Pošto je bezobzirni rat predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini nanio toliku štetu Rusiji, šta bi mogla da nosi budućnost te zemlje? Vjerodostojni scenariji se kreću od dolaska na vlast tvrdolinijaškog savjetnika za bezbjednost kao što je Nikolaj Patrušev, do izborne pobjede nekog disidenta poput Alekseja Navaljnog. Ali jedno je gotovo sigurno: Putinov režim neće preživjeti rat koji je započeo.
Na kraju krajeva, Putinova takozvana vertikala moći možda obuhvata mnoge ekonomske i političke domene, ali ona u potpunosti zavisi od stroge kontrole sa vrha. Čitava struktura će neizbježno početi da se lomi kako ta kontrola bude slabila, i kako različite grupe i interesi budu manevrisali da pokupe plijen od neizbježnog kolapsa. Glavna snaga sistema - svemoćna kontrola odozgo na dolje - postaće njegova fatalna slabost.
Ovo novo “smutno vrijeme” - tema koja se ponavlja u ruskoj istoriji - uslijediće odmah nakon Putinovog odlaska. Ali koje političke snage će se afirmisati kada on padne, ostaje da se vidi. Pretpostavljam da će podsticaj za nastavak Putinove nesreće u Ukrajini biti prilično ograničen. Putin je sam započeo rat, a znamo da čak ni njegovi najviši bezbjednosni zvaničnici nikada nisu bili oduševljeni tom idejom. To je bilo očigledno već na čuvenom sastanku ruskog Savjeta za nacionalnu bezbjednost 21. februara 2022, koji je prenosila televizija.
Čak i nakon godinu dana nemilosrdne represije i propagande, podrška ruske javnosti Putinovom ratu je u najboljem slučaju mlaka, a istraživanja javnog mnjenja pokazuju da većina podržava mirovne pregovore. Svaki vođa ili frakcija koja se pojavi nakon Putina moraće da postavi kao prioritet brzo okončanje rata.
Istina je da to ne znači da će biti lako zaustaviti borbe, a kamoli vratiti se na stanje prije invazije. Neizbježno će biti nekih glasova koji pozivaju na još agresivniji imperijalistički plan, i oni će očajnički željeti da prevladaju, iz straha za svoje živote i sredstva za život. Ali u situaciji u kojoj javno mnjenje jasno podržava okončanje rata, gdje se Putinova vertikala moći raspada, a represivna mašinerija Kremlja je u rasulu, šovinisti će voditi tešku bitku.
Štaviše, iz smutnih vremena su kroz istoriju nastajali zahtjevi za reprezentativnijom vladavinom. Posljednjim decenijama carizma, na primjer, dominirali su pozivi na demokratski ustav, a sličnim projektima se stremilo u godinama nakon raspada Sovjetskog Saveza. Nema razloga da mislimo da će ovaj put biti drugačije.
Da, nije naročito vjerovatno da će se ruska demokratska opozicija pojaviti iz zatvora i iz egzila da bi osvojila vlast. Ali to ne znači da ovaj pokret treba zanemariti. Čak i pod veoma represivnim i nepravednim okolnostima, pristalice Navaljnog su uspjele da osvoje 20-30 odsto glasova, a podrška koju mu pružaju mlađi i urbaniji birači vremenom je samo jačala. Jutjub kanal Navaljnog dopire do desetina miliona ljudi sa vijestima i programima o aktualnim događajima, a taj broj je još veći kada se tome doda emitovanje drugih nezavisnih medija.
Sada postoje svi razlozi za pretpostavku da elite unutar ruske strukture moći već diskretno istražuju mogućnosti svoje zemlje nakon Putina
Ishod koji je krajnje malo vjerovatan je raspad Ruske Federacije. U naporima da dobije podršku za rat, Putinov režim je ovaj scenario predstavio kao eksplicitan zapadni cilj. U stvari, cilj Zapada nije ništa slično. Kada je Čečenija 1991. proglasila nezavisnost, nikada nije bilo čak ni nagovještaja da će je zapadne vlade podržati. I iako će pitanje Čečenije ostati sporno, zapadna potvrda nezavisnosti Čečenije ipak se nikada neće dogoditi.
Spekulacije o nezavisnosti Dalekog istoka i Sibira su podjednako neosnovane. Sjetimo se velikih javnih protesta u Vladivostoku 2020. Mogle su se vidjeti bjeloruske (opozicione) i ukrajinske zastave kako se vijore kao simboli demokratije, ali demonstranti nisu gajili iluzije o postizanju nezavisnosti za ogromnu, slabo naseljenu oblast tako blizu Kine.
U svakom slučaju, sada postoje svi razlozi za pretpostavku da elite unutar ruske strukture moći već diskretno istražuju mogućnosti svoje zemlje nakon Putina. S obzirom na to da još jedni predsjednički izbor već dolaze 2024. godine, politička budućnost zemlje je legitimna i hitna tema za raspravu.
O sudbini Rusije na kraju će odlučiti njen narod. Postizanje promjene režima je zadatak samo za njih. Ali to ne znači da Zapad treba da se uzdrži od vršenja uticaja na ishod. Naprotiv, zapadni kreatori politike bi trebalo da traže načine da stvore uslove i podsticaje da prevladaju demokratski orijentisane snage. Putin nije besmrtan - i njegova politička slabost postaje sve očiglednija iz dana u dan.
Autor je renomirani međunarodni diplomata
project-syndicate.org
Prevod: A. Šofranac
Bonus video:
