Posle napada Rusije na Ukrajinu brojne zapadne firme su najavile da će napustiti Rusiju. Ali, manje od 10 odsto njih je to zaista uradilo, kako pokazuje jedno istraživanje.
Početkom rata preko 1000 firmi je najavilo da će dobrovoljno ograničiti svoje aktivnosti u Rusiji više od minimuma koji nalažu međunarodne sankcije. Ipak, drugo je pitanje da li to stvarno čine.
Povlačenje nije isto što i povlačenje?
Naime, aktuelno istraživanje Univerziteta Sankt Galen i Visoke ekonomske škole IMD pokazuje da se od 1404 firme iz grupe zemalja G7 i Evropske unije njih 8,5 odsto zaista povuklo iz Rusije. Prije rata u Rusiji je bilo aktivno 2405 predstavništava zapadnih firmi. Otkud tolika razlika između riječi i djela?
„Najprije je važno pitanje kako se uopšte definiše povlačenje iz Rusije”, kaže Holgar Gerg, predsjednik Instituta za svjetsku privredu iz Kila. On objašnjava da je u naznačenom istraživanju riječ o firmama koje su potpuno zatvorile svoja predstavništva. Ali pod povlačenjem može da se podrazumijeva obustavka isporuka ili prekid novih investicija. On kaže da je jedan od razloga i to što su u banci podataka ORBIS sadržani samo podaci o većim firmama.
Moskva želi da spriječi odlazak ivestitora
Dodatno objašnjenje su pravne prepreke za neruske koncerne, koji žele da se povuku iz Rusije.
“Lista stranih preduzeća koja žele da napuste zemlju svakodnevno je sve duža. Međutim, ruska Vlada čini sve da spriječi taj proces i sve više zaoštrava uslove“, naglašava Mihael Harms, prvi čovek Istočnog odbora njemačke privrede. On objašnjava da je investitorima trenutno potrebna „dozvola institucija, dijelom čak i dozvola samog predsjednika“.
Dodatno je decembra prošle godine donet propis po kojem je prodaja udjela u firmi dozvoljena samo po cijeni koja iznosi 50 odsto od tržišne cijene. Ruska država pri takvim prodajama dobro zarađuje jer za sebe uzima deset odsto kupovne cijene.
„Otud ne treba da čudi da je velika većina zapadnih investitora smanjila obim posla, ali da je tek mali dio stranih firmi zaista napustio tržište”, kaže Harms.
Primjer je Folksvagen koji je svoju proizvodnju u ruskom gradu Kalugi obustavio marta 2022., ali nije mogao da proda proizvodne pogone, pa je pravno gledano još uvijek prisutan u Rusiji. U privrednim krugovim vlada uvjerenje da u međuvremenu postoje male šanse da neka firma postigne dobru cijenu prilikom likvidiranja svojih poslova u Rusiji. Francuski proizvođač automobila Reno je svoj ruski ogranak prodao za jednu rublju i sada mora da otpiše gubitak od dve milijarde evura. Osim toga, potražnja za tim firmama je izvan Rusije mala, pa je tržišna cijena stranih predstavništava opala.
Odlazak iz Rusije nije samo moralno pitanje
„Sankcije EU i Sjedinjenih Američkih Država odnose se na veoma specifične branše“, objašnjava Gerg i dodaje da najveći dio preduzeća koja još uvijek posluju u Rusiji nije pogođen zabranom izvoza, jer se sankcije odnose na takve proizvode kao što su poluprovodnici ili hemikalije koji mogu biti upotrebljavani u proizvodnji oružja. „Radi se prije svega o pitanju morala, ali ne samo o tome“.
Institut za svjetsku privredu je juna 2022. u jednoj studiji ustanovio da u Rusiji i dalje posluju manja i srednja preduzeća koja u Rusiji prodaju najveći dio svojih proizvoda. “Te firme bi prilikom napuštanja Rusije morale da pretrpe znatne gubitke”, kaže Gerg.
Moguće posljedice za tamošnje zaposlene
Osim toga, ekonomista upozorava na gašenje brojnih radnih mjesta u Rusiji. Trgovački koncern Globus tako obrazlaže svoj ostanak u Rusiji – odgovornost za 10 000 zaposlenih u 19 ruskih filijala. Osim toga koncernima prijete i druge posljedice. Globus se boji prinudnog podržavljenja firme i pravnih posljedica za tamošnji menadžment i radnike. I njemačka firma SAP je u aprilu 2022. saopštila da mora biti oprezna sa obustavljanjem poslovanja sa ruskim mušterijama, jer ljudi u njihovim ruskim filijalama mogu snositi posljedice.
Gazprom je njemačkoj firmi iz energetske branše „Wintershall Dea“ ispraznio bankovne račune za tri zajedničke firme u Rusiji, jer je rukovodstvo ipak najavilo potpuno povlačenje iz Rusije.
Neke firme imaju djelimično dobre argumente, na primjer humanitarne aspekte. Četiri njemačke kompanije iz zdravstvenog sektora kao što su Fresenius, Siemens Healthineers, Braun i Stada posluju u Rusiji i namjeravaju tamo da ostanu. Siemens je saopštio da je pristup medicinskoj njezi "ljudsko pravo”. Fresenius je takođe izdao saopštenje: „Mi ne možemo da naprosto ostavimo naše tamošnje pacijente na cjedilu”.
Posebno puno njemačkih firmi u Rusiji
U Rusiji su prema istraživanju Univerziteta Sankt Galen još uvijek aktivne 1284 firme iz grupe najrazvijenijih industrijskih zemalja G7 kao i iz Evrospke unije. Na prvom mjestu je Njemačka sa oko 250 firmi, što je 19,6 odsto od ukupnog broja. Slijede Kipar (16,4 odsto) i Sjedinjene Američke Države (12,4 odsto).
Gerg smatra da to nije iznenađenje: „Njemačka je jedan od najvećih investitora u Rusiji i jedan od najbliskijih partnera”. On objašnjava da zemlje imaju povezanost sa drugim ekonomijama nezavisno od politike.
„Zato Njemačka tamo ima veći broj preduzeća nego druge zemlje, ali i veliki broj firmi koje se povlače”. Od 120 velikih firmi koje su napustile Rusiju, Njemačka je sa 11,7 odsto na trećem mjestu posle Sjedinjenih Američkih Država i Finske.
„Ima još prostora za poboljšanje“
Prema podacima Istočnog odbora njemačke privrede izvoz u Rusiju je bitno smanjen, njemačke isporuke su prošle godine bile na nivou koji nije bio tako nizak od 2003. godine.
U poređenju sa godinom prije toga, izvoz je opao za 45 odsto. Navodi se da “ima još prostora za poboljšanje”. “Što duže traje ruska invazija, to će više firmi odlučiti da se povuku iz Rusije”, vjeruje predsjednik Instituta za svjetsku privredu iz Kila. On kaže da na Zapadu firme koje ostaju u Rusiji time ne pomažu svom imidžu a time i svom prometu.
Bonus video:
