahmut. General Sirski kaže da se ruska taktika tamo promijenila pod komandom Sergeja Surovikina, koji je preuzeo kontrolu u oktobru. Plaćenička grupa Vagner, koja je bolje opremljena od redovne ruske vojske, bori se u prvom ešalonu. Pozadi su trupe iz Čečenije i drugi redovni vojnici. Ali dok su se ove snage nekada borile odvojeno, danas sarađuju u odredima od 900 ili više vojnika, krećući se uglavnom pješice.
Bahmut nije posebno strateška lokacija, a Rusima takođe nedostaje ljudstva da iskoriste proboj, tako je cilj nemilosrdnih napada, vjeruju generali, da tu prikuju ukrajinske jedinice tako da se one ne mogu koristiti za jačanje ofanziva u Luganskoj oblasti na sjeveru. “Sada neprijatelj pokušava da preuzme inicijativu od nas”, kaže general Sirski. “Pokušava da nas natjera da pređemo u defanzivu”.
Ukrajina se suočava i sa novom prijetnjom od Bjelorusije, koja je u ljeto započela velike vojne vježbe i nedavno ažurirala vojni registar. Zapadni zvaničnici kažu da je Bjelorusija vjerovatno pružila previše materijalne podrške ruskim jedinicama da bi i sama ušla u bitku, ali je cilj ove aktivnosti vjerovatno da se ukrajinske snage fiksiraju na sjeveru, u slučaju da Kijev bude ponovo napadnut, i da se tako spriječi njihovo učešće u svakoj novoj ofanzivi.
Treći izazov, koji “Ekonomist” ističe kao najozbiljniji, je mobilizacija ruskih snaga. Iako su ti napori uveliko omalovaženi, uz bezbroj priča o neadekvatnoj opremi i nezadovoljnim regrutima, generalštab Ukrajine i njeni zapadni partneri su oprezniji.
“Svi znamo da je kvalitet loš i da im nedostaje oprema”, kaže Kusti Salm iz estonskog ministarstva odbrane. “Ali činjenica da mogu da se mobilišu tako brzo je upozorenje za Ukrajinu i na kraju za NATO. Programi koje vode Britanija i Evropska unija mogu da obuče oko 30.000 ukrajinskih vojnika za 18 mjeseci, kaže on. Rusija je uspjela da pripremi pet puta više novih vojnika za kratko vrijeme.
”Svako ko potcjenjuje Ruse, ide ka porazu”
Ruska mobilizacija je uspjela”, kaže general Zalužnji. “Car im kaže da idu u rat, i oni idu u rat. General Sirski se slaže. “Neprijatelja ne treba potcijeniti. Rusi nisu idioti. Oni nisu slabi ... i imaju veliki potencijal u smislu ljudstva. Svako ko ih potcjenjuje, ide ka porazu.”
On navodi primjer kako su ruski regruti, opremljeni samo malokalibarskim oružjem, uspješno usporili ukrajinske napade u Kremini i Svatovu u Luganskoj oblasti, iako je jesenje blato bilo od pomoći. Mobilizacija je takođe omogućila Rusiji da češće rotira snage na linije fronta i izvan njih, kako je rekao, omogućavajući im da se odmore i oporave. “U tom pogledu, oni su u prednosti.”
Zalužnji kaže da bi veliki ruski napad mogao da dođe “u februaru, u najboljem slučaju u martu, a u najgorem krajem januara”. Upozorava sa bi se on mogao desiti bilo gdje: u Donbasu, gdje Putin želi da zauzme ostatak Donjecke oblasti, na jugu, prema gradu Dnjepar, a čak i prema prijestonici. “Ne sumnjam da će još jednom krenuti na Kijev”.
To znači, kako piše “Ekonomist”, da je rat postao trka za naoružavanje. Borbe će se usporiti tokom zime, ali neće prestati. Raketni napad na kasarne koje je koristila grupa Vagner u Melitopolju 10. decembra pokazao je kako Ukrajina može da koristi bacače HIMARS koje je isporučila Amerika da iscrpi ruske snage u narednim mjesecima. Međutim, u Donbasu rat i dalje čine blatnjavi rovovi, nemilosrdno granatiranje i krvave pješadijske borbe.
Slanje rezervnih snaga je iskušenje, ali je mudrija strategija da se one čuvaju.
“Znam koliko borbenih jedinica trenutno imam, koliko borbenih jedinica moram da stvorim do kraja godine i, što je najvažnije, da ih sada ni na koji način ne diram. Bez obzira koliko je teško”, kaže general Zalužnji.
“Neka mi oproste vojnici u rovovima. Važnije je da se sada fokusiramo na akumulaciju resursa za dugotrajnije i teže bitke koje mogu početi sljedeće godine”.
Ukrajina ima dovoljno vojnika, više od 700.000, u ovom ili onom obliku, od kojih je više od 200.000 obučeno za borbu. Ali nedostaje opreme. Municija je ključna, kaže Sirski. “Artiljerija igra odlučujuću ulogu u ovom ratu i sve zaista zavisi od količine zaliha, a to u mnogim slučajevima određuje uspjeh bitke”.
”Znam da mogu da pobijedim ovog neprijatelja”, kaže Zalužnji. “Ali potrebni su mi resursi. Treba mi 300 tenkova, 600-700 IFV (borbena vozila pješadije), 500 haubica”. “Ekonomist” primjećuje da je arsenal koji general traži veći od ukupnih oklopnih snaga većine evropskih armija.
Ukrajinski partneri ubrzavaju napore za popravku i renoviranje stare i oštećene opreme kako bi je brže vratili na ratište, dijelom tako što uče Ukrajinu da je popravi što bliže linijama fronta. Oni takođe ubrzavaju proizvodnju oružja kako bi zadovoljili rastuću potražnju Ukrajine i sopstvenih oružanih snaga.
Američki Kongres je u principu pristao da dozvoli Pentagonu da kupi municiju koja je teoretski dovoljna da održi najintenzivniju stopu ukrajinske paljbe pet mjeseci bez prestanka. Ali ona će se proizvoditi tokom nekoliko godina i neće biti spremna za proljećnu ofanzivu.
Rusija ima slične probleme i ostaće bez “potpuno upotrebljive” municije početkom sljedeće godine, rekao je jedan američki zvaničnik. To će je primorati da koristi loše održavane zalihe i dobavljače poput Sjeverne Koreje.
”Njena sposobnost da izvodi uspješne ofanzivne kopnene operacije brzo se smanjuje”, rekao je 14. septembra admiral Toni Radakin, šef britanskih vojnih snaga.
Međutim, Putin računa da može da proizvodi loše granate duže nego što Amerika i Evropa mogu da šalju Ukrajini potpuno nove.
Vrijeme je ključno
Zalihe takođe utiču na strategiju, navodi “Ekonomist” i dodaje da odluke koje muče Zelenskog i njegove generale imaj odjek onih koje se javljaju u svakom dugotrajnom sukobu. “Njemačka je 1943. godine, na primjer, bila u defanzivi, ali se saveznici nisu slagali oko toga gdje i kada da iskoriste prednost. Britanija je željela da udari u Italiji i na Mediteranu. Amerika i Sovjetski Savez su više bili za invaziju na Francusku. Poslijeratna razmatranja su takođe odigrala ulogu. Britanija je željela da napadne Balkan kako bi spriječila sovjetsku dominaciju na tom području. Ukrajinska vrhovna komanda danas se bori sa istom vrstom pitanja, ali sa mnogo opasnije pozicije”, piše britanski nedjeljnik.
U analizi se navodi da je vrijeme ključno i da u slučaju preranog napada, Ukrajina neće imati dovoljno obučenih i opremljenih jedinica.
”Sa ovakvim resursima, ne mogu da vodim nove velike operacije, iako trenutno radimo na jednoj”, kaže Zalužnji. Ali ako se odgađa, Rusija bi mogla da udari prva i sputati ukrajinske snage.
Zelenski upozorava da dugotrajna okupacija već truje umove Ukrajinaca.
”Moram priznati da ovaj propagandni model Kremlja funkcioniše”. On kaže da su Ukrajinci na okupiranim teritorijama izloženi samo neumoljivim dezinformacijama. “Malo je zastrašujuće vidjeti kako su se oslobođeni gradovi promijenili kada odemo u neke od njih”, rekao je. Zato strategija da se Rusija polako iscrpljuje nije opcija.
”Glavno je da se ne plašimo ovog neprijatelja”, kaže Zalužnji. “Protiv njega se možemo boriti, moramo se boriti danas, ovdje i sada. I to nikako ne treba odlagati za sjutra, jer će biti problema”.
Morate osjetiti duh vojske
General Siriski je objasnio da Rusi mijenjaju taktiku pod novim zapovjednikom Surovikinom. Napadaju koristeći manje, dobro koordinisane pješačke odrede, što je, kako kaže, skupo u smislu života vojnika, ali to “nikada nije bio najveći prioritet Rusije”. “Svaki gubitak osjećam upravo ovdje, u srcu”, kaže Siriski, udarajući se u prsa.
Sirski je išao u školu sa mnogim ruskim komandantima. Završio je Višu vojnu komandnu školu u Moskvi, sovjetski ekvivalent američkom Vest Pointu. Ali tu se uglavnom završavaju sličnosti. Njegov komandni stil uveliko odstupa od sovjetske i ruske hijerarhijske prakse. On propovijeda NATO principe decentralizovanog komandovanja i naglašava važnost morala. Savremeni komandant mora da ostane povezan, rekao je za “Ekonomist”. Dnevno dobija 300 poruka od vojnika. “Morate osjetiti duh vojske”, kazao je Sirski u rijetkom intervjuu.
Njegov komandni stil naglašava elemente obmane i iznenađenja, koje koristi da nadoknadi očigledan nedostatak Ukrajine u vatrenoj moći.
Na pitanje kako izgleda pobjeda, general Sirski ponavlja maksimalističku mantru svog predsjednika.
”Pobijedili smo kada neprijatelj bude uništen i kada budemo stajali na našim granicama”.
Njegova otrježnjujuća procjena trenutnih teškoća sugeriše da nije uvjeren da će se to uskoro dogoditi, navodi “Ekonomist.
Ukrajina će u bliskoj budućnosti ponuditi ono što on opisuje kao “aktivnu odbranu”. Međutim, s obzirom na njegov dosadašnji učinak, možda ima neki ambiciozniji plan. “Sve što ću reći je da pažljivo proučavamo neprijatelja. I da svaki otrov ima protivotrov”.
Zelenski insistira da je jedini način za okončanje rata da se Rusija potpuno povuče, kako sa teritorije koju je osvojila ove godine, tako i sa one koju je okupirala od 2014.
”Pitanje je samo hoćemo li ih mi istjerati ili će se oni povući”, kaže Zelenski. “Ako se on (Putin) sada povuče na granice iz 1991. godine, onda će se pojaviti prostor za diplomatiju. Samo on zaista može da skrene rat sa vojnog puta na diplomatski.”
Neki ukrajinski generali smatraju da cilj ofanzive ne bi trebalo da bude samo oslobađanje teritorije, već da to učini tako da podstakne Putina da sklopi dogovor. Evropski zvaničnik upoznat sa ukrajinskim planiranjem kazao je da bi idealna operacija bila ona koja bi ubijedila Putina da ne može pobijediti i da produženjem rata rizikuje da ostane i bez onoga što je osvojio prije rata - Krima i trećine Donbasa. Kao i sve strategije prinude, takav napad bi se oslanjao na suzdržanost koliko i na agresiju, prijetnjom Krimu, ali i mogućim odricanjem od njega.
Dok Ukrajina napreduje, njeni partneri bi mogli sve više brinuti zbog rizika od nuklearne eskalacije i shodno tome ograničavati podršku, piše “Ekonomist” i podsjeća da je američki šef diplomatije Entoni Blinken početkom decembra rekao da je cilj SAD da Ukrajini da sredstva da “povrati teritoriju koja joj je oduzeta od 24. februara”.
”Ali rat koji se vrti oko identiteta Ukrajine koliko i njene teritorije, rat koji je taj identitet iskovao iznova, daleko snažnije nego prije, oslobodio je snage koje ne može da kontroliše ni Zelenski, danas možda najpopularniji lider na svijetu”, navodi britanski list. Zelenski napominje da više od 95 odsto njegovih građana želi da oslobodi cijelu Ukrajinu. Mržnja prema Rusiji je duboka. “To je tragedija za porodice koje su izgubile djecu ... Zato ljudi mrze. Oni ne žele kompromise”.
Bonus video:
